Komentar Kenana Kešmera: Kako pravosuđe obrće teze i drži slučajeve mjesecima neriješenim

Pravna nesigurnost - termin, koji je zbog sveprisutnosti u našem društvu devalvirao i u svijesti većine nas postao neprimijetan, gotovo bez svoje suštine, a zapravo upravlja životima svih nas. Stoga ga ponovo ilustrujemo. Ovaj put kroz tragičan događaj iskakanja tramvaja iz šina, smrt mladića i invaliditet djevojčice.

Četiri mjeseca poslije Tužilaštvo javnosti nije pružilo ni naznake optužnice. Ali je, i da ne sumnjamo u namjere pritiska na medije, promptno reagovalo na medij koji je objavio snimak iskakanja tramvaja iz šina.

Četiri mjeseca bez odgovora

Još jedan mjesec, četvrti u nizu, prolazi, a mi još nemamo pojma šta se desilo kobnog 12. februara kada je tramvaj iskočio iz šina i ubio mladog umjetnika Erdoana Morankića i teško povrijedio jednu djevojčicu.

Šokantno je to, s obzirom na to da nam je Tužilaštvo Kantona Sarajevo obećalo da će ovaj slučaj staviti u svoje prioritete.

No, šta se u međuvremenu desilo? Evo kratke hronologije.

Nakon što je tramvaj iskočio iz šina, uhapšen je vozač tramvaja. Sud i Tužilaštvo Kantona Sarajevo ga puštaju zbog pritiska javnosti koja ga slavi kao heroja, iako se u slučajevima smrti u saobraćajnoj nesreći vozač uvijek privodi.

Tužilaštvo KS-a angažira nekoliko vještaka da provjeri teoriju vozača i ostalih GRAS-ovaca da je tramvaj imao grešku. Nijedan vještak to nije mogao utvrditi.

Snimci koje je javnost čekala

Tužilaštvo izuzima snimke s nadzornih kamera da bi vidjelo koliko je brzo vozio tramvaj, je li imao neprirodnog ubrzanja... Snimke su krili od javnosti.

U međuvremenu, svaki dan protesti građana koji traže pravdu i reforme u GRAS-u.

I tu dolazimo do Raporta i mene lično.

Snimke koje je Tužilaštvo Kantona Sarajevo odbijalo prezentirati javnosti - Raport je dobio i objavio. Zašto?

Prvo, jer su se počele među građanima širiti užasne teorije zavjere o samoj nesreći, tramvajima i nekim politikama koje bi sve da zataškaju.

Drugo, jer mislimo da građani imaju pravo da vide šta se zapravo desilo. Snimci koje smo objavili ugasili su razna nagađanja i građanima dali uvid u to kako je izgledala kobna nesreća. Protesti su potom prestali, ali mi i dalje ne znamo zvanično šta se desilo.

Istraga protiv glasnika

I, umjesto da razriješi ovaj prilično jednostavan slučaj, čini se da je Tužilaštvo sebi u prioritete uzelo da istražuje kako je Raport došao do snimka. U maniru Orvelovog Ministarstva istine, Tužilaštvo je naredilo SIPA-i, dakle ne Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, da sasluša mene kao urednika Raporta, ne bi li im ja otkrio odakle nam snimak.

Željenu informaciju naravno nisu dobili, ali ono što je skandalozno u cijelom slučaju jeste da se čini da se tužioci u ovom predmetu bave svim – osim onim što svi čekamo, a to je da nam kažu šta se desilo kobnog 12. februara.

Je li moguće da su Tužilaštvu potrebna četiri mjeseca da riješi saobraćajnu nesreću? Je li moguće da ni na osnovu mišljenja vještaka i očitih snimaka i dalje ne žele da nam kažu ono što svi vidimo?

Zašto umjesto toga saslušavaju i pokušavaju prepasti mene po principu „ubij glasnika“?

Možda bi se zapravo trebali zapitati kome odgovara da ovaj slučaj još nije riješen i ko je od tragedije pokušao napraviti predizbornu kampanju. Možda tu leži odgovor na sva ova pitanja.

federalna.ba