Komentar Vildane Selimbegović: Kad se progonitelj ljudskih prava obrati Strasbourgu

Nakon poteza američke administracije na ukidanju sankcija zvaničnicima RS-a uslijedile su i špekulacije, spinove, pa i tvrdnje pune samopouzdanja kako je odluka Ustavnog suda na apelaciju Milorada Dodika, žargonski rečeno, završena stvar i da je nakon odluke o ukidanju sankcija samo pitanje tehnike kojom će se provesti navodna naredba američke administracije i sve zahvaljujući uspješnom lobiranju Milorada Dodika. Realnost se pokazala nešto drugačijom.

Ovosedmični komentar Vildane Selimbegović:

Možda je do mene, ali vijest da je sljedeći korak Milorada Dodika apelacija Sudu za ljudska prava i to u Strasbourgu grohotom me nasmijala. I ne zato što je Evropa - kako to voli reći budući apelant - prevaziđen koncept, projekat koji se raspada, već zbog apsurda: nezamisliva mi je kombinacija Dodika i ljudskih prava u istoj rečenici. Mi, dakle, govorimo o političaru, funkcioneru i partijskom lideru koji je najveći dio svoje karijere posvetio obračunu s ljudskim pravima.

Po njegovom naređenju, policija je rastjerivala građane Banje Luke kada su palili svijeće i donosili cvijeće tražeći pravdu za Davida. Dvadesetjednogodišnji student, za koga se naknadno - zahvaljujući upornim Banjalučanima - ustanovilo da je ubijen, i dalje je pravosudna misterija, ali je čak i Osnovni sud u Banjoj Luci ustanovio diskriminaciju njegovih roditelja i progon aktivista.

Istraga o huliganskim napadima na LGBTIQ aktiviste i novinare neopravdano dugo traje, a ko da je okonča kad se donedavni predsjednik entiteta javno hvalio kako je upravo on "pederima sve zabranio"? O pritiscima na novinare i nevladine udruge mogu se ispisati romani, živopisno garnirani njegovim istrajnim jezikom mržnje, ali i utkani u entitetske zakone koji sustavno ograničavaju slobode.

A da se ne zaboravi: Dodik je sve mandate u vlasti Bosne i Hercegovine proveo boreći se protiv primjene presuda Evropskog suda za ljudska prava u našoj zemlji. Pa ko onda može ostati ozbiljan kada ta slika i prilika autoritarnosti, taj progonitelj neistomišljenika i borac protiv svega što se ljudskim pravima zove presavije tabak da ponizno zamoli Sud u Strasbourgu da se pozabavi njegovim slučajem?

A ako ćemo pravo, slučaj Dodik je završena priča i samo ga poluistine i drže na površini. To se, zapravo, najbolje moglo vidjeti prošlog utorka, kada su sve oči i uši bile okrenute ka Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Opet ne zato što se očekivao spektakl - jer Ustavni sud je sve samo to nije, između ostalog, i jer je riječ o instituciji pred kojom događanja naroda, muzika i mitingovanje, niti piju vode niti koga zanimaju - već zbog fame, spletkarenja i dobro obaviještenih sijača laži, koji su nas sve bombardirali u prethodnom periodu.

Prvo je iz najužih krugova bivšeg Dodika plasirana priča kako je sve završeno i donesena privremena mjera koja će njega katapultirati od osuđenika do zapovjednika Palate u koju je teškom mukom upustio Anu Trišić-Babić da bude v. d. i da potpisuje odluke jer, zaboga, on svakako radi svoj predsjednički posao.

A onda su isti ti, sad još bolje obaviješteni, razaslali habere kako je sve završeno i to tako što će Ustavni sud u meritumu odlučivati i naravno presuditi u njegovu korist, jer je iz Washingtona stigla naredba Amerima na terenu da zavrnu ruke stranim sudijama i da se već jednom sve završi, jer je i to dio paketa koji ide uz skidanje sankcija!

Strepnja, rezignacija, ozlojeđenost, ponekad i strah, ljudi su sabijali u nekoliko pitanja: Je li to moguće? Imamo li mi državu? Kako on to sve uspijeva? Ako je ikakva utjeha, na isti način su reagirali i Sarajlije i Banjalučani i Fočaci i Mostarci, listom pod presijom propagande kojoj smo bili izloženi organiziranim plasiranjem laži koje su posljednje utočište bivšem Dodiku. Jer, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odbacio apelaciju, potvrdio presudu Suda BiH i nije sebi dozvolio da debatira sa osuđenikom - koji je godinu zatvora ekspresno platio, a eto ugrožen je s onih šest, koje treba provesti daleko od javnih funkcija - ni o visini i vrsti kazne, a još manje o legalitetu i legitimitetu visokog predstavnika Christiana Schmidta.

Zanimljivo i poučno: iz istih Dodikovih krugova, koji i dalje neumorno šire svoje propagande, sada se svira kraj i Schmidtu i OHR-u. A OHR je, što bi rekao bivši osobno, dio izvornog Daytona. U koji je upisana i Deklaracija o ljudskim pravima, toliko puta skršena ovdje da ima zaista neke božanske pravde da se baš na nju pozove i prizove Milorad Dodik u evropskom Strasborugu.

federalna.ba