Milioni litara fekalija u moru: Građani Wellingtona traže odgovornost

Talas nezadovoljstva raste u glavnom gradu Novog Zelanda, nakon što gradski toaleti već više od dvije sedmice ispuštaju sirovu i djelimično filtriranu kanalizaciju direktno u more. Ekološka kriza izbila je 4. februara, kada je došlo do katastrofalnog kvara u postrojenju za preradu otpadnih voda Moa Point, čime je gotovo 80% opreme uništeno.

Od tada, milioni litara otpadnih voda svakodnevno se izlijevaju u priobalje južne obale, uključujući i zaštićena područja s grebenima i morski rezervat, što je pokrenulo nacionalnu istragu i izazvalo ogorčenje javnosti, izvještava The Guardian.

Plaže zatvorene, zdravstvena upozorenja postavljena

Prizori duž popularne južne obale Wellingtona danas su daleko od idiličnih. Plaže su zatvorene, postavljene su table s upozorenjima o riziku po zdravlje, a lokalni stanovnici svjedoče o galebovima koji se hrane ljudskim otpadom. Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da se zona ekološke katastrofe nalazi u neposrednoj blizini aerodroma, gdje svakodnevno pristižu hiljade međunarodnih putnika.

Isprva je sirova kanalizacija ispuštana kroz cijev dugu pet metara u blizini plaže u Tarakena Bayu. Vlasti su potom preusmjerile većinu otpadnih voda 1,8 kilometara od obale u Cook Strait, ali tek nakon osnovnog uklanjanja krupnog otpada poput tampona i vlažnih maramica – bez potpune obrade.

Strah za morski svijet i ugrožene vrste

Posebno su ugroženi osjetljivi morski ekosistemi, uključujući i Taputeranga Marine Reserve, dom brojnih vrsta – od dagnji, ježeva (kina), pāua školjki i morskih spužvi do riba, jastoga, hobotnica i malih plavih pingvina (kororā), koji gnijezde duž obale.

Morski biolog sa Univerziteta Victoria, Christopher Cornwall, upozorava da bi kontinuirano zagađenje moglo dovesti do masovnog odumiranja morskih algi kelpa, čime bi se uništila staništa i izvori hrane za čitav niz organizama.

– Nemam pojma zašto bi iko postavio cijev između dva grebena. Sada se sav fekalni materijal direktno raznosi u kelp-šume. To nikada nije smjelo biti prihvatljivo rješenje – poručio je Cornwall.

Stručnjaci upozoravaju da bakterije i virusi iz ljudskog otpada mogu zaraziti morske organizme, dok se mikroplastika nakuplja u probavnom sistemu morskih ptica i pingvina, što može dovesti do njihovog uginuća zbog izgladnjivanja.

Iz novozelandskog Ministarstva zaštite prirode saopćeno je da puni razmjeri štete još nisu poznati i da će ovisiti o trajanju ispuštanja, količini zagađenja, morskim strujama i vremenskim uslovima.

Građani ogorčeni: “Vraćeni smo 30 godina unazad”

Dok je snažna južna oluja ove sedmice uzburkala zagađeno more, stotine građana okupile su se na javnom sastanku tražeći odgovore.

– Upozoravaju nas da zatvorimo prozore jer nam dolazi uragan natopljen fekalijama – izjavio je lokalni ekološki aktivista Eugene Doyle, čija kuća gleda na more. – Svi nadležni su zakazali i moraju odgovarati.

Posebno potresen je Ray Ahipene-Mercer, koji je tokom 1980-ih vodio 16-godišnju kampanju za izgradnju postrojenja Moa Point. Prije njegovog otvaranja 1998. godine, more je, kaže, “smrdjelo i izgledalo užasno”, a surferi su redovno dobijali infekcije uha i gastroenteritis.

– Mislio sam da je to poglavlje zauvijek zatvoreno. A sada smo opet tamo gdje smo bili prije 30 godina. Ovo je katastrofa – rekao je Ahipene-Mercer.

Politička odgovornost i istraga

Upravljanje vodnim resursima već godinama je politički osjetljivo pitanje u Novom Zelandu. Postrojenje Moa Point nalazi se pod nadležnošću dva nivoa lokalne vlasti i gradske komunalne kompanije Wellington Water, koja je upravljanje prepustila francuskoj kompaniji Veolia.

Gradonačelnik Wellingtona Andrew Little priznao je da je sistem upravljanja izgledao “zamršeno” i da nije bilo jasno gdje leži stvarna odgovornost.

Ministar lokalne uprave Simon Watts pokrenuo je državnu istragu, naglašavajući da javnost zaslužuje odgovore o uzrocima kvara i mjerama za sprječavanje sličnih incidenata u budućnosti.

Prema njegovim riječima, nova reforma vodnog sektora predviđa osnivanje entiteta Tiaki Wai, koji bi od jula trebao preuzeti upravljanje od Wellington Watera. Kritičari, međutim, ističu da su problemi godinama gomilani zbog nedovoljnog ulaganja u zastarjelu infrastrukturu.

Ekonomske i društvene posljedice

Dok plaže ostaju zatvorene, lokalni biznisi prijavljuju gubitke. Stanovnici koji obalu koriste za rekreaciju, ribolov ili turizam strahuju da bi oporavak mogao trajati mjesecima.

Zastupnica Zelenih Tamatha Paul upozorava da se radi o “generacijama nemara” u trenutku kada klimatske promjene dodatno opterećuju infrastrukturu.

Lokalna plemena (iwi) već dugo se protive ispuštanju otpadnih voda u okean. Predsjednik Taranaki Whanui Te Whatanui Winiata poručio je da je more izvor života i identiteta njihove zajednice.

– Od početka smo govorili da ovakav sistem donosi haos. Reakcija našeg naroda je bijes, šok i bol – rekao je.

“Nisam mislila da je to tako teško”

Iz svog doma u Island Bayu, Kayla Henderson često je posmatrala delfine kako se igraju u rezervatu Taputeranga. Danas, kaže, osjeća nemoć.

– Samo želim vjerovati da zaštićeni morski putevi neće biti zatrpani sirovom kanalizacijom i smećem. Nisam mislila da je to tako teško postići – kazala je.

Dok istraga traje, a popravak postrojenja mogao bi potrajati mjesecima, stanovnici Wellingtona suočavaju se s gorkim pitanjem: kako je moderni glavni grad dozvolio da se vrati u vrijeme kada je more ponovo postalo otvorena kanalizacija?

federalna.ba