Kazaz: BiH može bez OHR-a, a političke elite nas 30 godina drže kao taoce nesvršenog rata

Međunarodna bitka za OHR. Ko će naslijediti Christiana Schmidta? Ko ima jače karte - SAD ili Evropska unija? Jesu li od imena visokog predstavnika važnije politike koje će provoditi? Koji su interesi velikih sila na bh. tlu? Kratkoročni mandat, manje ovlasti ili dugoročno prisustvo? Gosti emisije Plenum bili su: Senadin Lavić, Dragomir Vuković i Enver Kazaz.

Kazaz: Trumpova administracija i energetski interesi mijenjaju odnose na Balkanu

Profesor na Filozofskom fakultetu UNSA, Enver Kazaz, izjavio je da se Bosna i Hercegovina nalazi u središtu globalnih geopolitičkih i ekonomskih promjena te da domaće političke elite već tri decenije građane drže „kao taoce nesvršenog rata“.

Govoreći o međunarodnim odnosima i promjenama u svjetskoj ekonomiji, Kazaz se pozvao na analize ekonomiste Branko Milanović.

„Nedavno je sjajni američko-srbijanski ekonomista, koji se bavi pitanjem nejednakosti na globalnom planu i unutar država, objavio vrhunsku knjigu koja se zove „Velika transformacija“. On govori o potpunoj promjeni paradigme neoliberalnog kapitalizma. Neoliberalni kapitalizam je završen i nastupa takozvani nacionalni merkantilizam, odnosno nacionalni liberalizam sa sukobom dva hegemona – Kine i Sjedinjenih Američkih Država“, rekao je Kazaz.

Kazaz smatra da je politika administracije američkog predsjednika Donald Trump usmjerena na zaštitu interesa energetskog i vojnog sektora.

„Politika Trumpove administracije je, s jedne strane, pogubna po same Sjedinjene Američke Države, a s druge strane predstavlja pokušaj da se kontrolom fosilnih goriva našteti Kini, što nije uspjelo, te da se ojača američki naftni i plinski lobi, kao i vojna industrija.“

Govoreći o ulozi visokog predstavnika, Kazaz je ustvrdio da je odlazak visokog predstavnika povezan s pitanjem državne imovine.

„Schmidt je, to treba otvoreno reći, žrtva američkog plinskog lobija i odlazi zato što nije riješio pitanje državne imovine.“

Komentarišući pitanje državne imovine, ocijenio je da ga političke elite namjerno komplikuju.

„Domaće političke elite nas drže kao taoce 30 godina nesvršenog rata. Šansa da se rat završi u političkom polju propuštena je još 2006. godine obaranjem Aprilskog paketa.“

Kazaz smatra da je sadašnji pristup pitanju državne imovine opterećen nacionalističkim interpretacijama.

„Ako po bošnjačkim nacionalistima državna imovina pripadne entitetima, eto Republike Srpske kao države. Ako pripadne državi, onda srpski nacionalisti predvođeni Dodikom kažu da je to kraj Republike Srpske. To pitanje je vrlo lako rješivo – prebacite ga na lokalne zajednice i riješite problem. Dakle, lako rješivo pitanje, ali ga treba zakomplicirati.“

Govoreći o energetici, upozorio je na posljedice južne interkonekcije.

„Dobro je da Bosna i Hercegovina ima više izvora energije, ali je ukapljeni plin oko tri puta skuplji od ruskog. Struja iz plinskih termoelektrana također će biti znatno skuplja od sadašnje.“

Postavio je i pitanje položaja Bosne i Hercegovine u savremenim geopolitičkim odnosima.

„Da li mi u ovakvoj situaciji postajemo neka vrsta polukolonije ili kolonije oligarha okupljenih oko Trumpa? Ne Sjedinjenih Američkih Država, nego oligarha okupljenih oko Trumpa. Mislim da je Trump već izdiktirao to ime i da ćemo u budućnosti trpjeti ekonomski utjecaj jedne vrlo konzervativne i eksploatatorske oligarhije.“

Govoreći o budućnosti Bosne i Hercegovine, Kazaz je rekao da trenutno postoje samo ograničene mogućnosti političkog razvoja zemlje.

„Od tri mogućnosti koje su navedene, dvije trenutno nisu moguće. Raspad države nije moguć jer niko nema snage da ga proizvede. Unitarizacija države također nije moguća jer bi za to bio potreban rat, genocid i etničko čišćenje. Nama ostaje jedina mogućnost – liberalizacija konsocijacijske demokratije.“

Kazaz smatra da se u Sarajevu izbjegava otvoreno govoriti o prirodi političkog sistema u BiH.

