Ko šuti na revizionizam? Sveopća fašizacija iz centrale SNSD-a

Nije vijest, međutim, uloga medija je mnogo šira od pukog prenošenja informacija. U ovom slučaju medija usamljenog u moru onih čija je obveza reagirati, ali nisu. Naime, izaslanik u Državnom domu naroda, a to znači u najvišem zakonodavnom tijelu države, izrekao je relativizaciju onoga na čemu počiva ne samo evropska civilizacija već i aksiom koji je prihvatio cijeli civilizirani svijet.

Naime, uporedio je jednog modernog državnika s Adolfom Hitlerom. Slučajno je to prvi predsjednik Predsjedništva naše zemlje Alija Izetbegović. Ali nije i prvi. Nedavno je slično za visokog predstavnika ustvrdio i njegov stranački kolega.

Najpije je nedavno SNSD-ov državni ministar i član Predsjedništva te stranke Staša Košarac visokom predstavniku poslao kacigu nacističkog vojnika uz pismo koje ne zaslužuje javni diskurs. Prenosimo manji dio: “Ova kaciga je ostavština tvojih nacističkih predaka, koji su ubijali moj narod u najmračnijem periodu ljudske civilizacije.”

Moglo bi se ovo pripisati ministrovoj indisponiranosti usljed konzumacije različitih napitaka koje sam proizvodi da skoro identičnu rečenicu nije ponovio njegov stranački kolega. Samo ovaj put meta nije bio visoki predstavnik već prvi predsjednik Predsjedništva međunarodno priznate zemlje.

“Ni Adolf Hitler nije osuđen ni pred jednim sudom, ni Alija Izetbegović nije osuđen ni pred jednim sudom pa ja ne mislim ništa manje da se radi o ratnim zločincima”, rekao je Radovan Kovačević, delegat u Domu naroda BiH (SNSD).

Vrijedi li, uopšte, pojašnjavati osobama čija se tobože logička konkluzija zasniva na premisama o tome da su dvije osobe izjednačene samo zato što nisu bile presuđene i ništa više? Ipak, nije s goreg ponoviti osnovne stvari sa časa istorije. Prvi predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine preminuo je deset godina nakon osnivanja Tribunala u Hagu, i za tu deceniju nije optužen. Ali Kovačević se nije zaustavio samo na pojedincu.

“Da li vi mislite da se dogodio zločin u Dobrovoljačkoj ulici?”, pitao je.

Podsjećanja radi, događaj od 3. maja 1992. istraživale su tri ugledne evropske i svjetske sudske instance. Ona u Tribunalu u Hagu. Epilog je poznat. Međutim, ono što je u predmetu Ganić presudio sud u Londonu možda i najbolje oslikava intenciju jedne polike, čiji je, ovaj put protagonist Kovačević. Između ostalog, u oslobađajućoj presudi Ganiću, o samoj optužnici tj. potjernici, rečeno je:

“On je bio žrtva politički montiranog procesa, o čijim implikacijama treba dobro razmisliti, puno mirnije nego što to možemo u ovom momentu, ali ima mnogo posljedica.”

Skoro identično je u Beču utvrđeno i generalu Jovanu Divjaku. Međutim, osim ovakvih opservacija političara, brine još nešto, a to je reakcija, tačnije nereagovanje na ovakve anticivilizacijske istupe, koji ne uvažavaju ni jednu sudsku presudu.

Najprije se ombudsman za ljudska prava Bosne i Hercegovine iz entiteta RS Nevenko Vranješ odbio oglasiti o ovome uz obrazloženje da je na bolovanju i: “Mi se bavimo pravima običnih ljudi, ja se time ne bih bavio.”

Istini za volju, njegova kolegica Jasminka Džumhur oglasila se s nekoliko redova:

“Predmetna izjava usmjerena je na vrijeđanje časti i ugleda i omalovažavanje ličnosti jer sadrži neistine. Iako se zna da su iznesene tvrdnje neistinite, očito su date s ciljem stvaranja negativne slike o ličnosti na koju se izjava odnosi. U konkretnom slučaju, kod iznošenja neistinitih tvrdnji ne može se pozvati na slobodu izražavanja iz razloga što član 17. Evropske konvencije propisuje da se niko ne može pozvati na neko pravo propisano Konvencijom, a da pri tome krši pravo drugog.”

Obratili smo se i OSCE-u, ali uzalud, kao i mnogim drugim od kojih se reakcija očekivala. Umjesto toga, ova redakcija se odupire sveopštem trendu anticivilizacijske šutnje i istorijskog revizionizma, prema kojem bi, koristeći Kovačevićevu logiku, nacista mogao biti svako ko nam se tako čini, ili još gore, mogli bismo doći u situaciju, da se istim istorijskim revizionizmom, neko drzne i ustvrdi da Ante Pavelić nije bio presuđeni ratni zločinac i u tome počne tražiti analogije poput onih koje pronalazi Kovačević.

federalna.ba