“Mogla je preživjeti”: Tragične priče o Afganistankama koje umiru zbog zatvorenih klinika

Dok se svijet bavi globalnim politikama i geostrateškim pitanjima, u udaljenim planinskim selima Afganistana odvija se ljudska drama koja rijetko dospijeva u vijesti. Sudbina Shahnaz iz pokrajine Badakhshan jedna je od najupečatljivijih priča o tome koliko prekid međunarodne pomoći može koštati – doslovno ljudskih života.

Put u kliniku koja više ne postoji

Kada su počeli trudovi, njen muž Abdul je pozvao taksi i zajedno su krenuli ka jedinoj medicinskoj ustanovi koja im je bila dostupna – klinici u selu Shesh Pol, udaljenoj 20 minuta vožnje. Tamo su im rođena dva starija djeteta i vjerovali su da će i ovaj put dobiti potrebnu pomoć. “Bila je u velikim bolovima,” prisjeća se Abdul. “Sjedio sam pored nje i pokušavao je umiriti.” Ali kada su stigli, prizor ih je slomio – klinika je bila zatvorena. “Nisam znao da je ugašena,” kaže Abdul.

Rezultat gašenja više od 400 zdravstvenih ustanova

Klinika u Shesh Polu jedna je od više od 400 medicinskih ustanova koje su zatvorene širom Afganistana nakon što je administracija Donalda Trumpa početkom godine ukinula gotovo svu američku pomoć zemlji. USAID, agencija koja je decenijama bila ključni kanal američke pomoći, praktično je ugašena, a s njom i programi koji su spašavali živote u najudaljenijim dijelovima Afganistana.

Klinika je bila mala, sa četiri sobe i oguljenim zidovima, ali je bila nezamjenjiva za lokalno stanovništvo. U regiji s teškim pristupom i historijski visokom stopom smrtnosti porodilja, upravo je ta klinika bila slamka spasa – uz obučenu babicu koja je pomagla pri 25–30 poroda mjesečno i osnovne zalihe lijekova i injekcija.

Tragičan kraj na seoskom putu

Za Abdulovu porodicu, alternativa nije postojala. Druge ustanove bile su predaleko, a troškovi prevoza previsoki. Samo vožnja taksijem koštala je četvrtinu njegove mjesečne zarade. Vraćajući se kući, na pola puta morali su zaustaviti vozilo – beba je stizala. Shahnaz je rodila djevojčicu u taksiju, ali je odmah nakon poroda počela obilno krvariti. Ubrzo je preminula. Njihova beba, koja nije ni dobila ime, umrla je nekoliko sati kasnije.

“Vikao sam i plakao. Mogli su biti spašeni da je klinika bila otvorena,” kaže Abdul. “Život nam je bio težak, ali smo ga živjeli zajedno. Sada nemam ni njenu fotografiju da je gledam.”

Tihe smrti koje niko ne broji

Shahnaz i njena beba nisu zavedeni ni u kakvoj evidenciji. Službeni podaci o posljedicama gašenja klinika ne postoje, ali BBC je dokumentovao najmanje desetak sličnih slučajeva. Pored Shahnazine svježe rake, mještani pokazuju na još dva groba – Daulat Begi i Javhar, žene koje su umrle na porođaju u protekla četiri mjeseca. Njihove bebe su preživjele.

U obližnjem selu, Khan Mohammad izgubio je suprugu Gul Jan i sina Safiullaha u razmaku od tri dana. “Djeca su stalno tužna. Niko im ne može nadomjestiti majčinu ljubav,” kaže on.

Bolnice preopterećene, a budžeti sve manji

Zatvaranje seoskih klinika dovelo je do navale pacijenata na regionalnu bolnicu u Faizabadu. Put do nje je težak i rizičan, a mnogi porodi završavaju tragično na putu. Direktor bolnice, dr. Shafiq Hamdard, kaže da sada u 120 kreveta leži više od 300 pacijentica. “Zamislite da ste u trudovima ili ste upravo imali spontani pobačaj, a nemate ni krevet na kojem možete ležati,” kaže on.

Budžet bolnice je, uprkos rastu broja pacijenata, srezan sa 80.000 na samo 25.000 dolara godišnje. Posljedica je porast smrtnosti majki za skoro 50% u odnosu na prošlu godinu, dok su smrtni slučajevi novorođenčadi porasli za trećinu samo u posljednja četiri mjeseca.

Žene bez pristupa obrazovanju i medicinskoj pomoći

Pored nedostatka resursa, bolnicama i klinikama nedostaje i osoblja, jer je talibanska vlast zabranila školovanje žena na univerzitetima, a prošle godine i obuku za babice i medicinske sestre. Dvije studentice koje su bile na polovini obuke kažu da su zapale u depresiju kada su shvatile da više ne mogu završiti školovanje.

“Već postoji ogroman nedostatak babica i medicinskih sestara u Afganistanu. Bez novih obuka žene će biti primorane da rađaju kod kuće, čime rizikuju život,” kaže Karishma (ime promijenjeno).

Talibanski zvaničnici negiraju da novac iz međunarodne pomoći završava u njihovim rukama i tvrde da distribuciju hrane i medicinske pomoći obavljaju UN i nevladine organizacije. Ali međunarodni donatori se povlače iz zemlje zbog talibanskih politika, naročito zbog zabrane obrazovanja i zaposlenja žena. To ostavlja afganistanske žene u začaranom krugu – bez obrazovanja, bez zdravstvene zaštite i sa sve većim rizikom od smrti na porođaju.

Priče poput Shahnazine nisu izuzetak nego sve češća stvarnost. Maternalna smrtnost raste, bolnice su prepune, a žene se suočavaju sa porođajima bez ikakve medicinske pomoći. Za njih, pravo na zdravlje i život postaje sve nedostižnije.

federalna.ba/BBC