„U Sarajevu vam niko neće priznati da je ovo konsocijacija i to je već ozbiljan problem. Ako ne vidite realnost u kojoj postoji paritet u domovima naroda, mogućnost blokade i zaštite vitalnog nacionalnog interesa, onda imamo ozbiljan problem sa samozavaravanjem.“

Osvrnuo se i na odnos prema Evropskoj uniji.

„Nesposobna birokratija diktira nam uvjete zbog kojih zaostajemo. Mi smo periferni kapitalizam iz kojeg treba izvući što više sirovina, pretvoriti ga u jeftinu radnu snagu i tržište. Oni su nama odvukli naše ljude.“

Kazaz je poručio da Bosna i Hercegovina može funkcionisati bez OHR-a.

„Ja mislim da Bosna i Hercegovina može bez OHR-a komotno. Problem je što bonske ovlasti nisu dio Ustava Bosne i Hercegovine, nego su naknadno uvedene kako bi se napravila funkcionalna država.“

Dodao je da Bosna i Hercegovina nije prošla ni moralnu ni političku transformaciju nakon rata.

„Mi nismo prošli ni etičku katarzu ni političku transformaciju. Ovdje je nacionalizam jedina ideologija, a unutar nacionalizma vodi se borba za vlast.“

Na kraju je upozorio na dugoročne posljedice energetskih politika i zaduživanja.

„Davno smo prestali izvoziti električnu energiju. Imamo ogromne resurse za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, a ipak smo došli u situaciju da naše potomke zadužujemo da plaćaju najskuplje moguće grijanje i najskuplju moguću električnu energiju.“

„Dok se političke elite bore oko ratnih ciljeva, korupcije i kriminala, mi zadužujemo naše potomke“, zaključio je Kazaz.

Vuković: Privremenost smo proglasili trajnim rješenjem za BiH

Govoreći o mogućim promjenama u ulozi visokog predstavnika nakon odlaska Christiana Schmidta, profesor u penziji i član Senata Republike Srpske Dragomir Vuković smatra da se ide ka smanjenju ovlasti OHR-a.

„Ono što sam do sada pročitao i pratio jeste da se očekuje da će visoki predstavnik imati redukovana, smanjena ovlaštenja. Najglasnije se govori o ukidanju bonskih ovlaštenja, iako ja mislim da ta bonska ovlaštenja u političkom smislu praktično ne postoje.“

Dodao je da postoje i prijedlozi da se sjedište OHR-a izmjesti iz Bosne i Hercegovine, ali da je važnije pitanje kakvu će ulogu domaći politički akteri imati u budućnosti zemlje.

„Ono što mene posebno interesuje nije samo odnos različitih međunarodnih koncepata i interesa, nego gdje smo u svemu tome mi. Trideset godina smo primjer različitih utjecaja i politika. Mislim da je odgovornost velika na domaćim političkim faktorima.“

Vuković smatra da je ključni problem Bosne i Hercegovine odsustvo dogovora o tome kakvu državu politički akteri žele graditi.

„Glavni uzrok problema jeste nedostatak zajedničke, dogovorne vizije o budućnosti Bosne i Hercegovine. Domaći politički akteri moraju sjesti i dogovoriti se kakvu državu žele.“

Podsjetio je da je Daytonski sporazum ponudio okvir za funkcionisanje složenog društva, ali da se BiH danas najmanje približava upravo tom modelu.

„Dayton nam je ponudio model složenog društva i konsocijacijske demokratije. Nažalost, zbog svega što se dešava mi smo danas najmanje blizu upravo tom modelu koji je nastao u Daytonu.“

Komentarišući stanje u zemlji tri decenije nakon rata, Vuković je ocijenio da je društvo prihvatilo svojevrsnu političku blokadu kao normalno stanje.

„Ja imam običaj da kažem da se već trideset godina navikavamo na takozvanu nefunkcionalnu funkcionalnost. U narodu postoji osjećaj da se političari ne mogu dogovoriti, ali smo nekako prihvatili da je to normalno.“

Posebno problematičnim smatra činjenicu da je privremenost postala trajno stanje.

„Jedna od najopasnijih stvari jeste ta privremenost. Mi smo privremenost proglasili trajnim rješenjem za budućnost Bosne i Hercegovine. Ne može privremenost trajati trideset godina.“

Na pitanje zašto politički akteri nisu ispunili obaveze koje bi omogućile zatvaranje OHR-a, Vuković je bio vrlo kritičan.

