Luka Kukić za FTV: Svaki igrač živi za svoj klub, nogomet sa i bez publike nije isti

Dvadesetčetvorogodišnji Luka Kukić je jedan od golmana tuzlanske Slobode i pored Adnana Golubovića, još jedan od učenika Mirsada Dedića, legendarnog golmana FK Sarajevo i fudbalske reprezentacije BiH. Kukić je nastupao za nekolicinu domaćih i inostranih klubova, gdje je sticao iskustvo među stativama, a karijeru je započeo u rodnom Posušju za koje ga i danas vežu najljepše uspomene. U intervjuu za FTV Luka Kukić između ostalog govori o prilagodbi u FK Sloboda, periodima igre i odbranama u drugim klubovima za koje je nastupao, razlikama u ligama, poziciji golmana, navijačima, koji nažalost zbog pandemije koronavirusa ne mogu prisustvovati utakmicama, treninzima, ali i budućim utakmicama svoga  kluba.

U septembru prošle godine ste potpisali ugovor sa Fudbalskim klubom Sloboda gdje ste i danas. Koliko ste zadovoljni i koliko je Sloboda ispunila Vaša očekivanja?

-Naravno da sam zadovoljan što sam došao u Slobodu. Svi znamo šta je Sloboda i koliko je to na području bivše Jugoslavije poznat klub, ali ne možete to osjetiti dok ne dođete tu i vidite kako sve funkcioniše. Cijeli grad živi za klub, tako da je s te strane sve pozitivno, a i svaki igrač je tu zbog ljudi i zbog navijača. Pored toga dobro se radi. Tako da će moj angažman u Slobodi biti još jedan plus i još jedna stepenica više koja je nedostajala u mojoj karijeri. Mislim da sam pogodio sa dolaskom u Slobodu, a to će i vrijeme pokazati.

U dosadašnjoj karijeri, osim Slobode ste nastupali i za Posušje, Imotski, Split, Imotski, Osijek i Korona Kielce, odakle ste došli u Slobodu. Gdje ste imali najbolju priliku da se razvijete kao golman?

-U ovom momentu je možda i teško istaknuti u kojem klubu mi je bilo najbolje kada je u pitanju moj razvoj, jer u svim klubovima za koje sam nastupao su različiti i drugačiji stilovi i igre i pristupa igračima. Mogu reći da sam iz svakog kluba i svake sredine pokupio ono najbolje. Imao sam sreću da sam nastupao u velikim klubovima, gdje je rad sa igračima na vrhunskom nivou, tako da sam  nastojao u svakom momentu izvući  ono najbolje što mi se pružalo i tražiti sebe.

U Slobodu ste došli iz Poljske. Kako je teklo prilagođavanje? Koja je razlika između naše i njihove igre i mentaliteta?

-Moram reći da ima dosta razlike u igru između nogometnih liga u BiH i Poljskoj, budući da su Poljaci svoju ligu u zadnjih nekoliko godina unaprijedili, pogotovo kada je u pitanju infrastruktura. Napravili su nove stadione, ali je liga i medijski veoma dobro popraćena. To onda u konačnici utječe i na stil igre, pogotovo kada je u pitanju angažman golmana. Tu su pred nama bili zahtjevi, više se baziralo na to da golman iz zadnje linije igra nogom i da je uključen u igru, što je dosta teško u ligi u BiH. Mislim da je u BiH sve drugačije fokusirano, da golman mora biti dobar kada su u pitanju centaršutevi, na crti, što nije toliko zastupljeno u Poljskoj, nego je na prvom mjestu igra nogom. Naravno da je trebao određeni period da se priviknem na ove uslove. Ovdje se igra dosta čvršće i mentalitet igrača je drugačiji, dosta je jača liga. Ne sviraju se neki fauli koji se tamo sviraju, ali sve to spada pod kvalitet golmana da se što brže prilagodi na svaku situaciju i na svaku ligu.

Vaša karijera je počela u rodnom Posušju. Je li to klub za koji vas vežu najljepše uspomene? Kako je sve počelo?

