Na putu sa Sahibom: Razgovor s Nenadom Veličkovićem

Pisac Nenad Veličković gost je „Art kvarta“. U razgovoru s Hanom Vranac, autor je govorio o motivima nastanka novog djela „Sahib 2.0“, razlozima zbog kojih roman nije objavljen u Beogradu, te o tome ko su stvarni gospodari našeg vremena i prostora.

Nakon 25 godina – aktuelno i dalje

Veličković kaže kako su protesti u Srbiji, a posebno na njihov martovski dio, važni za sve nas.

“Tad je to svima nama izgledalo kao neka mogućnost početka nekog boljeg života. Sada više nisam siguran da je to moguće ili da je barem brzo moguće.”

Za “Sahib 2.0” postoji neki čudni ponovljen interes, kaže - ona će se prevesti na njemački, početkom godine izašla je u Litvaniji, zainteresovani su u Francuskoj.

“Meni je bilo čudno da je knjiga kolumni 25 godina nakon svog objavljivanja ima neku pažnju u državama poput ovih. Sahibom nisam bio do kraja zadovoljan, a tema mi nije bila iscrpljena - prvi Sahib završava tako da junak odlazi u Beograd, jer je tamo za njega sve otvorenije, za njegovu ideju koloniziranja Balkana. Kad se ovo dogodilo u Beogradu, pomislio sam da bi bilo zanimljivo ispričati tu priču ponovo iz perspektive nekog stranca koji dolazi ovdje, ništa o nama ne zna i pokušava i sebi i nama i nekom trećem da objasni šta se događa.”

Izdavači u Srbiji nisu zainteresovani

Reakcija iz Srbije zasad nema, tek je 20 knjiga otišlo tamo, u knjižaru Zepter, kaže autor, koji podsjeća kako ju je čitao na festivalu Na pola puta te da su reakcije bile dosta zanimljive - na neke dijelove su jako glasno i zadovoljno ljudi smijali, a na nekim su malo zadržali dah.

“Prije nego što je roman objavljen, rukopis sam nudio izdavačima koje sam poznavao, uglavnom onima koji su imali veze sa Sahibom 1. Tri izdavača su rekla da u ovom trenutku nisu zainteresovani da tu knjigu objave i da oni za tu knjigu u Srbiji nemaju čitalaca, u što ja nisam povjerovao, ali sam izgubio strpljenje. Odustao sam od toga da tražim izdavača u Srbiji. A to i nije toliko bitno. Ja i dalje i Beograd i Zagreb i Split i sva ta mjesta koja su bila mjesta države u kojoj sam se rodio na neki način smatram svojim i smatram da ono što se dešava u Splitu ili u Beogradu ima veze i sa onim što se događa nama u Sarajevu. Vjerovatno će se upisati roman ono što se sad zove postjugoslavenska književnost.”

Sahib današnjice - Aleksandar Vučić

Pripovjedač u ovom romanu je došao u Srbiju da pronađe Sahiba – u prijevodu gospodar - iz prvog dijela. Ne pronalazi ga sada u Srbiji, ali pronalazi lika kojeg drugi likovi nazivaju gospodarom. Šta je time htio reći, autor objašnjava:

“Sahibi koji su ovdje bili nakon rata i koji su došli da nas uče demokratiju i da nas uvedu u svoj zapadni svijet - nekako su se zasitili i Jadrana i jeftine i dobre hrane. Otvorila su im se nova tržišta pa su otišli tamo. A u međuvremenu su nas naučili da radimo isto onako kao što su radili oni - beskrupulozno, nemilosrdno, samo u svom interesu, bez svijesti o potrebama ljudi i zajednice u kojoj žive. Taj ‘gospodar’ je produkt jednog takvog učenja, shvatanja i prihvatanja tih vrijednosti koje su nam ‘sahibi’ donijeli.”

Roman bez imalo optimizma

Roman je duhovit, ali i neoptimističan? Veličković objašnjava zašto - u ovom trenutku, sa ovako postavljenim svijetom, sa Evropom koja se klanja pred novim Hitlerom.

Ipak, ideja je da šta god mi danas radimo ovako kako sad radimo - ne radimo u interesu djece, poruka je Nenada Veličkovića.

“To je poruka koja ne može nikoga dotaći, neće se ništa promijeniti, ali je meni bilo potrebno da je kažem”.

federalna.ba