Korisnici tuzlanskog Doma penzionera izolaciju i pandemiju pamte kao jedne od najtežih životnih borbi

Skoro godinu dana u izolaciji, bez posjeta svojih najmilijih i uz informacije da su među rizičnim skupinama, bili su penzioneri. Iako se bliži vakcinacija i broj zaraženih opada, strah ih još nije napustio. Svoj osvrt na period izolacije i pandemije koronavirusa s nama su podijelili korisnici Doma penzionera u Tuzli koje je, s obzirom na to da su im odnedavno dozvoljene posjete, danas obišla i naša ekipa.

Mujesira Elezović uskoro ulazi u devedesetu godinu života. Kaže da je za sve ove godine prošla kroz mnoge životne borbe, ali pandemiju koronavirusa i izolaciju ubraja u one najteže.

"Meni je bilo strašno. Ja nisam mogla ni spavati, ni jesti, a nisam smjela to pokazivati da je tako, a to je dugo trajalo."

Ni ostalim korisnicima tuzlanskog doma penzionera nije bilo bolje. Oni koji su bili zaraženi koronavirusom boravili su u zasebnim prostorijama koje su funckionisale kao izolatorij, a ostali su bili izolovani u svojim sobama. 

Svakodnevna druženja koja su ih činila sretnima bila su svedena na minimum, a tračak nade pružalo im je medicinsko osoblje koje brine o njima.

"Tako nam je prolazilo vrijeme i samo smo brojali mjesece očekivajući vijesti da će to nešto biti bolje", ističe korisnik Doma penzionera Tuzla Salih Salkić.

Izuzetno teško im je bilo slušati vijesti koje su iz dana i dana bivale sve gore, a podsjećale su ih na to da su oni među rizičnim skupinama. Podrška najmilijih im je u tim trenucima posebno nedostajala, s obzirom na to da su i posjete bile ukinute.

"Viđala sam ih prije ovog jada i korone, dolazili su, obilazili, a sad je najstrašnije bilo što nisu mogla djeca da dođu, da obiđu", prisjeća se Elezović.

S ciljem olakšavanja i ublažavanja situacije organizovane su edukativne radionice o virusu, ali i korištenju društvenih mreža u svrhu povezivanja roditelja sa djecom. Iako je ispočetka bilo teško, ispostavilo se kao dobro rješenje koje funkcioniše i danas.

"To je bio jedan most između djece i roditelja, da budu u tom nekom kontaktu, bar viralno da se vide", objašnjava direktor Doma penzionera  u Tuzli Mirsad Bakalović.

Ohrabrujući podatak je da u Domu penzionera u Tuzli još od novembra prošle godine nema potvrđenih slučajeva zaraze zbog čega su odnedavno dozvoljene i posjete. Ipak, prostora za opuštanje nema te se, kako kažu, sve održava uz poštivanje mjera koje su na snazi.

federalna.ba/Azra Delmanović