María Corina Machado stigla u Norvešku nakon dramatičnog bijega iz Venecuele

U spektakularnom i neočekivanom preokretu, najpoznatija opoziciona liderka Venecuele i ovogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za mir, María Corina Machado, pojavila se u Oslu nakon što je, prema navodima njenog tima, uspjela pobjeći iz zemlje čamcem, izmičući nadzoru režima Nicolása Madura. Ovo je njen prvi javni nastup u gotovo godinu dana, nakon što je mjesecima živjela u ilegali u Caracasu.

Pojavljivanje u Oslu usred noći: Euforija ispred Grand Hotela

Machado se pojavila na balkonu legendarnog Grand Hotela u Oslu nešto prije 2.30 ujutro po lokalnom vremenu. Uprkos kasnim satima, desetine pristalica okupile su se ispred zgrade, uzvikujući „Hrabro!“ i „Sloboda!“, te pjevajući venecuelansku himnu “Gloria al Bravo Pueblo”.

Emocije su kulminirale kada je 58-godišnja Machado sišla sa balkona i probila se kroz metalne barikade kako bi zagrlila okupljene građane. Bio je to trenutak snažne simbolike za opoziciju koja godinama trpi represiju Madurovog režima.

Machado je posljednji put viđena javno početkom 2024. godine. Nakon predsjedničkih izbora u julu, za koje međunarodna zajednica i brojni posmatrači vjeruju da ih je Maduro ukrao kako bi ostao na vlasti, opoziciona liderka bila je prisiljena nestati iz javnosti.

Nakon hapšenja i progona brojnih članova njenog tima, i uz optužbe režima da navodno „ruši ustavni poredak“, Machado je mjesecima ostajala skrivena u Caracasu, premještajući se između tajnih lokacija.

Bijeg čamcem dan ranije odgođen zbog oluje 

Prema izvorima bliskim njenoj kampanji, Machado je pokušala napustiti Venecuelu u tajnoj operaciji dan prije dodjele Nobelove nagrade. Plan je bio da se čamcem prebaci do karipskog otoka Curaçao, odakle bi potom otputovala u Evropu. Međutim, olujno vrijeme usporilo je putovanje, zbog čega nije stigla na vrijeme na ceremoniju u Oslu.

Umjesto nje, nagradu je preuzela njena kćerka, Ana Corina Sosa Machado, koja je tokom govora dirnula publiku naglašavajući da borba njene majke „nastavlja uprkos brutalnom progonu i sistemskoj represiji“.

Tokom ceremonije, predsjednik Norveškog Nobelovog komiteta, Jørgen Watne Frydnes, jasno je osudio režim Nicolása Madura i pozvao ga da preda vlast nakon što je, prema međunarodnim procjenama, izgubio izbore od opozicionog kandidata Edmunda Gonzáleza. „Neka svane novo doba“, poručio je Frydnes, ističući Machado kao simbol borbe za mirnu i pravednu tranziciju iz diktature u demokratiju.

Machado tako staje u red sa drugim laureatima koji nisu mogli lično preuzeti nagradu zbog represivnih režima – poput Liu Xiaoboa, Aung San Suu Kyi i Lecha Wałęse.

Bijesna reakcija režima: ‘Ceremonija je propala, nagrada okrvavljena’

Očekivano, Madurov režim reagirao je žestoko. Potpredsjednica Delcy Rodríguez nazvala je Nobelovu ceremoniju „totalnim fijaskom“ zbog činjenice da se Machado nije odmah pojavila na dodjeli.

Rodríguez je bez dokaza tvrdila da se Machado „preplašila“, dodajući da je nagrada „okaljana krvlju“. Ove izjave uklapaju se u višegodišnju strategiju režima da opozicione lidere diskreditira kao agente stranih sila.

Istovremeno s bijesom prema Oslu, Nicolás Maduro održao je novi huškački govor u Caracasu. Optužio je administraciju Donalda Trumpa za „ilegalni i brutalni intervencionizam“, te pozvao građane da budu spremni „razbiti zube Sjevernoameričkom carstvu“.

Trumpova administracija posljednjih mjeseci značajno je pojačala pritisak na Madurov režim, uključujući sankcije, pomorske operacije i otvorenu političku podršku opoziciji.

Šta slijedi? Machado kao ključna figura buduće Venecuele

Analitičari procjenjuju da je María Corina Machado u ovom trenutku možda najprirodniji izbor da predvodi tranzicijski proces ukoliko Maduro padne. Već ima široku podršku unutar opozicije, međunarodni legitimitet i jasnu poruku o demokratskim reformama.

Međutim, njen uspon daleko je od izvjesnog.

Maduro je preživio i Trumpovu kampanju „maksimalnog pritiska“ iz 2019. godine, kao i brojne pokušaje međunarodne izolacije. Dio analitičara vjeruje da će i ovaj put uspjeti ostati na vlasti, pozivajući se na snažan represivni aparat i podršku saveznika poput Rusije, Kine i Irana.

Simbol otpora i nova nada

Ipak, Machadina dramatična pojava u Oslu predstavlja jedan od najsnažnijih trenutaka za venecuelansku opoziciju u posljednjoj deceniji — simbol hrabrosti, istrajnosti i borbe protiv autoritarizma.

Njena poruka, implicirana kroz rizik koji je preuzela bježeći iz zemlje, jasna je: borba za demokratsku Venecuelu traje i nastavlja se, uprkos svemu.

federalna.ba/The Guardian