„Ja tvrdim da su naše današnje postkomunističke politike, posebno u Bosni i Hercegovini, propale politike. To su klasične interesne politike, politike spinovanja, manipulacija i diskvalifikacija. Nemamo politike ideologija i programa, nemamo nove lidere koji će sjesti i dogovoriti se kako dalje. Sve počiva na diskreditacijama i proizvodnji straha.“

Lavić: Važnije od imena novog visokog predstavnika je da BiH krene ka evropskim integracijama

Profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Senadin Lavić ocijenio je da se izbor novog visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu odvija u sjeni šireg nadmetanja između Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije, ali da je za BiH mnogo važnije kakvu će ulogu budući nosilac te funkcije imati u podsticanju političke saradnje i evropskih integracija.

Govoreći o mogućim nasljednicima Christiana Schmidta, Lavić je kazao da je riječ o „okršaju između Washingtona i Brisela“, ističući da Sjedinjene Američke Države podržavaju kandidaturu Antonija Landija, dok se u evropskim krugovima spominje i ime francuskog diplomate Renea Troccaza.

„Vrlo je jasno da je Washington odlučio da malo ozbiljnije preuzme OHR i da njegov visoki predstavnik, koji bi bio Italijan, završi neke poslove koji su u interesu Washingtona“, rekao je Lavić.

Prema njegovim riječima, nije isključeno ni da Schmidt ostane na funkciji još nekoliko mjeseci dok se ne razriješe odnosi između SAD-a i Evropske unije oko izbora novog visokog predstavnika.

Lavić smatra da je Bosna i Hercegovina postala prostor na kojem se reflektuju širi geopolitički procesi i interesi velikih sila.

„Diplomatska bitka došla je na mali prostor Bosne. To je jedna velika, važna bitka širom svijeta koja se odvija“, naveo je.

Ipak, naglašava da pitanje imena budućeg visokog predstavnika ne bi trebalo biti u prvom planu.

„Ne bih sad previše naglašavao da li će to biti Antonio ili Rene, nego je bitno da pomogne da se u BiH razvije takav politički okvir, takva politička saradnja da se ide ka integracijama unutar Evropskog prostora ili u Evropsku uniju“, kazao je Lavić, dodajući da je evropski put jedina alternativa dugotrajnoj političkoj neizvjesnosti.

Komentarišući mogućnost da se Evropska unija odupre američkim interesima, Lavić je podsjetio na reakcije evropskih država nakon izjava američkog predsjednika Donalda Trumpa o Grenlandu, ocjenjujući da je tada pokazano određeno evropsko jedinstvo.

Ipak, smatra da Evropa danas nema političku snagu i uticaj kakav je imala ranije.

„Evropa u ovom svjetskom povijesnom smislu bitnog djelovanja ili bitnog aktera ne može više igrati kao što je igrala, na primjer, u 19. i 20. stoljeću“, rekao je.

Govoreći o odnosu evropskih sila prema Balkanu, Lavić je utvrdio da su vodeće evropske države na ovom prostoru prvenstveno slijedile vlastite interese.

„Na prostoru Balkana Francuska, Britanija, Njemačka igrali su svoje interesne igre. Znači, prodaja njihovih automobila, njihovih poslova, njihova diplomacija je vodila ovo, vodila ono“, kazao je.

Istovremeno je ocijenio da zemlje regiona nisu uspjele razviti jasne razvojne i političke vizije koje bi bile usmjerene prema budućnosti.

„Mi nemamo, ni Srbija, ni Bosna, ni Hrvatska, nikakvih plodonosnih, prosvjetiteljskih, perspektivističkih koncepata budućnosti. Mi i dalje trabanamo po nekoj prošlosti“, naveo je Lavić.

Kao jedan od prioriteta za budući rad OHR-a, predložio je dosljedniju primjenu i tumačenje ustavnog okvira Bosne i Hercegovine, uključujući usklađivanje entitetskih ustava s Aneksom 4.

Prema njegovom mišljenju, jedan od ključnih problema jeste činjenica da politički akteri često različito tumače ustavne odredbe u skladu sa vlastitim interesima.

„Pojavila se jedna velika garnitura, grupacija unutar politike, naročito političkih stranaka - oni interpretiraju Ustav kako njima odgovara, prema njihovim političko-ideološkim pozicijama“, zaključio je Lavić.

federalna.ba