Kristina Ljevak-Bajramović: Mi smo danas na nivou onoga protiv čega se Grupa Zvono borila 80-ih

Ovoga petka u kulturnim minutama Jutarnjeg programa gostovali su Kristina Ljevak-Bajramović i Benjamin Čengić.

-Izložba ''Protrčali smo kroz zidove''-

''U Manifestu od 9. februara bit će postavljen izbor iz radova Gupe Zvono koji su nastajali od perioda 82. godine kada je Grupa Zvono osnovana pa sve do pred početak rata. Najproduktivnije godine su 86. i 87. godina. Neki od njihovih najznačajnijih radova bit će postavljeni, poput recimo rada ''Sport i art'' koji je nastao u produkciji nekadašnje ove kuće, odnosno TV Sarajevo. Koji je konkretno podrazumijevao istrčavanje Grupe Zvono na  fudbalski stadion Koševo na poluvremenu. Što je danas nezamislivo, ono što je još nadrealnije je da TV ima uslove da se bavi podrškom nezavisnoj umjetnosti. To je jedan od video radova koji ćemo imati priliku vidjeti. Tu će biti i video radovi koji su nastajali samostalno, kada su oni samo eksperimentisali sa videom kao medijem. Ali tu se vidi koliko su oni bili rođeni video umjetnici, iako tada nisu toliko poznavali tehniku. Dolazeći jutros ovdje razmišljala sam koliko volimo da govorimo o onima kojih nema. Saše Bukvića više nema, ali najbolji način da održimo počast onome koga nema je da sačuvamo njegovo djelo. Ako ne budemo jednog dana imali mogografiju, niko od nas neće živjeti vječno niti svi članovi Grupe Zvono niti mi koji baštinimo ono što je dio njihovog znanja i iskustva i dokumentacije, to se negdje treba zabilježiti i pohraniti. Ako želimo da se sjećamo i pamtimo, onda je najbolje da uložimo u tu trajnu formu sjećanja kao što je monografija. Ne mora biti u onom hard copy tradicionalnom formatu, može biti u nekom novom digitalnom, ali da je pohranjeno na jednom mjestu'', kazala je Kristina.

-Video umjetnost-

''Video art je umjetnička forma koja je od kasnih 90-ih i ranih 2000-ih godina na neki način zamrla u našem društvu i umjetničkoj sceni. Tako da je cilj Galerije Manifesto i nas kao kolektiva da pokušamo sa nekom malom injekcijom da oživimo novu energiju video art-a kao umjetnosti u našem društvu i da pokažemo koliko je to jedan zanimljiv umjetnički jezik koji je jako širok i itekako može pomoći da se ljudi izraze. Mi, zapravo, svi imamo telefone i svi možemo snimati i praviti fotografije. Još uvijek ljudi nisu upoznati s tim da se telefonom možete napraviti ozbiljno umjetničko djelo. Telefonima se snimaju filmovi u današnjem vremenu. U vremenu kada su reels-ovi nešto što najviše konzumiramo, desila se neka mistifikacija videa kao vrste umjetnosti i videa kao medija. U suštini, video radove možemo konzumirati i na socijalnim mrežama i u svim vrstama digitalnih medija, a zapravo nemamo osjećaj i znanje da je to tako. Zapravo, želimo da pokažemo ljudima koliko je moguće, lako i zanimljivo. Razlika, između današnjih radova na mrežama i tih starih, se pravi u kanalu distribucije, odnosno u galeriji s jedne strane. S druge strane, razlog stvaranja tog videa. Što sam odlučio da napravim taj video, da nešto pokažem, da nešto naučim ili sam samo želio da popunim svoje vrijeme. Šta želimo da predstavimo široj publici i onima koji žele da konzumiraju ovaj video, to je najveća diferencijacija'', kazao je Benjamin Čengić.

