Međunarodni dan žena: 12 kultnih slika prkosa
Za Međunarodni dan žena, BBC je objavio 12 kultnih fotografija ženskog prkosa, uključujući i one sa ženom koja torbicom tuče neonaciste, kao i demonstrante koji su izazvali rusku revoluciju.
- Danuta Danielsson, Švedska, 1985
Švedski fotograf Hans Runesson snimio je ovaj trenutak 13. aprila 1985. – Proglašena Slikom stoljeća, ponovo se pojavila na društvenim mrežama 2016. s pozivom: „Budi žena koja udara neonacistu torbicom". Snimljena u Växjou u Švedskoj tokom demonstracija neonacističke Nordijske partije Reich, fotografija prikazuje 38-godišnju Danutu Danielsson kako svojom torbicom udara jednog od učesnika marša.
Poljsko-švedski prolaznik, čiji su članovi porodice navodno svojevremeno poslani u nacistički koncentracioni logor, slučajno ju je uslikao. Runesson je za BBC Culture rekao da muškarac nakon toga "ništa nije uradio – samo je otišao dalje". Uprkos tome što se incident dogodio u prolazu, fotografija i dalje odjekuje kao tihi poklič.
- Tess Asplund, Švedska, 2016
Pomalo jeziva paralela iz 2016. godine, kada je društvena aktivistica Tess Asplund stala na put demonstrantima iz Nordijskog pokreta otpora u Švedskoj. David Lagerlöf je snimio trenutak kada se društvena aktivistica suprotstavila prvomajskom maršu 300 uniformisanih nacionalista u Borlängeu u Švedskoj: stisnutom pesnicom i ravnodušnim stavom poslala je jedinstvenu poruku.
- Ieshia Evans, SAD, 2016
Stojeći mirno, dok njena haljina leprša, a dva policajca u punoj opremi joj, demonstrantkinja u Baton Rougeu, Louisiana, dospjela je na naslovnice 2016. Hvaljena kao "instant klasik" , fotografija Ieshie Evans koja je uhapšena na protestu Black Lives Matter upoređena je sa slikom Stuarta Franklina 'Čovjeka tenka' na Trgu Tiananmen ili sa slikom demonstranta protiv Vijetnamskog rata koji stavlja cvijeće u cijevi oružja policajaca.
Mirna, staložena, Evans je poput zatišja u oku oluje – njen komentar iznad objave slike na Facebooku bio je: "Cijenim vaše dobre želje i ljubav, ali ovo je Božje djelo.!" Rekla je za BBC: "Nisam se osjećala 'ikonično' - uradila sam ono što sam osjećala da moram... To je izvan mene, veće je od mene." Snimio ju je fotograf Jonathan Bachman, a neki su je vidjeli kao simbol mirnog prkosa. Medicinska sestra, Evans, otputovala je u Baton Rouge na protest nakon što je policija ubila Altona Sterlinga, rekavši za Guardian: "Imam šestogodišnjeg sina Justina i više se bojim za njegov život nego za svoj. Kako da ga odgojim? Da se boji? Da glavu drži pognutu i da ne upadne u nevolju... Ili da ga odgajam da bude snažan?"
- Emily Wilding Davison, Ujedinjeno Kraljevstvo, 1913
Jedna fotografija snimljena prije više od jednog stoljeća otkriva čin prkosa koji nije završio mirno. Sufražetkinja Emily Wilding Davison umrla je kada je zakoračila ispred kraljevog konja Anmera, tokom derbija u Epsomu 1913. Čini se da nedavna analiza snimaka snimljenih kamerama sugerira da je pokušavala pričvrstiti šal na uzdu konja – ali bez obzira na njezinu namjeru, Davisonovu su neki pozdravili kao mučenicu i simbol ženske emancipacije.
- Anti-vladini protesti, Čile, 2016
Uslikao ju je Carlos Vera Mancilla 2016. godine, a fotografija otkriva vizualnu snagu individualnog stava. Snimljena na demonstracijama povodom obilježavanja 43. godišnjice vojnog udara koji je rezultirao svrgavanjem predsjednika Salvadora Allendea od strane Augusta Pinocheta 11. septembra 1973., slika obuhvaća punu snagu blještavila.
Ispred Općeg groblja u Santiagu – mjesta Allendeovog groba i spomenika onima koji su „nestali“ za vrijeme Pinochetovog režima – neimenovana demonstrantkinja stala je ispred policajca, nepokolebljivo gledajući kroz njegov vizir.
- Protest protiv osporenog reizbora, Honduras, 2017
Druga fotografija, snimljena u honduraškom gradu Tegucigalpi 2017. godine, pokazuje manje konfrontirajući oblik prkosa: ležanje. Pristalica poraženog predsjedničkog kandidata Salvadora Nasrale, protestirajući zbog osporavanog reizbora predsjednika Juana Orlanda Hernándeza, ležala je na trotoaru ispred pripadnika policijske jedinice protiv nereda – njena prividna nonšalantnost zapravo je prikaz unutrašnje snage.
- Bdjenje za Sarah Everard, UK, 2021
Fotografija snimljena na bdijenju uz svijeće naširoko je dijeljena 2021. godine. Prikazuje ženu u lisicima dok je odvodi policija. Događaj u londonskom Clapham Common-u planiran je u znak odavanja počasti Sarah Everard, koju je oteo, silovao i ubio policajac Wayne Couzens. Iako su organizatori nastojali da bude društveno distancirano, bdjenje je otkazano nakon što je policija rekla da bi to bilo nezakonito pod kovid ograničenjima. Patsy Stevenson, žena na ovoj fotografiji, kasnije je rekla za BBC da se, nekoliko trenutaka prije hapšenja, mala grupa žena našla zaglavljenom uz neke ograde. "Ljudi pretpostavljaju da sam bila dio organizacije ili dio protestne grupe, ali nikad prije nisam bio na protestu... Mi smo se nekako samo solidarisali i ostali tamo."
