Komentar Danijala Hadžovića: Inat može poslati signal, ali ne može izgraditi institucije

Do sada je kroz neotvoreno-otvoreni savremeni Granični prijelaz Gradiška prošao samo jedan Evropljanin - premijer Hrvatske Andrej Plenković. Ostali će, prije svega građani Bosne i Hercegovine, dijaspora, privrednici i turisti sačekati. Zbog čega je to baš tako i da problem nije od jučer, analizira novinar Danijal Hadžović. Do čega može dovesti nadmudrivanje i inat?

Umjesto u UIO-u, problem se rješava na GP-u

Sve je moglo ostati tek još jedna birokratska epizoda iz sive zone institucija u Bosni i Hercegovini, ali nije. Odluka Zijada Krnjića, člana Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, da uskrati saglasnost za izmjene pravilnika potrebne za otvaranje novog graničnog prijelaza u Gradišci pretvorila se u politički događaj sedmice. Ne zato što je riječ o prijelazu, nego zato što je Krnjić jasno rekao da neće glasati ni za šta drugo dok se ne riješi višegodišnje pitanje raspodjele prihoda od PDV-a između entiteta.

Drugim riječima: RS već godinama zadržava novac koji, po realnoj potrošnji, pripada Federaciji Bosne i Hercegovine. Taj novac se mjeri u desetinama miliona maraka. Umjesto da se problem riješi tamo gdje i nastaje – u Upravnom odboru Uprave za indirektno oporezivanje – on se godinama gura pod tepih. Krnjić je odlučio da taj tepih podigne na graničnom prijelazu. I tu počinje priča.

Za dio bošnjačke javnosti taj potez je doživljen gotovo kao herojski čin. Ne zato što je blokiran granični prijelaz, nego zato što je neko prvi put odbio da nastavi igru u kojoj Federacija stalno popušta “da se ne pravi problem”, dok se problem sistematski gomila. Nakon godina u kojima je SNSD blokade koristio kao osnovni politički alat, činjenica da se isti mehanizam sada koristi s druge strane doživljena je kao simbolična satisfakcija. Ironično je da su s druge strane iz SNSD-a uslijedile panične reakcije i osude zbog blokade. Zbog nečega što upravo oni primjenjuju godinama i što su doveli do krajnjeg apsurda.

Blokada - od 'legitimnog sredstva' do 'napada na državu'

Upravo u toj simbolici leži opasnost. Jer Bosna i Hercegovina nije zemlja koja propada zato što neko ponekad blokira, nego zato što je blokada postala osnovni jezik politike. SNSD je taj jezik godinama koristio do krajnjih granica, ali to ne znači da njegova upotreba automatski postaje legitimna ili korisna kada se preseli na drugu stranu stola.

Krnjićev potez je ogolio dvostruke standarde i licemjerje onih koji su blokade proglašavali “legitimnim sredstvom borbe”, a sada ih nazivaju napadom na državu. Ali on je istovremeno ogolio i slabost cijelog sistema: odsustvo politike koja zna kako se iz konflikta izlazi, a ne samo kako se u njega ulazi.

Jer ako svaka strana, kad god osjeti nepravdu, posegne za ucjenom, Bosna i Hercegovina ne ide prema ravnoteži, nego prema permanentnoj paralizi. Država u kojoj se stvari pomjeraju tek kada neko zaprijeti zaustavljanjem sistema nije funkcionalna država, nego improvizirani mehanizam održavanja tenzija.

Politika koja vodi u ćorsokak

Zato je važno razdvojiti dvije stvari. Razumljivo je oduševljenje dijela bošnjačke javnosti zbog poruke koju je Krnjić poslao, nakon što godinama svjedoče SNSD-ovim blokadama države, evropskog puta i svega što se može blokirati, kao i iživljavanjima nad Bosnom i Hercegovinom. No inat ne može postati politička strategija. Inat može poslati signal, ali ne može izgraditi institucije.

Može proizvesti aplauz, ali ne i stabilnost.

Bosna i Hercegovina ne propada zato što nema dovoljno blokada, nego zato što nema dovoljno politike. A politika koja se svodi na to “ko će koga jače zakočiti” vodi u ćorsokak, bez obzira na to dolazi li iz Banje Luke, Sarajeva ili Mostara.

federalna.ba