Loša godina za hercegovačke pčelare

Hercegovački pčelari sumiraju prošlu i pripremaju se za novu pčelarsku sezonu. Godina je, kažu, bila loša, prinosi meda mali, nedovoljni i za domaće tržište.

Širokobriješki pčelar Ilija Lasić iz Udruge pčelara „Vrisak“ ovih dana obilazi  košnice. U tijeku je klinički pregled pčelinjih zajednica. Prošlogodišnja sezona je, kaže,  po mnogočemu podbacila.

„Prva stvar je korona, nismo mogli obilaziti košnice u početku, kasnije su nam iz Civilne zaštite dali dozvole,  a druga što je godina bila izuzetno loša, ljudi koji se bave 40-50 godina pčelarstvom ne pamte tako lošu godinu“, poručuje Lasić.

Ni Boras Kvesić iz udruge pčelara „Matica“ HNK ne pamti lošiju godinu. Medonosno bilje Hercegovine velikom dijelom sezone bilo je u kišnom razdoblju: „Nama  je šansa bila da selimo na bagrem u Posavinu, u Modriču, ali i taj dio Posavine prošao je u kiši, izdaci su bili veliki“.

Izdaci veliki, a poticaji resornih ministarstava bili su nedovoljni.

„Da bi jedna košnica prošla kroz sezonu da bi mogla rentabilno opstati, pčelar u nju treba uložiti minimalno 50 KM, a mi dobijamo 5 KM od kantona i 6 KM od Federacije, kaže Lasić.

Boras Kvesić smatra kako je problem u tome što se donose pravilnici o pčelarstvu koji su neprovedivi na našem terenu, dodavši kako su interventne mjere u pčelarstvu trebale  biti u kolovozu kada i počinje pčelarska sezona: „Tada je trebalo intervenirati makar s nabavkom šećernih pogača i sirupa da dohranimo pčelinje zajednice, ali nije bilo sluha za to„.

Upravo loš tretman tijekom zimskih mjeseci može dovesti do razvoja bolesti u pčelinjaku.

„Paše su nam, kako kažu pčelari, loše, pčelinje zajednice budu gladne i onda tu dolazi parazit grinja varoa, koja oslabi društvo i to je društvo pogodno bolestima. Sve druge jače pčele se zalijeću, dolazi do grabeži i iz te slabije zajednice prenose bolest u druge košnice“ pojašnjava veterinar Grgo Musa.

Medonosne prilike daleko su drugačije od primjerice onih prije dvadesetak godina, poručuje Lasić : „ Dok su brda bila puna stoke sitnog i krupnog zuba, dok su livade bile košene i dok se vršila ispaša to je bilo dobro, a sad je to zadivljalo. Mi imamo i sad sve te biljke,  kadulju, vrijesak i draču, ali se to ne obnavlja i slabo medi, tu prođe i desetak godina da ne bude ni kapi meda“ kaže  Lasić.

„Nema ovce, nema stočarstva to su grane poljoprivrede koje su međuzavisne, ako nema ovce da kultivira, nema se onda šta očekivati od pčelarstva. Ova brda oko Mostara nekad su se plavila od kadulje, danas toga nema“ pojašnjava Kvesić dodaviši kako dodatni problem pčelarima stvaraju neregistrirani proizvođači i prodavači meda čiji proizvodi su upitne kvalitete.

Poticaj u radu bi im, kaže, bio aktivniji rad tržišne inspekcije i zaštita registriranih proizvođača meda u Hercegovini, koji imaju i međunarodna priznanja o ispravnosti.

federalna.ba