Korijeni udruženih zločinačkih poduhvata i gonocida u državnom udaru

„Korijeni udruženih zločinačkih poduhvata i genocida u državnom udaru“ tema je redovne sesije Kruga 99. Uvodničari sesije su Emir Hajdarović i Edin Batlak iz Udruženja logoraša Grada Mostara te

profesor filozofije i studija holokausta i genocida Dejvid Petigru (David Pettigrew).  U  momentima kada se priprema obilježavanje 28. godišnjice genocida u Srebrenici, vrijeme je da se građani Bosne i Hercegovine suprotstave nacionalizmu i secesionizmu, odupru negiranju genocida, govoru mržnje i veličanju ratnih zločinaca, kazao je profesor Petigru.

Konstantno nedjelovanje kada je u pitanju negiranje genocida i ostalih zločina u BiH, dio je tragičnog obrasca popustljivosti i smirivanja. Međunarodna zajednica nije se dosljedno uspjela suprotstaviti nacionalističkim i secesionističkim provokacijama. Osim nekoliko verbalnih osuda, koje se tiču zadnjih antidejtonskih i antiustavnih djelovanja Milorada Dodika,  konkretnog odgovora nema. Njegovi postupci potvrđuju da je Republika Srpska odmetnuti entitet, jer on djeluje nekažnjeno, rekao je na današnjoj sesiji Kruga 99 David Pettigrew:

„Međunarodna zajednica treba hitnije prepoznati da revizionistički muzej HVO-a u Mostaru i antidržavno djelovanje Milorada Dodika nisu ništa manje nastavak teritorijalnih i eliminacionih ciljeva velike Hrvatske i velike Srbije iz 90-ih godina prošlog stoljeća. Zločini koje je počinio HVO dogodili su se pod okriljem udruženog zločinačkog poduhvata koji je bio osmišljen kako bi povezao Hrvatsku sa samoproglašenom Herceg-Bosnom unutar Bosne i Hercegovine i time postigao veliku Hrvatsku. Taj je cilj odjeknuo i u nedavnom dokumentu Hrvatske akademije nauka i umjetnosti, koji poziva na stvaranje trećeg entiteta u BiH. Antidržavne i secesionističke aktivnosti Milorada Dodika očito su u službi Republike Srpske ka ostvarenju velike Srbije. Uistinu, presuda žalbenog vijeća u predmetu Stanišić i Simatović potvrdila je cilj udruženog zločinačkog poduhvata koji je nastao u Beogradu da trajno ukloni nesrbe sa područja u BiH. Ovi nalazi naglašavaju prirodu međunarodne agresije koja je 90-ih potekla iz Beograda i Zagreba.“

Izgradnja muzeja Heliodrom za HVO mora se zaustaviti, kazao je Pettigrew, a umjesto spomenika zločincima na Heliodromu ured visokog predstavnika treba nadgledati postavljanje spomen-ploče žrtvama, a preživjelima omogućiti pravo na komemorativni skup, dodao je Pettigrew.

Kada smo 19. marta 1993. godine izlazili iz logora HVO-a nikom od nas logoraša nije moglo pasti na pamet da ćemo, nakon 29 godina, biti primorani da se borimo za ljudsko dostojanstvo koje nam je uzeto odlukom rukovodstva koje i dalje slijedi politiku koja je zatvorila ogroman broj građana Mostara, te da ćemo se boriti da zaustavimo izgradnju muzeja jednoj presuđenoj vojnoj komponenti, kazao je Emir Hajdarović, predsjednik Udruženja logoraša Grada Mostara:

„Ovo se u Mostaru i Hercegovini radi sistematski. Ne radi se samo muzejem HVO-a. Radi se nedozvoljavanjem pristupa bilo kojem mjestu stradanja i promjenom namjena svih tih mjesta stradanja različitim građevinama. To možete vidjeti i na prostoru sveučilišta koje je napravljeno na prostoru logora Heliodrom. Napravljeno je mnogo stvari na prostoru Hercegovine. I vi zaista kao žrtva nemate pravo igdje da odate počast. Ta percepcija politike koja slijedi politiku hrvatske zajednice takozvane Herceg-Bosne mora se jednom prekinuti. Sva popuštanja od strane politika na ovim područjima na račun žrtava, definitivno moraju prestati.“ 

Sve je uzročno-posljedično već od izlaska prvih presuđenih haških osuđenika, a slavljenje njihovih dolazaka na sceni je puzajući državni udar, kazao je bivši logoraš i predsjednik Nadzornog odbora Udruženja logoraša Mostar Edin Batlak:

„Ono što je karakteristika probosanske politike, ona je incidentna, ona se dešava ad hoc. Nema temelja. Dolazim iz Mostara i mogu tvrditi. Politika HDZ-a je temeljito projektirana. Tamo se zna šta će ko raditi, vodu nositi, pisati, govoriti, istupati u medijima i tako dalje. To je jedan vrlo ozbiljan projekat. Na takozvanoj probosanskoj strani ne postoji odgovor ni minimum saglasnosti oko toga šta je crvena linija. Pitam se, da li postoji i jedan jedini Jevrej na ovome svijetu. Od prvog do posljednjeg. Od profesora do doktora nauka, do onog čistača ulica koji bi pristao ostati u sali gdje se negira Holokaust. Siguran sam da ne postoji. Počnimo jednom učiti od Jevreja koji su najveća žrtva u 20. stoljeću.“