Najtajnovitija zemlja svijeta u centru pažnje na Ženskom azijskom kupu

Kada je norveška delegatkinja Ellen Wille 1986. godine stala na binu na godišnjem kongresu FIFA-e u Meksiku i zatražila stvaranje Svjetskog prvenstva za žene, izazvala je podršku jednog od najmanje očekivanih saveznika. Prema pričama, delegati iz Sjeverne Koreje bili su inspirirani Willeinim govorom i vratili su se u Pjongjang s planom: koristiti ženski fudbal kao alat za ponovno jačanje svoje stagnirajuće moći na svjetskoj sceni, prenosi The Guardian.

Plan je bio jednostavan: od kasnih 1980-ih, vlada je masivno ulagala u ženski fudbal, uvodeći programe u školske kurikulume, formirajući ženske timove u vojsci gdje su igračice trenirale profesionalno, stvarajući puteve za identifikaciju mladih talenata i gradeći potpuno nove sportske objekte širom zemlje. Kako je nacija postajala politički izolirana, sport je postao jedna od rijetkih arena kroz koje je Sjeverna Koreja mogla međunarodno konkurirati – pa čak i uspjeti. Pod vodstvom Kim Jong-ila, navodno ljubitelja fudbala, ženski fudbal postao je platforma za širenje političke agende zemlje.

Povratak na scenu: Ženski azijski kup 2026.

Ovaj kontekst čini postignuća Sjeverne Koreje na predstojećem Ženskom azijskom kupu, počevši od utakmice protiv Uzbekistana 3. marta u zapadnom Sydneyju, još intrigantnijim. Trostruki šampioni nisu učestvovali na turniru od 2010. godine, kada su izgubili finale od Australije, nakon čega su gotovo potpuno nestali s globalne scene. Sada se vraćaju, ojačani novom generacijom mladih svjetskih prvakinja i nadajući se povratku na vrh azijskog fudbala.

Sjevernokorejski ženski nacionalni tim debitovao je 1989. godine, dvije godine prije nego što je njihov najbliži saveznik i najveći partner (Kina) trebao biti domaćin prvog Svjetskog prvenstva za žene 1991. godine. Kao i njihovi komunistički saveznici, koji su također ulagali u ženski fudbal kao geopolitički alat, Sjeverna Koreja je prepoznala priliku za jačanje međunarodnog profila dok su tradicionalni politički kanali propadali.

Fudbal kao politički instrument

„Zbog političke izolacije Sjeverne Koreje, ženski fudbal je jedno od rijetkih područja u kojima zemlja može pokazati izvrsnost međunarodnoj publici“, napisao je Jung Woo Lee. „Fudbalski uspjesi nude režimu efikasan način političke propagande, promovirajući isključivi nacionalizam i jačajući autoritarnu vlast.“

Deset godina odsustva

Rana ulaganja vlade u ženski fudbal brzo su se isplatila. Od sredine 1990-ih do 2010-ih, Sjeverna Koreja postala je jedna od dominantnijih ženskih fudbalskih reprezentacija u Aziji, osvajajući tri titule na Azijskom kupu između 2001. i 2008. godine. Desetine hiljada ljudi prisustvovalo je domaćim utakmicama, na stadionima poput Stadiona Rungrado s kapacitetom od 150.000 mjesta, dok su državne institucije izrađivale poštanske marke, plakate i televizijske serije o ženama fudbalerima da inspiriraju naciju.

U zamjenu za uspjeh, igračice su dobijale stanove, kontrolisane prilike za putovanja, javna priznanja i certifikate za boravak u Pjongjangu, gdje su životni standardi znatno viši nego u unutrašnjosti zemlje. Iskustva nekih igračica zabilježena su u dokumentarnom filmu iz 2008. godine, Hana, dul, sed, koji prati četiri žene tokom karijere i nakon penzije, prikazujući njihov svakodnevni život u okruženju monumentalnih komunističkih simbola.

Međutim, 2011. godine globalni momentum tima je naglo prekinut. Pet igračica testirano je pozitivno na zabranjeni steroid na Svjetskom prvenstvu za žene u Njemačkoj. Sjeverna Koreja je negirala kršenje pravila, tvrdeći da su igračice dobile prirodnu supstancu od žlijezda jelenova nakon što su pogođene gromom. FIFA je odbacila objašnjenje i izrekla četverogodišnju zabranu, što je značilo da nisu učestvovale na prvenstvu 2015. godine. Kasnije se nisu uspjele kvalifikovati za Azijski kup 2018. i Svjetsko prvenstvo 2019., dok su pandemijske blokade 2022. i 2023. godine prisilile povlačenje s turnira.

Mlada generacija i novi uspjesi

Iako je seniorska ekipa bila u stagnaciji, dugoročni plan Sjeverne Koreje i dalje donosi rezultate. Zahvaljujući decenijama ulaganja u ženski fudbal, posebno otvaranju Međunarodne fudbalske škole u Pjongjangu 2013. godine, omladinski timovi bilježe drugu fazu uspjeha.

Prva generacija diplomiranih iz škole trenutno drži titule svjetskih i azijskih prvakinja za uzrast do 17 i 20 godina, čineći Sjevernu Koreju najuspješnijim timom u svim omladinskim turnirima sa ukupno 14 titula, uključujući četiri u posljednje dvije godine.

Povratak starog diva na scenu

Možda je još prerano za velike zvijezde poput Yu Jong-hyang, Choe Il-son, Jon Il-chong i Chae Un-gyong da pokažu svoj puni potencijal na Ženskom azijskom kupu, koji počinje u nedjelju u Perthu. Ipak, ovo će biti najbolji uvid u to da li se stari, neočekivani superjunak ženskog fudbala iz Sjeverne Koreje vraća na međunarodnu scenu.

federalna.ba