Kažnjavanje žrtava, zaštita Republike Srpske

Bosanskohercegovački sudovi su odlučili da žrtve ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida nemaju pravo na naknadu štete zbog navodne zastare. Nevjerovatno, ali Ustavni sud BiH počeo je da primjenjuju takav stav, usvojio je apelaciju RS-a i stopirao naplatu ratne štete od RS-a koja je, kao javna vlast, na taj način nagrađena i zaštićena od tužbi i traženje odštete.

Je li Ustavni sud bio pod političkim pritiskom da promijeni svoju praksu?

Od 2004. do 2015. godine imao je jednu i jedinu moguću, zaštititi žrtvu, a nakon toga sasvim suprotno praksi odlučivanja, uvodi pravnu nesigurnost i opasan presedan prema kojem ista institucija u različitim vremenskim periodima donosi presude koje su potpuno suprotne jedne drugima. Dvostrukim aršinima a ne pravom i pravdom Ustavni sud umjesto da zaštiti žrtvu on je kažnjava. Zločin i kazna.

Bahrudin Mujkić i Nedim Mustačević preživjeli su strašne torture logora Batkovići. Na njima su ostali trajni ožiljci rata. Njihove tužbe za naknadu štete koje su podnijeli banjalučkom sudu su odbijene zbog zastare, a sud je odlučio da oni moraju platiti troškove sudskog postupka i takse.

"Dobio sam da moram platiti sudske troškove. Došlo rješenje 1950 da platim. Skidaju mi od penzije po 6,5 maraka. To te uvijek podsjeća na ono što sam prošao. Non stop mi stavljaju do znanja hej ti si bio tu i tu", kaže 
Bahrudin Mujkić, stopostotni RVI.

"Ja dobijam da od svog Opštinskog suda, ja sam iz Tuzle, rođen sam u Tuzli, da moram da će mi izvršiti pljenidbu oduzimanjem polovine penzije, blokiranjem i isplaćivanjem RS-u. Ovo je samo nastavak one torture koja je započeta 1992. godine, da se završi da nas do kraja dotuku", kazao je predsjednik Saveza logoraša TK-a Nedim Mustačević.

Sudovi su pronašli opravdanje za odbacivanje tužbi u zastari naplate potraživanja koja se nigdje u svijetu ne primjenjuje na slučajeve ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, krivičnih djela koja ne mogu zastariti.

"U obrazloženju stoji da su naši slučajevi zastarjeli, a ja ne mogu da vjerujem da se to može dešavati kao da su zastarili. Postoje ratni zločini za koje se još uvijek sudi", dodaje Mustačević.

"Ja sam gledao mnoga ubistva, na razne načine, šta su ti monstrumi radili i sad opet da moram to platiti za to sve i što su mi lomili i ruke i rebra, i sve što su mi lomili, moram platiti za to", kaže Mujkić.

Sličnu sudbinu su prošli i ostali bivši logoraši i porodice žrtava zločina. Mirsadu Gavranoviću, bivšem logorašu, i Ramizu Ahmetoviću, predsjedniku brčankog udruženja porodica nestalih i ubijenih Bošnjaka sud je odbio tužbe za naknadu štete i presudio enormne novčane iznose koje su, nekako, uspjeli da izbjegnu da plate.

"Nekih preko sedam hiljada maraka da platim Pravobranilaštvu Banja Luke i Osnovnom sudu isto u Banja Luci zbog sudskih troškova. Naravno, meni je to bilo nepojmljivo da platim za nešto što oni meni trebaju da plate što su oni radili prema meni. I onda sam ja na neke svoje načine uspio to da izbjegnem to plaćanje", priča Gavranović.

"Za svoj spor koji sam izgubio trebam da platim skoro šest hiljada maraka, istina oslobođen sam zahvaljući advokatu. I nekim propisima. Oslobođen sam ja, ali ima dosta koje je sud prisilio da to plate, pa su čak i prijetili i prinudnom naplatom", navodi Ahmetović.

 Nedžad Avdić preživio je strijeljanje u Petkovcima kod Zvornika. Na ovom mjestu 14. i 15. jula 1995. godine strijeljano je više od hiljadu srebreničkih Bošnjaka. Nakon strašnih tortura i mučenja, pripadnici vojske i policije RS-a dovezli su žrtve genocida iz lokalne škole na ovu lokaciju kod brane zvorničke glinice. Avdić je tada teško ranjen, sa još jednim preživjelim svjedokom je uspio pobjeći i nedugo zatim se domoći slobodne teritorije. Zbog svega što je preživio u genocidu u Srebrenici, Avdić je tužio RS koja bi mu prema svim međunarodnim pravnim normama morala da plati reparaciju. Međutim, na kraju je on morao da plati troškove sudskog postupka.