- Žena u crvenom, Turska, 2013
Učestvujući na protestima u parku Gezi u Istanbulu jednog dana u maju 2013. godine, Ceyda Sungur našla se pred policijom protiv nerede. Kada je jedan od njih ispalio suzavac na nju, Reutersov fotograf Osman Orsal uhvatio je taj trenutak, stvarajući sliku koja je postala simbol pokreta otpora koji je tog ljeta zahvatio Tursku. Sungar – kasnije nazvana kao “žena u crvenom” – je bila povrijeđena, ali je bila i skromna rekavši: “Mnogo ljudi koji se nisu razlikovali od mene je štitilo park, branilo svoja prava, branilo demokratiju”, rekla je ona. "I oni su povrijeđeni suzavcem."
- Anti-vladin protest, Sudan, 2019
Nakon što su u decembru 2018. izbili ulični protesti, Sudan su zahvatile demonstracije. Na protestu u martu 2019. ispred predsjedničke palate, 22-godišnja studentica arhitekture Alaa Salah fotografirana je kako s krova automobila pjeva protiv režima Omara al-Bashira. Ona se pojavila kao simbol revolucije, privlačeći globalnu pažnju na ono što se dešavalo u zemlji. "Nisam očekivala da će me prozvati ikonom revolucije", rekla je za BBC, "i ne tvrdim da sam ikona revolucije. Naprotiv, svi Sudanci su ikona revolucije." Novinarka BBC-ja Zeinab Badawi rekla je da su žene "dale doprinos jednak doprinosu muškaraca u pomaganju da se predsjednik Bashir smijeni s vlasti, i jasno su dale do znanja da neće nestati iz javnog života sada kada njega više nema ."
- Greenham Common, UK, 1982
U septembru 1981. godine, 36 žena vezalo se lancima za ogradu u američkoj vojnoj zračnoj bazi u Berkshireu u Engleskoj. Protestirali su protiv odluke britanske vlade da dozvoli postavljanje nuklearnih krstarećih projektila u RAF Greenham Common-u – i uspostavili su mirovni kamp koji je tamo ostao 19 godina.
Godine 1982. odlučeno je da u kamp budu uključene samo žene, stvarajući kolektivni identitet kao majke koje će protestirati u ime svih budućih generacija. Dana 12. decembra 1982. 30.000 žena se držalo za ruke oko 9,7 km perimetra baze (na slici); godinu dana kasnije, prisustvovalo je 50.000 žena.
Hiroko Hatakeyama, koja je preživjela bombardovanje Hirošime, otišla je u mirovni kamp. "Vjerujem da postoji veza između onoga što su žene u Greenhamu radile i nedavnih marševa žena širom svijeta", rekla je za The Guardian.
- Yelena Osipova, Rusija, 2022
78-godišnja ruska umjetnica i aktivistica Yelena Osipova počela je protestirati 2002. godine, godinama pozivajući na oslobađanje političkih zatvorenika i protiveći se ruskoj intervenciji u Ukrajini nakon revolucije na Majdanu. Od izbijanja rusko-ukrajinskog rata 2022. godine, redovno je bila prisutna na ulicama Sankt Peterburga protestirajući za mir. Uprkos tome što je više puta hapšena zbog svojih protesta, rekla je za Moscow Times da povremeno policajci jednostavno fotografišu njene znake protesta prije nego što je puste. Roditelji Osipove preživjeli su opsadu Lenjingrada tokom Drugog svjetskog rata, a djed joj je umro od gladi – i ona želi da ljudi uče iz istorije. Za El País je kazala: „Ravnodušnost, tišina – to je najstrašnija stvar koja se mogla dogoditi. Na plakatu sam napisala: 'Sve se ovo dogodilo zato što ste šutili'."
- Marš na Međunarodni dan žena, Rusija, 1917
Slike događaja kao što su Slutwalk, Take Back the Night i Marš žena na Washington odražavaju snagu jedinstva posljednjih decenija. Ipak, možda postoji jedan marš žena koji je imao dalekosežniji uticaj od bilo kojeg drugog.
Ova fotografija prikazuje žene koje marširaju u Sankt Peterburgu 8. marta 1917. Datum (23. februar po starom ruskom kalendaru) obilježavajući Međunarodni dan žena, važan dan u socijalističkom kalendaru – dan na koji se sada također obilježava i kao prvi dan ruske Revolucije. Dok su demonstranti nosili plakate sa patriotskim sloganima, bilo je i onih poput "Nahranite djecu branitelja otadžbine" ili "Dopunite obroke porodica vojnika, branitelja slobode i narodnog mira", kojima se pozivalo na dodatne reforme.
„Do podneva tog dana 1917. na Nevskom prospektu, glavnoj aveniji u centru ruske prijestonice, Petrograda, okuplilo se desetine hiljada uglavnom žena“, navodo Orlando Figes, autor knjige „Narodna tragedija: Ruska revolucija“. Sljedećeg dana, demonstranti su se popeli na statuu Aleksandra III na trgu Znamenskaja, pozivajući na propast monarhije. A sedam dana kasnije, car Nikolaj II abdicirao je sa prijestolja. Marš žena je postao revolucija.
federalna.ba/BBC