Na 30 godina Daytona: Nije tajna - najmanje energije utrošeno je na unutrašnje ustrojstvo

Trideseta je godišnjica Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je pod patronatom SAD-a dogovoren na današnji dan, a simbolično finaliziran na tlu Evrope u Parizu 14. decembra 1995. Bilo je to dvadeset dana u kojima je američka administracija odlučila po drugi put pokazati da se bez njenog angažmana teško šta može postići. Ono što je kao mirovni sporazum nastalo prije trideset godina živimo i danas.

Četvrta ratna zima

Pred četvrtu ratnu zimu malo je kome bilo do nastavka. Srbija je bila iscrpljena sankcijama. Samoproglašena Republika srpska Krajina više nije postojala, a bh. vladi bilo je jasno da oslobodilačka ofanziva može trajati samo dok to želi svijet. Tačnije - onaj zapadni. U suprotnom, humanitarna agonija bit će nastavljena. Međutim, samo naizgled, do Dejtonskog mirovnog sporazuma došlo se naprečac. Činjenica je da je evropska diplomatija dvije ratne godine bila nemoćna. Bio je to trenutak da SAD ponovo pokaže ko je broj 1. Najprije je Hrvatskoj jeseni 1993. jasno poručeno da mora prekinuti agresiju i povući trupe iz BiH.

„Time bi Hrvatska bila izolirana zajedno vjerovatno sa Srbijom“, bile su riječi Charlesa Redmana, specijalnog američkog izaslanika za Balkan.

Markale, NATO intervencija i stvaranje uslova za Dayton

U Washingtonu je uslijedilo ukidanje također samoproglašene Hrvatske republike Herceg-Bosne, formiran je prvi od dva današnja entiteta, a onda je uslijedio nastavak taktike mrkve i štapa i još od Sinajskog rata poznate 'šatl diplomatije'. Ovaj put u režiji Richarda Holbrookea. A zapravo Dejton 'nastao' u Ankari ljeta 1995. Nakon iscrpljujućih razgovora, znatno iza ponoći, dat je pristanak na ime i status drugog bh. entiteta.

„I tek iza ponoći Alija Izetbegović, koji je bio sav utonuo u fotelju, on je jednostavno digao ruke, što je značilo - idemo dalje. Sjećam se, Richard Holbrooke je pogledao na sat i rekao je predsjedniku Aliji - mi žurimo, mene Milošević u Beogradu čeka u osam, čeka me sa odgovorom, ali mora biti jasan odgovor, A jasan odgovor, znate šta je, mora biti RS“, sjećanja su Hajrudina Somuna, bivšeg ambasadora BiH u Turskoj.

Uslijedio je masakr na Markalama, intervencija na položaje oko opkoljenog Sarajeva kodnog naziva Namjerna sila, u jesen oslobađanje Bosanske krajine. Uslovi za Dayton bili su stvoreni. Armiji RBiH zaprijećeno je udarima ne obustavi li napredovanje, a zaraćene strane dovedene su za stol u Dayton i ne slučajno u kasarnu. Bilo je to dvadeset dana iscrpljivanja i pregovori u kojima su se smjenjivale najave prekida razgovora.

Brčko i 'dogovor koji je najbolji kada niko njime nije zadovoljan'

„Procente smo uskladili, ali kada je riječ o brčkom Brčko - ne možemo dati“, govorio je tad Alija Izetbegović, prvi predsjednik Predsjedništva RBiH.

„U trenucima kada je prijetio prekid pregovora oko Brčkog, mi smo rekli da ćemo spakovati kofere jer Brčko ne može pripasti RS-u i onda je nađeno rješenje distrikta“, podsjetio je Miro Lazović, bivši član Predsjedništva RBiH.

Koplja su se lomila i zbog Posavine, sjeverozapadnih dijelova, svakako Sarajeva i Ustikoline. Stiče se utisak, a to akteri dejtonskih razgovora i ne kriju, da je najmanje energije utrošeno na unutrašnje ustrojstvo, tačnije državne ingerencije, jer uzmu li se u obzir kontekst i okolnosti, riječ je bila prvenstveno o mirovnom sporazumu čiji je ustav tek aneks. Ustav, koji je produkt ponovo Kisindžerovog modela - dogovora koji je najbolji kada niko njime nije zadovoljan.

federalna.ba