-Tako je. U Posušju je sve krenulo, još od malih nogu, tako da je to klub za koji me vežu najljepše uspomene. To je moj grad, grad u kojem sam rođen. Pratim taj klub i danasi drago mi je što se taj klub ponovo digao na zdrave noge, budući da su imali problema zadnjih godina, a sada će vjerovatno ući u Premijer ligu. Pratim svaku njihovu utakmicu, čak u periodu prije nego što sam došao u Slobodu sam par mjeseci trenirao s njima, dok nisam imao angažman, tako da sam upoznat sa svim igračima, stanjem u klubu, trenerima. Želim im svu sreću, nadam se da će se vratiti u Premijer ligu i da će tamo ostati, jer mislim da im je tu i mjesto. Kada je riječ o drugom dijelu pitanja, pa otac je jedno vrijeme bio šef škole u Posušju i od malih nogu naravno da sam krenuo tamo igrati.

Kako i zašto ste se opredijelili za golmansku poziciju?

-U mlađim selekcijama sam igrao stopera i bio sam čak kapetan svoje generacije. Na jednom u turniru ja mislim u Zagrebu nam se ozlijedio golman i bilo je pitanje ko će da stane na gol. To sam na kraju bio ja i sjećam se da sam baš dobro branio, budući da sam imao iskustva od ranije. Uvijek su me stariji na školskom igralištu stavljali na gol i znao sam dobro braniti. Nakon prve utakmice, budući da sam dobro branio, osjećaj je bio neopisiv a svaki golman zna o čemu sada govorim. Taj osjećaj ne može nadomjestiti ništa drugo. Nakon toga sam ostao među stativama, opredijelio sam se da budem golman  mislim da nisam pogriješio.

Imate priliku raditi sa vrhunskim trenerom golmana Mirsadom Dedićem, nekadašnjim reprezentativcem BiH, a oni dobro upućeni kažu da popularni Deda formira samo vrhunske golmane, kao i da su njegovi treninzi  ma kako to nekome izgledalo zaista teški. Šta Vi kažete?

-Mislim da ime Mirsada Dedića dovoljno govori. Znamo svi šta je napravio u svojoj igračkoj karijeri, ali isto tako i trenerskoj. S kime god da je radio, svaki golman je napredovao, tako da to dovoljno govori, o kakvom se stručnjaku radi. Što se tiče njegovih treninga, znamo da svaki trener ima svoj stil, ali mislim da smo mi golmani na to navikli. Nema teškog treninga, ako ima koristi od tog treninga, tako da on to sve ciljano radi i uklopi u jednu cjelinu. Ja osobno se dobro osjećam, kao iAdnan Golubović koji tu isto brani. Drago nam je obojici što Mirsad Dedić radi s nama i mislimo da će iznjedriti još dosta dobrih golmana.

U narednom kolu Sloboda nakon domaće pobjede nad ekipom Mladosti iz Doboja kod Kaknja ide na gostovanje bijeljinskom Radniku. Kakva je atmosfera u timu i kakva su očekivanja od ove utamice?

-Da, idemo Radniku koji je nezgodna i čvrsta ekipa, a znamo i da se sada grčevito bore za opstanak i njima je svaka domaća utakmica zadnja slamka spasa. Mislim daje kod nas atmosfera zaista odlična i cijelo vrijeme dobro radimo. Jedno vrijeme nam rezultati nisu dobro išli, ali evo poslije ove utakmice mislim daće biti bolje. Trebamo prenijeti dobru atmosferu iz utakmice protiv Mladosti i neće biti straha. Imamo kvalitet, dobro radimo i nikoga se ne bojimo.

Koliko publika nedostaje na utakmicama, koliki je nedostatak što su tribine na utakmicama prazne?

-Nogomet sa publikom i bez publike na utakmicama nije isti. Nažalost, nalazimo se u takvoj situaciji da igramo pred praznzim tribinama. Svaki igrač sigurno kada su pune tribune izvuče dodatni impuls iz sebe, tako da je sada šteta i za Slobodu koja ima veliku bazu navijača. To i mi igrači najbolje znamo, budući da svakodnevno imamo susrete sa navijačima u gradu, na ulici, koji nas pitaju sve u vezi kluba i jedva čekaju da se vrate na tribine. Mislim da bi Sloboda imala još bolje rezultate pogotovo da je situacija drugačija idaima navijača na utakmicama. Iz toga bi svi igrači izvukli maksimum. No, nadam se da će se ovo što prije završiti i da će stadion Tušanj, ali i ostali stadioni gdje Sloboda bude igrala biti ispunjeni navijačima kluba.

federalna.ba/Dino Durmić