Metropolis: Temelj znanstvene fantastike i film koji je preživio vlastiti nestanak

Kada govorimo o povijesti znanstveno-fantastičnog filma, malo je naslova koji imaju težinu i utjecaj kakav ima Metropolis (1927). Monumentalni nijemi film njemačkog redatelja Fritza Langa ne smatra se samo jednim od prvih SF filmova, već i jednim od najambicioznijih projekata ranog filma uopće. Njegova vizualna estetika, tematska dubina i turbulentna povijest distribucije učinili su ga gotovo mitskim djelom – filmom koji je desetljećima postojao u fragmentima.

Futuristička distopija i priča o klasnom sukobu

Radnja Metropolisa smještena je u futuristički megagrad u kojem je društvo strogo podijeljeno. Na površini grada, u raskošnim neboderima i vrtovima, živi elita koja upravlja sustavom. Duboko pod zemljom, u klaustrofobičnim halama, radnici održavaju goleme strojeve koji omogućuju funkcioniranje grada.

Glavni lik, Freder, sin je vladara grada Jona Fredersena. Njegov se život mijenja kada upozna Mariju, karizmatičnu mladu ženu koja među radnicima propovijeda pomirenje i nadu. Suočen s brutalnom stvarnošću podzemnog svijeta, Freder pokušava postati most između dvije klase. Situaciju dodatno komplicira znanstvenik Rotwang, koji stvara humanoidnog robota – „lažnu Mariju“ – čija je svrha potaknuti kaos i ugušiti pobunu.

Film kulminira porukom koja je postala jedna od najcitiranijih rečenica ranog filma: „Posrednik između glave i ruku mora biti srce.“

Time Metropolis jasno artikulira svoju temeljnu ideju – potrebu za empatijom i razumijevanjem u tehnološki naprednom, ali socijalno rascijepljenom društvu.

Izgubljeni film

Iako danas slovi kao klasik, Metropolis je nakon premijere 1927. doživio sudbinu kakvu su dijelili mnogi nijemi filmovi. Zbog lošeg prijema kod dijela kritike, visokih troškova i pritisaka distributera, film je vrlo brzo drastično skraćen. Izvorna verzija trajala je više od dva i pol sata, no za međunarodna tržišta prikazivane su verzije kraće i do sat vremena.

Desetljećima se vjerovalo da su mnoge ključne scene nepovratno izgubljene. To je rezultiralo verzijama filma koje su bile narativno nejasne, s preskočenim motivacijama likova i narušenim ritmom priče. Metropolis je postao slavan, ali istodobno i „nepotpun“ klasik.

Prekretnica se dogodila 2008. godine, kada je u Buenos Airesu otkrivena 16-milimetarska kopija filma koja je sadržavala oko 25 minuta dotad izgubljenog materijala. Iako je kopija bila tehnički oštećena, njezin sadržaj bio je od neprocjenjive vrijednosti jer je omogućio gotovo potpunu rekonstrukciju Langove izvorne verzije.

Restauracije i verzije filma

Kroz desetljeća je postojalo više pokušaja restauracije Metropolisa, no najznačajniji je dovršen 2010. godine pod okriljem njemačke zaklade Friedrich-Wilhelm-Murnau-Stiftung, u suradnji s međunarodnim filmskim arhivima. Ta verzija, duga oko 148 minuta, danas se smatra najbližom originalnoj zamisli filma, s rekonstruiranim intertitulima i obnovljenom glazbom Gottfrieda Huppertza.

Međutim, među svim verzijama posebno mjesto zauzima ona iz 1984. godine, koju je realizirao talijanski producent i skladatelj Giorgio Moroder. Njegova interpretacija Metropolisa bila je sve samo ne konzervativna. Film je znatno skraćen, obojen intenzivnim kolorima i opremljen modernim pop i synth-soundtrackom, s pjesmama izvođača poput Freddieja Mercuryja, Pata Benatar i Adama Anta.

Moroderova verzija naišla je na podijeljene reakcije. Puristi su je odbacivali kao povijesno neautentičnu, dok ju je nova publika prihvatila kao uzbudljiv spoj nijemog filma i estetike 1980-ih. Iako nije zamjena za restauriranu verziju, Moroderov Metropolis ostao je važan primjer kako se klasično filmsko djelo može reinterpretirati kroz suvremeni kulturni kontekst.

Prema stogodišnjici filma

Kako se približava 2027. godina i stota obljetnica Metropolisa, interes za film ponovno raste. Iako zasad ne postoji jedinstvena službena najava velikog globalnog reizdanja, planira se niz posebnih događanja: koncertne projekcije uz izvođenje originalne orkestralne glazbe, nove glazbene interpretacije te retrospektive u kinotekama i na festivalima.

Postoje i nagađanja o dodatnim tehničkim unapređenjima, poput nove 4K restauracije ili luksuznih kolekcionarskih izdanja, no zasad su potvrđeni prvenstveno kulturni i koncertni programi koji će obilježiti stoljeće ovog filma.

Film koji i dalje govori o budućnosti

Gotovo sto godina nakon premijere, Metropolis i dalje djeluje iznenađujuće aktualno. Njegove teme – automatizacija rada, dehumanizacija, klasne razlike i odnos čovjeka i tehnologije – ostaju jednako relevantne u 21. stoljeću. Put od izgubljenog filma do restauriranog remek-djela dodatno je učvrstio njegov status legende filmske povijesti.

Metropolis nije samo rani SF spektakl; on je upozorenje, vizija i podsjetnik da tehnološki napredak bez ljudskosti uvijek nosi svoju cijenu.

federalna.ba