Ljubav utkana u posavsku nošnju: Drago i Višnja čuvaju tradiciju u Tolisi

Umjetnički zanat ručne izrade posavske narodne nošnje njeguju u Tolisi kod Orašja. Uvjerili smo se u radionici kakve su sve vještine i znanje potrebni za promociju identiteta i kulturne baštine Hrvata s desne obale rijeke Save.

Šivenje i izrada zahtijevaju veliku preciznost, strpljenje, ali i vještinu ukrašavanja tradicijskim detaljima, a sve da bi se od zaborava sačuvala folklorna baština rodnog kraja.

„Pa, meni je to hobi, zabava i ja to volim i u tome uživam. Jednostavno to me odmara, opuštam se uz to“, govori Drago Oršolić, majstor izrade narodnih nošnji iz Tolise.

Za Dragu i njegovu sumještanku Višnju s pravom se može reći da su istinski umjetnici stvaranja narodnih nošnji. Ljubav su naslijedili od obitelji, utkali je u tradiciju i ponosno čuvaju dio identiteta Posavine.

„Mislim da je to jedan od razloga koji mene i drži u ovom poslu“, ističe majstorica izrade narodnih nošnji iz Tolise Višnja Dominković.

„Ja toga sad još nisam ni svjestan, ali nekada kada bude za nekih godina, da to ne bude imao ko raditi, vjerojatno će ostati da sam ja to uradio“, dodaje Oršolić.

Iako je u današnje vrijeme to dosta teško, oboje nastoje zadržati izvorne tehnike izrade. Višnja radi gornji dio - kožuh, za što joj treba mjesec predanog i preciznog rada, mnogo ljubavi, ali i talenta.

„Nekada su rađeni od ovčje kože, vremenom je proizvodnja ovčje kože, bar ovdje kod nas, smanjena i onda su počeli izradu kožuha s plastičnim folijama i materijalima. Kod nas je ta floralna ornamentika na kožuhu, isto tako i na vezovima“, kaže Dominković.

Drago u svom kreativnom procesu stvara i ženske i muške nošnje i uspješno primjenjuje sve tehnike šivanja.

„Jako puno izvorne krojeve, pogotovo koliko god je to moguće da se zadrži. U nekim stvarima možemo nešto malo modernizirati i prilagoditi vremenu. Još kad se fino obuče i kad se spremi, onda to tek zablista u punom sjaju“, pojasnio je on.

„Kod nas ljudi dosta cijene, ako ima više ukrasa, više vezova. Nekada davno ako usporedimo narodnu nošnju sa onom starom, gdje je bio taj crni ili plavi konac i crveni konac, to su bile jako siromašne mustre u odnosu na sada kako se radi“, navodi Dominković.

Danas su dijelovi nošnji modernizirani, rađeni sa svilenim i zlatnim koncima i šljokicama i ne nedostaje kupaca ovog vrijednog tradicijskog blaga.

federalna.ba