"Kad sam vidio šta se dešava, poučen iskustvom nekih svojih poznanika i prijatelja koji su tužili isto RS. Koji su prošli puno gore nego ja. Oni su izgubili slučajeve, plaćali su puno više sudske troškove, troškove postupka entitetu RS kao tuženoj strani. I ja sam vidio čemu sve to vodi da smo mi opet žrtve ovaj put pravosuđa. Ja sam se povukao, međutim nisam mogao izbjeći troškove. Kasnije sam platio sudske takse. To je oko 2700 maraka."

RS koja je odgovorna za genocid i ratne zločine, branila se zastarom.

"RS kao entitet pozivao se na zastarjelost, iako je to krivično djelo i to ne može zastarjeti. Reparacija žrtvama ne može zastarjeti. Isto kao što ne može zastarjeti krivično gonjenje počinilaca zločina",naglašava Avdić.

Reparacije preživjelim žrtvama genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti moraju biti osigurane, a negativna sudska praksa naplate sudskih troškova koje su izrečene nakon odbijanja tužbi žrtava mora biti zaustavljena, poručila je komesarka UN-a tokom nedavne službene posjete našoj zemlji.

„Reparacije su neophodne, potrebni su novi zakoni. Potrebno je uspostaviti fond za obeštećenje žrtava. Također je potrebno osnovati fond za nestale osobe. Posebno zabrinjava činjenica da sudovi diljem BiH onemogućavaju podnošenje zahtjeva za obeštećenje pozivajući se na institut zastarjelosti. Upravo je to dovelo do situacije da su žrtve finansijski kažnjene i ponovo proživljavaju traumu u potrazi za pravdom. Takva praksa se mora obustaviti. I to je odgovornost države BiH, ona mora osigurati odgovornost za zločine, mora osigurati reparacije za sve žrtve, preživjele žrtve, porodice žrtava", navela je Michelle Bachelet, visoka komesarka UN-a za ljudska prava..

Takva prava su osigurana i UN-ovom rezolucijom iz 2006. godine, ali pravosudne institucije u našoj zemlji sve to ignorišu i presuđuju protiv preživjelih žrtava i porodica ubijenih žrtva genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.

"Konkretno su UN tijela ranije već u nekim drugim izvještajima pozivali BiH da poduzme mjere kojima će zaustaviti ovo kršenje prava i kojima će se prevenirati buduća povreda prava, upravo ljudi koji moraju da plate troškove postupka. Međutim, to je ignorisano od BiH, nikada nije ni došao odgovor na takve dopise, a kamoli da je obustavljena ta praksa", istakla
je Adrijana Hanušić Bećirović, viša pravna savjetnica Trial International.

Posebno zabrinjava kontradiktorna praksa Ustavnog suda BiH kojom se uvodi pravna nesigurnost u našoj zemlji. O potpuno istim pravnim situacijama, Ustavni sud BiH je prije i poslije 2015. godine zauzeo suprotna stajališta kada su u pitanju tužbe preživjelih žrtava ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida.

"60-ak je do promjene stava odlučeno pozitivno ,a nakon toga 65 odbijene su tužbe", kaže advokat Osman Mulahalilović.

Ovo su dvije potpuno različite presude Ustavnog suda BiH koje se odnose na ratne zločine u Brčkom. 2004. godine Ustavni sud BiH je ukinuo presudu Apelacionog suda u Brčkom koji je odbio tužbu apelanta zbog zastarjelosti potraživanja. Apelanti su tužili RS zbog ubistva bliskog srodnika u Logoru Luka 1992. godine. Ustavni sud je konstatovao da, s obzirom da zastarjelost krivičnog gonjenja za krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava ne može nastupiti, ne može nastupiti ni zastarjelost potraživanja naknade štete. Nepostojanje pravosnažne osuđujuće presude donesene u krivičnom postupku, ne znači da šteta nije nastala izvršenjem krivičnog djela. Međutim, Ustavni sud BiH 2016. godine drastično je promijenio stav kada su u pitanju apelacije porodice žrtava zločina u Brčkom koje su se žalile na presude Apelacionog suda u Brčkom koji je odbio njihove tužbe. Ustavni sud BiH uvažava institut zastarjelosti, konstatuje da rokovi zastare od tri i pet godina nisu pretjerano restriktivni te da su dovoljni za podnošenje tužbe. Ustavni sud je identično konstatovao kada je zbog zastare odbio apelacije porodica žrtava genocida u Srebrenici.

"Došlo je do promjene prakse Ustavnog suda. Po meni zato nema relevantnih pravnih argumenata. Po meni je to ubijanje žrtava po drugi put. Što je posebno konradiktorno da tako kažem. S obzirom na njihovu različitu praksu. Ali, s obzirom na to da su oni zapravo uveli zastaru na potraživanje štete proizašle iz izvršenja krivičnog djela genocida, ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti. U stvari su uveli zastaru na genocid", kaže profesor ustavnog prava Zlatan Begić.

"Ustavni sud kao zadnja instanca u BiH pokazao u stvari najveće razočarenje prema nama žrtvama. Ustvari pokazao da mi tu nemamo šta tražiti", kaže Avdić.

