Nakon polemika Suljo Čakanović poručio: Moje znanje i iskustvo mnoge su ostavili u životu

Medicinski tehničar iz Doma zdravlja Srebrenica Suljo Čakanović već više od dvije decenije pruža zdravstvenu pomoć stanovnicima udaljenih sela, posebno onima koji zbog loših puteva, starosti ili teškog imovinskog stanja ne mogu doći do zdravstvene ustanove. Kao idejni tvorac mobilnog medicinskog tima, koji djeluje od 2002. godine, Čakanović redovno obilazi mještane, dostavlja terapiju, prati njihovo zdravstveno stanje i, kada je potrebno, organizuje dalju medicinsku pomoć.

Posebno je važan njegov rad tokom zimskih mjeseci, kada su mnoga sela odsječena od grada. Upravo tada mobilni medicinski tim postaje jedina veza između zdravstvenog sistema i stanovništva u udaljenim naseljima. Projekat je finansijski podržan od Vlade Tuzlanskog kantona, što omogućava da pomoć stiže i u najtežim vremenskim uslovima.

Čakanović ističe da ga u ovom poslu pokreće prije svega osjećaj odgovornosti prema ljudima kojima je pomoć najpotrebnija.

„Stižem nekako zato što imam volje. Stavio sam se na raspolaganje tim ljudima, znam u kakvom su stanju i psiho fizičkom i zdravstvenom i imovinskom. Imam pacijenata koji ne mogu sebi kupiti lijek“, kaže Čakanović.

Za dugogodišnji humanitarni i profesionalni angažman, povodom Dana opštine Srebrenica dodijeljena mu je nagrada za humanost za 2025. godinu. Odluku o dodjeli priznanja donijela je opštinska Komisija za nagrade i imenovanja.

Ipak, dodjela ovog priznanja izazvala je reakcije dijela političkih i boračkih organizacija iz Republike Srpske. Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice Branimir Kojić uputio je protestno pismo predsjedniku opštinske Komisije za nagrade i priznanja Veljku Ristiću, navodeći da je za srpske žrtve sporno da nagradu za humano postupanje dobije Čakanović.

Na ove reakcije oglasio se i sam Suljo Čakanović, naglašavajući da je cijeli rat proveo u službi medicinske profesije i pacijenata.

Ističe da je medicinski tehničar od 1985. godine i da ga je rat zatekao na radnom mjestu u Srebrenici, gdje je zbog velikog broja ranjenih njegovo znanje i iskustvo bilo od presudne važnosti, posebno tokom 1992. i 1993. godine.

„Ponosan sam što je moje znanje i iskustvo mnoge ostavilo u životu. Cijeli rat sam bio u službi profesije i pacijenata“, naveo je Čakanović, dodajući da vjeruje kako su i njegove kolege, bez obzira na nacionalnost, u ratnim okolnostima nastojale prije svega pomagati ljudima.

Podsjetio je i da je tokom rata liječio i zarobljene Srbe, navodeći primjer ranjenog djeteta koje je, nakon što mu je pružena medicinska pomoć, vraćeno roditeljima.

“Šta bi mogao raditi dr. Radomir Pavlović u selu Osmače, koje je čisto muslimansko selo?

Odgovor je jednostavan, služio profesiji i pacijentima.

Nije realno očekivati da zdravstveni radnici kao deficitaran kadar u svim ratovima uzmu pušku i ratuju ako mogu dati veći doprinos u profesiji.

Bilo je izuzetaka kao npr. slučaj doktora u Brčkom u čijem dvorištu su pronađeni posmrtni ostatci ubijenih Bošnjaka Srebrenice”, kaže on.

Suljo Čakanović preživio je i marš smrti iz jula 1995. godine, a danas je, između ostalog, predsjednik Pododbora za organizaciju Marša mira. Uprkos kontroverzama koje su pratile dodjelu priznanja, njegov dugogodišnji rad na terenu za mnoge stanovnike udaljenih srebreničkih sela ostaje jedina dostupna zdravstvena podrška.

federalna.ba/Dino Durmić