Košarac i Amidžić zbog slovenskih sankcija srušili Reformsku agendu

Bosna i Hercegovina je propustila još jednu šansu za dobijanje sredstava iz Plana rasta. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine nije usvojilo reformsku agendu jer nisu glasovali ministri iz reda srpskog naroda, Srđan Amidžić i Staša Košarac. Razlog, navodno, sankcije Slovenije - Miloradu Dodiku. Šanse još ima jer rok koji su naše vlasti dobile iz Brisela je 30. septembra. Inače slijede nove sankcije.

Prilika vrijedna milijardu eura i još jedna propuštena šansa. Bh. stvarnost i politika u svom prepoznatljivom izdanju. Telefonska linija otvorena, sat čekanja, ali SNSD-ovi ministri nedostupni. Glasovi izostali, pa Reformska agenda ostavljena po strani. Ponovo. Ovaj put za put ka Uniji kriva im evropska Slovenija, čija je Vlada uvela sankcije Miloradu Dodiku.

“Po Zakonu o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, ako nema neko iz konstitutivnih naroda, jedan od ministara, odluka nije usvojena. Ja se nadam uz razgovor i komunikaciju da će se to riješiti u narednih sedam dana, velika su sredstva u pitanju”, istakao je Sevlid Hurtić, ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.

Dane za rješenje odbrojavamo. Rok za izbjegavanje novih sankcija, teških dodatnih 108 miliona eura, kraj je mjeseca. Dakle, tehnički – vremena imamo, ako bude volje. Iz Kabineta predsjedavajuće Borjane Krišto poručuju da će nova šansa biti na narednoj redovnoj sjednici. I to je ono pozitivno u cijeloj priči. Prema dostupnim informacijama, u samom tekstu reformske agende nije bilo ništa sporno. 

“180 i više stranica Reformske agende koji je dio plana rasta konačno usaglašen. To je bio najteži dio posla. Sada smo došli u situaciju da neko, jer je nezadovoljan onim što čita na vijestima, odlučuje o sudbini Bosne i Hercegovine u Planu rasta. Ne pritisnuti dugme na kompjuteru da glasate - to govori o jednom drugom problemu za koji nisam profesionalno osposobljen da dam analizu, tu se radi o psihologiji, a ne politici”, kaže Predrag Kojović, zastupnik NS-a u Zastupničkom domu PSBiH.

I psihologija i politika idu istim putem – zastoja. Ranije su bila sporna najmanje dva pitanja –  status Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i entitetskog veta u Vijeću za državnu pomoć. Sada sve, malo, ljepše upakovano.

"Mislim da nije bilo ustupaka SNSD-u, da je zapravo bio na kraju taj famozni 'wording', odnosno definicije koje govore o suštini rješavanja svih nagomilanih problema, ali evo, ne provociraju nikakva različita mišljenja, nego su nešto za šta se zapravo složila EU”, izjavio je

Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine (NiP).

Ministri iz RS-a ostali su nedostupni i novinarima, pa podsjećamo na posljednje izjave:

“Imamo nekoliko otvorenih pitanja. Dozvolite da zbog još uvijek faze pregovora ne iznosim te stavove”, rekao je Staša Košarac, ministar trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine (SNSD)

Razlika u odnosu na ranije jeste da ovaj put ulogu nemaju Kantoni, što bi proces trebalo ubrzati. Opet – ako bude volje.

“Potpuno neodgovorno i potpuno neprihvatljivo ponašanje pojedinih ministara u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. Ponovo se pokazalo da je bio ispravan stav Trojke kada smo u Predstavničkom domu pokrenuli proceduru i razrješili ministre. Reformska agenda treba svima i Bošnjacima i Hrvatima i Srbima i ostalim. I tu nema politike”, poručio je Albin Muslić, zastupnik SDP-a u Zastupničkom domu PSBiH.

Nema, osim što od politike zavisi. Ili u ovom slučaju – čini se, od jednog čovjeka.

“Neglasanje srpskih članova nam govori da smo taoci jednog čovjeka, jednog režima. Naime, zbog sankcija Slovenije Dodiku ispaštat će cijeli srpski narod i država Bosna i Hercegovina”, naglasio je Nenad Grković, zastupnik Liste za pravdu i red u Zastupničkom domu PSBiH.

“Nama treba sve ono što Evropa očekuje od nas da bismo dobili određena sredstva, da bismo nastavili projekte koji su jako važni za Bosnu i Hercegovinu. Gubimo vrijeme gubimo sredstva, a to nije dobro za sve nas”, kazao je Marinko Čavara, predsjedavajući Zastupničkog doma Bosne i Hercegovine (HDZBiH).

I najviše gube građani. Sredstva bi trebala otići u konkretne i vidljive projekte. Ako do nas ikad dođu. Vrijeme curi. Finansiranje u okviru Plana rasta ističe krajem 2027. godine do kada sve reforme moraju biti provedene. Dakle, zaostajemo, a da nismo ni počeli.

federalna.ba