Bez obzira na činjenicu da su se porodice žrtava genocida i ratnih zločina pozivale na pravosnažne presude Suda u Hagu i Suda BiH, takav argument Ustavni sud BiH nije uvažio navodeći da nije precizirano koje je osuđeno lice odgovorno za ubistvo bližih srodnika apelanata.

"Tražila se pojedinačna presuda za izvršenje konkretnog zločina. Suština nezastarivosti zločina genocida, suština genocida i ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti je upravo u tome što iza tih zločina stoji sistem i što vrlo teško možete odrediti čiji metak je pogodio konkretnu osobu", dodaje Begić.

"Žrtve te koje najviše pate zbog činjenice da počinitelji zločina nad njima nisu procesuirani. I u takvoj situaciji ne možete žrtvu duplo kazniti tako što će te na nju staviti teret propusta pravosudnih organa da procesuiraju tog počinitelja koji je pucao na njegovog člana porodice ili koji ga je mučio itd.", dodaje Hanušić Bećirović.

"Presuđeni su ljudi u Hagu, u Haškom tribunalu, oni, sud konstatuje u stvari da nema konkretnog počinioca krivičnog djela. Zamislite to, u jednom takvom zločinu, masovnim ubistvima gdje su u haškom tribunalu presuđeni najviše rangirani oficiri Vojske RS-a, sudovi u BiH, Ustavni sud zahtjeva da mi identifikujemo ko je konkretni počinilac krivičnog djela", priča Avdić.

Ustavni sud se u svojim odluka pozivao i na presudu Evropskog suda u slučaju Baničević protiv Hrvatske koja se odnosi na saobraćajnu nesreću u kontekstu zastarnih rokova, što se ne može primjenjivati na predmete ratnih zločina koji ne zastarjevaju.

"Ustavni sud je izjednačio saobraćajnu nesreću sa genocidom, gledajući suštinski u smislu oblika krivičnog djela", navodi Begić.

Promjena prakse Ustavnog suda BiH je uslijedila poslije prihvatanja apleacije RS-a, nakon koje su sve tužbe preživjelih žrtava i porodica žrtava ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida odbijene zbog zastare.

"Priznao status apelantice entitetu RS. Zapravo je u tim svojim odlukama Ustavni sud utvrdio da su povrijeđena ljudska prava RS-a u postupcima koji su se vodili povodom zahtjeva žrtava genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Šta su dobile žrtve, dobile su to da ih RS tuži za povredu ljudskih prava RS. To je dakle potpuno skaredno. Da se RS-u kao entitetu, kao dijelu sistema javne vlasti, priznaje pravo učešća u takvim postupcima i priznaje pravo da se pozivaju na ustavne odredbe koje garantuju ljudska prava", pojašnjava Begić.

Tada su iz Pravobranilaštva RS-a za tamošnje medije prokomentarisali da će nakon takve odluke Ustavnog suda BiH sve tužbe za nakandu nematerijalne štete koje su podnesene iz Federacije protiv RS-a pasti u vodu.

"Ja mislim da ovdje sistem štiti sistem, ovdje sistem sam sebe štitio. Ovdje sistem nije dijelio pravdu, kao što je trebao da dijeli pravdu. Tako da je ovdje vidim kao razlog svemu tome zapravo da se očuva finansijska stabilnost entiteta RS", navodi Begić.

Kontaktirali smo Ustavni sud BiH. Međutim, odbili su da prokomentarišu svoju promjenjenu praksu u ovim slučajevima. Kažu da je sve pojašnjeno u pojedinačnim odlukama suda te da ne žele odgovarati na naša konkretna pitanja. Bivši logoraši i porodice žrtava ratnih zločina su izgubili nadu da će ikada dočekati pravdu.

"Njemačka još uvijek isplaćuje svoje ratne odštete prema Jevrejima, prema ne znam kome sve je nanijela nacistička njemačka zločine, kod nas je ovdje sve u kontru. Mi koji smo maltletirani, tučeni, koji smo izgladnjivani, mi moramo da platimo našem mučitelju zato što se on potrudio da nas tuče", naglašava Mustačević.

Praksa sudova tako je zanemarila osnovna ljudska prava preživjelih žrtava i porodica žrtava ratnih zločina i genocida.

"Nevini civili ubijani, dakle to je jedna nepravda. Druga nepravda je da nema učinkovite istrage procesuiranja onog koje ubio nevinog civila. To je druga nepravda. Treća nepravda je nedosuđivanje naknade štete porodicama za ubistvo civila. Dakle, to su tri nepravde koje je napravilo pravosuđe", pojašnjava Mulahalilović.

A žrtve ratne torture u BiH još uvijek čekaju državni zakon koji, zbog protivljenja političara iz RS-a, teško da će ikada biti usvojen u državnom parlamentu. Sve to bi mogla da razriješi međunarodna zajednica i visoki predstavnik u našoj zemlji koji bi takav zakon mogao da nametne korištenjem bonskih ovlasti.

Ovo je priča iz političkog magazina Mreža, cijelu emisiju pogledajte OVDJE.

federalna.ba