-Utjecaj Grupe Zvono-

''Zvono je uspjelo pomjeriti potpuno percepciju umjetnosti, ne samo putem video art-a, već generlano njihovog djelovanja. Mislim da je i video u njihovom slučaju bila želja i potreba približavanju djela umjetnika i publike. Želja za direktnijom komunikacijom sa publikom. Htjeli su da se približe najširoj publici. Oni su iskoristi video kao savršen mediji i performans kao savršen mediji, a opet i on traje onoliko koliko je dokumentovan. To je bio savršen spoj i regovanja u trenutku i osjećaja duha vremena, ali i sjajne komunikacije između onoga što je tradicija. Oni su prije svega vrsni slikari, kipari, a kasnije i sve ono što je podrazumijevala konceptualna umjetnost. Važno je kada govorimo o Zvonu ne zaboraviti i druge ljude. Opet se vraćamo na ono koliko je važno pamćenje i arhiviranje. Recimo, jedan od najvažnijih ljudi u historiji kulturnog menadženta bivše Jugoslavije Fuad Fuko Hadžihalilović. Grupa Zvono je imala tu čuvenu izložbu 86. za koju je snimljena ta reklama. Tada je jedan veliki jugoslavenski umjetnik želio da izlaže, Fuko je rekao da to ne može i da izlaže Grupa Zvono. To bi bilo kao da danas za neku umjetničku mladu grupu neko kaže ne može Safet Zec, izlažete vi. To je danas nemoguće i nezamislivo. Vratili smo se u prošlost. Tada je zahvaljujući napredim ljudima koji su imali viziju bilo moguće. Tako da je i njima bilo lakše konceptualno djelovati. Mi smo i dan danas na niovu onoga protiv čega se Zvono borilo. Ali ne može biti samo izložba predstavnik onoga šta je umjetnost u 21. vijeku'', rekla je Kristina.

-Mladi konceptualni umjetnici-

''Definitivno možemo reći da su i učili i uzimali uzore iz Grupe Zvono. Možemo reći da su osvježenje, ali isto tako možemo reći da je jako mali broj ljudi koji se okreću savremenim umjetničkim pravcima. Želimo da povećamo broj tih umjetnika, da pokažemo koliko nestandardna, odnosno, neklasična umjetnost jeste veliko polje slobode. Koliko tim stvaralaštvom možemo da izražavamo razne društvene probleme, i različite probleme, a i da se borimo za njihovo rješenje, ako to možemo nazvati borbom'', kazao je Benjamin.

-Galerija Manifesto-

''Mi želimo da pokažemo da galerija nije mjesto samo neke visoke umjetnosti gdje ljudi stoje u odijelima i razgovaraju o umjetnosti. Umjetnost je za sve nas i mora biti dostupna svim ljudima. Tražimo način da to ljudima predstavimo i tražimo način da ih privučemo i pokažemo da je umjetnost za sve. Znate kako, mali problem jeste kada ljudi nemaju predznanje iz historije umjetnosti pa pokušaju nešto da shvate pa vide nisu razmjeli ono što su probali, to najčešće ljude ponovo odgura od umjetnosti. Mi to radimo na jedan dugotrajan, ali ja mislim najbolji način. Zapravo, ko god uđe u galeriju mi mu se posvetimo i potrudimo da objasnimo sve što se dešava u tom prostoru. Zašto je umjetničko djelo koje je postavljeno u galeriji zapravo umjetničko djelo. Želimo da objasnimo da je umjetnost vrlo često tu da te izazove i natjera da razmišljaš, a i da nekada ne postoji tačan odgovor na to šta je umjetnik želio reći. Praktično, učimo ljude da konzumiraju umjetnost kako znamo i umijemo'', rekao je Benjamin.

-Popularnost Grupe Zvono-

''Mislim da je popularnost bila tu zahvaljujući toj svijesti o važnosti medijskog istupa, također, nekim ljudima koji su imali sluha i koji su podržavali rad Zvona, a radili su u medijima. Mislim da je u komunikaciji između djela, umjetnika i publike važno da ne pretvorimo umjetnost u biblioteku i da se ne mora više čitati o nekom umjetničkom djelu, nego gledati. Nažalost, nekada se izložbe pretvore u to da su mnogo veći formati opisa, nego djela koje vidimo, to Grupa Zvono nije radila. Sve ono što su oni radili je bilo jako komunikativno i sve ono što su oni radili je nastajalo bez ikakve pretencioznosti. Iz iskrene umjetničke potrebe i namjere. Ja sam imala užasnu tremu kada sam razmišljala o postavci. U jednom trenutku sam razmišljala da ćemo raditi kako je to Zvono radilo. Izložba će izgledati kao kada vas pozovemo kući da nam dođete. Uz radove koji su povod okupljanja, sve drugo će biti veče puno gostoprimstva. Muzički i tekstualni uvodi, do nekih trećih elemenata. Da se ljudi osjećaju dobro u toj domaćinskoj atmosferi i vide dio onog što je najbolje iz prakse jugoslovenske konceptualne grupe'', rekla je Kristina.

federalna.ba