Komentar Maje Begtašagić: Sarajevo ima SFF, ali gdje su naši filmovi?

Sarajevo regionalni centar filma. Festivalska atmosfera postala je dio identiteta grada koji je najposjećenija destinacija u regiji. Naš najveći turistički proizvod doveo je u Sarajevo turiste iz svijeta koji uživaju u filmovima, zabavi, gastronomiji ali i brojnim kulturno historijskim znamenitostima. Maja Begtašagić potpisuje komentar o gradu filma i festivalu koji je tek počeo.

Festival koji je promijenio Sarajevo

Sarajevo film festival danas je toliko prirodan dio Sarajeva da je teško zamisliti august u ovom gradu bez filmova, crvenog tepiha i gostiju iz cijelog svijeta. Grad tih dana živi neki drugi ritam. Kao da se na trenutak odmakne od svoje svakodnevice – od ekonomskih i socijalnih problema, političkih trzavica.

Ništa od toga nije nestalo. Samo smo na trenutak skrenuli pogled.

I možda upravo zato Festival nas podsjeća da kultura nije luksuz koji sebi priuštimo kada riješimo sve druge probleme. Ponekad je upravo suprotno – način da, uprkos svemu, ne odustanemo od života koji želimo živjeti. Jer Sarajevo film festival nastao je u ratu. U gradu pod opsadom održan je prvi festival. Bio je to čin otpora. Ali i mnogo više od toga. U ratu smo bili fokusirani na to kako preživjeti. Sarajevo je postavljalo i pitanje – kako živjeti? Bila je to borba za ono zbog čega život ima smisla. Kultura je bila prkos i način da se sačuva dostojanstvo.

I tako je počela jedna od najzanimljivijih priča bosanskohercegovačke kulture. Priča o gradu koji je od simbola opsade i razaranja, postao mjesto filma i umjetnosti. Prije tri decenije Sarajevo je svijetu poručilo da želi gledati filmove. Zatim je svijet počeo dolazi u Sarajevo da filmove gleda s nama. Među njima i velika imena svjetskog filma. U Sarajevo su dolazili Robert de Niro, Morgan Freeman, Angelina Jolie, Brad Pitt, Bono, Willem Dafoe, Steve Buscemi i brojni drugi.

Njihov dolazak nije bio samo stvar festivalskog glamura. Bio je potvrda da je Sarajevo postalo relevantna tačka na svjetskoj filmskoj mapi. Da se ovdje ne dolazi samo pogledati šta je novo u filmskoj umjetnosti, nego i povezivati, učiti, pokretati nove projekte. Naravno, crveni tepih je dio te priče.

Svjetske zvijezde privlače pažnju, dovode međunarodne medije i daju festivalu vidljivost kakvu nije lako postići. Ali zvijezde ipak nisu ono najvažnije što je SFF izgradio. Važnije je ono što ostaje. Mreža autora, producenata i filmskih profesionalaca. Mladi koji su dobili priliku da uče i rade. Filmovi koji su iz Sarajeva krenuli prema međunarodnoj publici. Drugim riječima, zvijezde su možda najvidljiviji dio festivala, ali njegova stvarna vrijednost mnogo je veća i mnogo manje vidljiva.

Od crvenog tepiha do filmske industrije

Jer SFF je za kratko vrijeme stekao međunarodni ugled, stvorio publiku, napravio industriju oko filma. Sarajevo film festival danas je vodeći filmski festival u ovom dijelu Evrope. Nije se nametnuo tako što je pokušao biti kopija velikih evropskih festivala. Njegova posebnost bila je u tome što je znao gdje se nalazi - na raskršću različitih kultura i filmskih tradicija. U regionu koji ima ogroman filmski talent, ali mala tržišta i malo prostora da taj talent dođe do svijeta.

I tako je SFF postao ključno mjesto regionalne filmske produkcije. Napravio je platformu koju, nažalost, bosanskohercegovačka kinematografija posljednjih godina ne uspjeva dovoljno iskoristiti. Jer paradoks je očigledan. Imamo festival. Imamo publiku. Imamo autore. Imamo ljude koji su povezani sa svjetskom filmskom industrijom. A nemamo filmove.

Kinematografija već godinama nema kontinuitet proizvodnje kakav bi jedna zemlja sa ovakvim festivalom morala imati. I to više nije samo pitanje kulture. I naravno nije pitanje festivala. To je pitanje odnosa države prema kulturi. To je pitanje šta smo kao društvo spremni napraviti s onim što već imamo.

A imamo nešto što nije lako napraviti. Teško je trajati decenijama, održati kontinuitet, rasti, sačuvati povjerenje međunarodne filmske zajednice i publike. U zemlji sa složenim političkim sistemom, u kojoj kultura često nema ni približno onaj društveni i finansijski tretman koji zaslužuje, Sarajevo film festival uspio je postati upravo to – institucija po kojoj nas prepoznaju. I njen značaj odavno nije samo kulturni.

SFF je oko filma napravio i ozbiljan ekonomski prostor. Privlači goste i profesionalce, otvara poslovne kontakte, dovodi nove projekte i produkcije, stvara prilike za ljude koji rade u filmskoj i kreativnoj industriji, ali i šire, u sektorima koji od festivalske ekonomije imaju direktnu korist. 

Kultura kao ekonomska vrijednost

Drugim riječima, festival je pokazao nešto što u Bosni i Hercegovini često zaboravljamo: kultura ne mora biti samo stavka rashoda. Može biti i ekonomska vrijednost. Ne kao zamjena za kulturnu politiku i javno finansiranje, nego kao dokaz da ulaganje u kulturu proizvodi vrijednost koja se ne završava posljednjom projekcijom. Ta vrijednost se teško može svesti samo na brojke. Ona se vidi u međunarodnoj vidljivosti Sarajeva, u novim saradnjama, ljudima koji zbog festivala dolaze u ovaj grad i vraćaju mu se.

I možda je upravo to jedna od važnih lekcija SFF-a: kada kultura ima kvalitet, kontinuitet i međunarodnu mrežu, ona ne ostaje samo u kulturnom sektoru. Ona pokreće i druge dijelove društva.

Sada je pitanje možemo li mi dokazati da taj potencijal možemo pretvoriti u nešto što će trajati i izvan deset festivalskih dana. Kultura mora trajati cijelu godinu. SFF je dokaz da možemo proizvoditi događaje važne i izvan naših granica. Problem je što još nismo pokazali da znamo napraviti sistem koji će takvu instituciju pratiti.

SFF danas više nije samo festival koji se održava u Sarajevu. Postao je više od programa, nagrada i crvenog tepiha. Postao je dio identiteta grada i jedan od rijetkih trenutaka kada pokazujemo šta imamo i koliko možemo.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.