Kemal Monteno: Naslijeđe najvećeg bosanskohercegovačkog kantautora

U njegovom rodnom Sarajevu tepali su mu „Kemica“, od milja i od velike ljubavi za pjevača uz čije su se pjesme mnogi zaljubljivali, radovali, plakali, družili.

I nije samo bio Sarajlija. Kemal Monteno je bio građanin svijeta, voljen i cijenjen na cijelom području regije, odnosno nekadašnje bivše Jugoslavije.

Na 11 godišnjicu njegovog odlaska, 21. januara 2015. (kada je od posljedica infekcije preminuo u 66. godini u zagrebačkoj bolnici Rebro), prisjećamo se antologijske muzičke riznice koju nam je ostavio.

Samo podatak da je njegov četvrti kompilacijski i ujedno posljedni album sadržavao 50 originalnih pjesama u trostrukom CD izdanju zagrebačkog Croatia Recordsa, dovoljno govori o bogatoj karijeri, neponovljivoj lirici i božantsvernom glasu interpretativne jačine i superiornosti.  

Taj repertoar je sastavljen je od kombinacije pop muzike, šlagera, i laganih šansona.  Muziku i tekstove napisali su sam Monteno i drugi poznati kompozitori a aranžmane je uglavnom radio Stipica Kalođera.

"Jedne noći u decembru", "Nije htjela", "Vino i gitare", "Tebi je lako", "Danijela", "Lidija", "Zemljo moja", a onda i "Vratio sam se živote", "U tvome srcu" …..i naravno, "Sarajevo ljubavi moja"...

Zbog toga što je bio najveći bosanskohercegovački, a uz dragog mu Arsena Dedića i Đorđa Balaševića, jedan od najvećih regionalnih kantautora, voljeli su ga ljudi koji su cijenili dobru muziku. Voljeli su njegov šarm, sarajevsku dobrotu i prostodušnost, manir raje koji je za njega bio toliko tipičan i prepoznatljiv.

Vaoljeli su ga ljudi koji su bili isti kao on - s otmjenošću ophođenja i ljepotom duše, prepoznavali su ga u gospodstvu, iskrenosti.

Iskrenost Kemala Montena najviše će ostati upamćena tokom ratnih godina, kada je ostao tu s pjesmom „Pismo prijatelju" i legendarnim stihom "Da ti roknu samo dvije“..., Time je ispričao priču o gradu ali i o tome šta je to Sarajlija i kakav čovjek treba da bude.

Kemal Monteno rođen je 17. septembra 1948. godine u Sarajevu a posljednjih petnaestak godina živio je u Zagrebu.

Njegov otac bio je talijanski vojnik koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata došao u Sarajevo i zaljubio se u Kemalovu majku, a zbog te je ljubavi odlučio ostati u novoj domovini.

Zbog talijanskog prezimena otac je želio da sin ima bosansko ime, a upravo ta bosansko-talijanska podjela osim u nazivu utjecala je i na Montenov stvaralački rad. S mediteranskim štihom i bosanskom dušom koju je unio u svoje pjesme, Monteno je stvorio svoj muzički izraz koji ga je pratio tokom više od 40 godina karijere.

Kao kantautor, Monteno nam je u nasljedstvo ostavio, ne samo vlastiti muzički potpis, nego je svojim pjesmama doprinio velikom uspjehu svojih kolega sa područja cijelog Balkana.

Među njima su neprikosnoveni Arsen Dedić, Zdravko Čolić, Oliver Dragojević, Tereza Kesovija, Gabi Novak, Mahir Paloš, Neda Ukraden, Ismeta Krvavac, Dražen Žerić Žera, Paula Jusić i mnogi drugi s kojima je otpjevao značajne duetske pjesme.

Iza njega su ostali hitovi koji su postali i svojevrsne himne BiH i njene prijestolnice. 

Kemal Monteno je za svoje stvralaštvo nagrađen brojnim priznanjima, između ostalog i Šestoaprilskom nagradom grada Sarajeva, njegovog Sarajeva koje je toliko volio  i koje ga je toliko voljelo.

Kemal Monteno je sahranjen u Aleji velikana na gradskom groblju „Bare“. Iza njega je ostao čitav jedan kosmos umjetnosti.

federalna.ba/Indira Karić