Komentar Ranka Mavraka: Pobjeda nacionalnih stranaka i pitanje formiranja vlasti u BiH

Ko će ući u vlast, a ko će biti u opoziciji nakon izbornih rezultata u Bosni i Hercegovini, koji su potvrdili pobjedu nacionalnih stranaka? Možemo li očekivati ikakvu principijelnost i programe ili nestabilne institucije i političke blokade u Domu naroda? Nedjeljni komentar za Dnevnik 2 kolege Ranka Mavraka.

Tri velike nacionalne stranke na izborima su dobile 84 % glasova. Ostatak je pripao Socijaldemokratskoj partiji i ostalim manjim strankama. Zvuči poznato? Naravno. Ali te se brojke ne odnose na netom završene izbore u Bosni i Hercegovini, nego na prve višestranačke izbore iz 1990. godine. Ipak, sličnost je očigledna, pa i sada temeljno pitanje: što dalje?

Brojke ne ostavljaju previše prostora za kalkulaciju

Trebaju li građani Bosne i Hercegovine ponovo jedni drugima već sada poželjeti sretnu novu 1991. godinu, kakvu su im obećali tadašnji pobjednici? Ili se, suočeni sa spoznajom o vječnom vraćanju istoga u ovoj zemlji, u kojoj 1.200.000 njenih stanovnika živi u zoni apsolutnog ili rubnog siromaštva, o čemu u kampanji uoči izbora nismo ništa čuli, ipak mogu nadati nečem drugom i boljem od već proživljenog? Brojke ne ostavljaju previše prostora za kalkulaciju. Teorijski je, naravno, sve moguće, ali izvjesno je kako će HDZ BiH i SNSD biti neizbježni partneri za uspostavu vlasti na državnoj razini.

Dragan Čović i Milorad Dodik jasno su poslali takvu poruku, računajući na svoje kontrolne pakete, odnosno većine u klubovima Hrvata i Srba u Domu naroda državnog parlamenta. Pritom su onako usput naznačili svoje prioritete, pa spomenuli Središnju banku, izborno povjerenstvo, diplomatsku mrežu i eventualno pokretanje procesa europskih integracija, ali, kako je to kazao jedan od dvojice čelnika, po našoj mjeri. U prijevodu, valja što prije preuzeti punu kontrolu nad svim institucijama i resursima, a nakon toga slijedi možda i provedba maglovitih obećanja o općem napretku.

Šta su to europske integracije po našoj mjeri?

Šta su to europske integracije po našoj mjeri? Zorno smo se mogli uvjeriti kroz protekle dvije godine, u kojima je ta mjera bila svedena na jedno veliko ništa. Stranka demokratske akcije pobjednica je izbora ako pitate bošnjačko biračko tijelo, kojem je sasvim u redu da na vlasti budu isti oni čiji je premijer završio u zatvoru zbog korupcije, njihovom bivšem čelniku obavještajne službe smiješi se ista sudbina, a iz prepiske nekih kriminalaca doznali smo kako su minirali izbor časnog čovjeka Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva. Izetbegović, koji je u predizbornoj kampanji obećavao svašta, uključujući 50 milijardi maraka investicija, o tome sada više ne govori, dok se u njegovoj stranci fokusiraju na pregovore, odnosno podjelu izbornog plijena po etničkom i teritorijalnom načelu.

Jedino je, dakle, otvoreno pitanje tko će im se u svemu tome pridružiti u državi i Federaciji. Stranka za Bosnu i Hercegovinu odmah se nakon ovih rezultata izbora nametnula kao logičan izbor, no njen čelnik za sada oprezno kalkulira, ponavljajući staru mantru da su njima bitni programi i razvoj. Samo se postavlja pitanje kakve programe i razvoj može zagovarati stranka čiji je kandidat za parlament dobio najveće povjerenje birača samo stoga što je mjesecima blokirao otvaranje novog graničnog prijelaza kod Gradiške.

Ideja socijaldemokracije nije uspjela probiti etničke granice

Jasan ideološki profil, koji bi trebao značiti otklon od modela vlasti kakav već tri desetljeća reciklira Trojni pakt, trebao bi imati i SDP BiH, drugi potencijalni kandidat za ulazak u novu vlast. No i ta se stranka pod vodstvom Nermina Nikšića pogubila u maglama predatorskih političkih bitaka koje se stalno vode u Bosni i Hercegovini, pa od borbe za obuzdavanje divljeg kapitalizma, maskiranog navodnom zaštitom nacionalnih interesa, od njenih, treba li jasno reći, potkapacitiranih kadrova nismo vidjeli gotovo ništa. I, uz to, treba biti iskren: ideja socijaldemokracije nije uspjela probiti etničke granice.

Kod Hrvata tu je priliku uništio Željko Komšić, a kod Srba Milorad Dodik, čija stranka ne može biti udaljenija od socijaldemokracije, iako tu oznaku, koje li ironije, ima u svom nazivu. I što je zaključak? Pa to da je u konačnici svejedno hoće li proteza etničkom trijumviratu biti Stranka za BiH ili SDP, ili čak neko treći, kako to već vidimo na slučaju nekih patuljastih stranaka koje su pohrlile u vlast na razinama kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine. Tri velike stranke će ih iskoristiti, odnosno sažvakati pa ispljunuti kad dođe, a sigurno će doći, do prvog ozbiljnijeg sukoba oko raspodjele plijena ili blokada, koje je realno očekivati.

SDP sigurno ništa neće moći ozbiljnije korigirati, ako je to zamisao onih koji bi željeli da ta stranka ipak bude dio nove-stare vladajuće većine. Ne bude li ta nova-stara vlast suočena s ozbiljnom i konsolidiranom oporbom, koja će čekati svoju priliku, onda doista može raditi šta god poželi, bez straha da će njihovi računi jednom ipak doći na naplatu.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.