Migranti u TK-u jedinu ruku pomoći dobijaju od volontera i NVO

Iako je Unsko-sanski kanton najpogođeniji migrantskom krizom, ne možemo ne spomenuti i Tuzlanski koji je tranzitna ruta migrantima na njihovom putu. Istina, migranti se na ovom području mnogo ne zadržavaju, ali konstantni dolasci predstavljaju problem za građane i volontere koji im jedini pomažu, a na izmaku su snage. Samo u proteklom mjesecu, policijski službenici su evidentirali 570 migranata na ovom području koji kod sebe nisu imali identifikacione dokumente.

Bez dokumenata, hrane i krova nad glavom zatekli smo i dvadesetogodišnjaka iz Pakistana. Svoju matičnu zemlju napustio je prije dvije godine tokom kojih je, kako nam kaže, prošao sve i svašta. U Tuzli je već sedam dana. Iako spava pod otvorenim nebom, ne krije oduševljenje prema ljudima koje je ovdje sreo.

– Ovaj grad je jako dobar. Sve je dobro. Ljudi su ljubazni. Policija je ljubazna – priča nam on.

U mnogim drugim gradovima i zemljama su, kako nam dalje objašnjava, nailazili na neljubazne policijske službenike, diskiminaciju i osuđivanje. Sve to dovelo je i do teških psihičkih posljedica koje su itekako primjetne. Najbolje to znaju oni koji su svakodnevno s njima na terenu i koji im pružaju podršku.

– Najčešće su to depresivna stanja, elementi depresivnog raspoloženja, znaju se dešavati suicidni pojedinci i tada uvezujemo postojeće resurse koji su raspoloživi za osobe u pokretu koje su u tranzitu kroz Tuzlanski kanton, pokušavamo naći rješenje kako bi prevenirali potencijalno loše ishode – ističe Amra Pirić, članica za psihosocijalnu podršku, Crveni križ TK-a.

Dokaz je to da ljudima u pokretu diskriminacija i loši međuljudski odnosi teže padaju nego to što nemaju krov nad glavom. Lijepa riječ gvozdena vrata otvara, podsjećaju volonteri. Tamo gdje država zakaže, ljudskost je, čini se, jedino što preostaje.

– Mislim da jednim normalnim pristupom možemo puno toga zajedno svi učiniti, naravno, ako ima dobre volje. Ali, sistem nam je takav da nije dobar ni za građane Bosne i Hercegovine, a kamo li za ove ljude – kaže volonter Senad Pirić.

Osim psihičkih, neizostavne su i fizičke povrede s obzirom na težak put koji prolaze. Ruku pomoći i na tom polju pruža im Crveni križ.

– Očekujemo već s dolaskom toplijeg vremena pojavu sunčanica s obzirom na to da oni hodaju po suncu, također imamo i klasične povrede koje nastaju ili tokom boravka ili u samom tranzitu – navodi vođa mobilnog tima Crvenog križa TK-a. Abdurahman Aljić.

Važno je istaći da većina migranata posti tokom mjeseca ramazana. Iftar im obezbjeđuju i dijele nevladine organizacije i volonteri. Lekcije su to ljudskosti iz kojih trebamo učiti.

federalna.ba/Azra Delmanović