I zadovoljstvo i nezadovoljstvo zbog Zakona o roditeljima njegovateljima

Gošća Federacije danas bila je predsjednica udruženja Dajte nam šansu, Ines Kavalec. O Zakonu o roditeljima njegovateljima kaže da je on od 2019. godine u proceduri.

"Prijedlog Zakona sa ovom finalnom verzijom baš se ne podudara kada su u pitanju neka ograničenja kao što je ograničenje za starosnu dob  djece do 30 godina, da će roditelji do tih godina moći biti roditelj njegovatelj. U originalnom prijedlogu zakona to nije bilo. Do 2019. godine se upravo na tome razmatralo da li posustati ili iskoristiti ono što možete u tom momentu iskoristiti od Vlade. Imali smo resornu grupu gdje se na tome radilo i odgovor je bio da su finansijska sredstva koja Vlada može da pruži takva kakva jesu. Naravno, i razgovarajući sa mnogim porodicama, obzirom da 760 porodica imamo u bazi kao servis centar Dajte nam šansu. Dakle, nismo sami donijeli odluku hoćemo li ići u tu priču ili odustati. Shvatili smo da je dobro da prihvatimo ovakav prijedlog Zakona, da "uživaju" određeni broj porodica, a da u skoroj budućnosti, kada se krene u realizaciju sa ovim Zakonom, krenemo na izmjenu. Vrlo slična je priča i u Republici Srpskoj. Po istom pitanju je izraženo i zadovoljstvo i nezadovoljstvo, ali mislimo da je puno bolje od nule. Imamo na čemu da radimo, da doradimo Zakon u odnosu na ono da nemamo ništa. Uglavnom borba se nastavlja."

Pojašnjava da postoje jasne kategorije, odnosno kriteriji ko će moći biti roditelj njegovatelj.

"To će biti roditelji koji su nezaposleni i tretirat će se kao zaposlena osoba. Imat će minimalnu platu i sve ono što ide uz radni staž. U konačnici imat će neku penziju. To će biti osobe ili djeca s teškoćama u razvoju koji su 100% invaliditet prve kategorije. To su djeca, osobe koja ne mogu sama da jedu, ne mogu sama da se napiju vode, ne mogu čak  ni da signaliziraju da li su gladni, da li ih nešto boli, ne mogu otići do toaleta, djeca koja se hrane na PEG, koja se aspiriraju. Dakle, to je jedna teža kategorija ove djece ili osoba s teškočama u razvoju koje je sistem stavio dodatno na marginu. Roditelji, uglavnom mame, će ovim imati skromnu platu i, u konačnici, bit će zaposleni. Vrlo teško je naći nekoga ko će brinuti o vašem djetetu koje je rizično dijete. Vrlo je teško naći stručnu osobu koja će da vodi brigu o vašem djetetu, a moram naglasiti i da to mnogo košta. Minimalna plata nije nešto što će dovesti ove roditelje, kad pričamo o finansijskom statusu, da će moći lagodno da žive, ali sasvim sigurno puno bolje, ako ništa mnoge mame su rekle da ovo znači jer je neko prepoznao da rade veliki, krupan, odgovoran posao za sistem. Važno je da krenemo. U konačnici, ovo je jedan korak naprijed, ali borba svakako slijedi."

Kavalec kaže da je otprilike 3.500 do 4.000 porodica u FBiH sa djecom koja ima rješenje prva kategorija 100% invaliditet.

"Očekujem da ovaj Zakon, ako bude usvojen, ako ne bude nekih peripetija, će se realizirati do kraja godina i tad ćemo imati jednu jasniju sliku o kojem broju se radi i tad ćemo moći konkretnije da lobiramo, da zagovaramo da se ovakva vrsta diskriminacije u ovom Zakonu što prije otkloni. Vjerujem da hoće."

Navodi da generalno, da bi smo ušli u EU, moramo biti socijalno uređeno društvo.

"To iziskuje pod hitno socijalnu reformu, a ovo je jedan od pokazatelja da idemo ka tome. Ovo je mrvica u odnosu na sve ono što porodicama treba. Treba omogućiti porodicama, kako im je oduzeto osnovno pravo na rad, da im se ono omogući,tj. da Zakon štiti porodicu koja ima dijete s teškoćama u razvoju, da omogući da roditelji mogu biti od koristi za društvo, odnosno za svoju porodicu. To znači da FBiH mora imati dnevne centre, kada govorimo o djeci s teškočama u razvoju, o prvoj kategoriji. Zaista je ova populacija, unutar već diskriminirane populacije, dodatno na margini jer ih je sistem zaista odbacio. Za ove porodice ne postoji mogućnost da stoje u redu i da traže posao, kao drugi građani. To je nešto što je potpuno kršenje osnovnog ljudskog prava, prava na rad. Također, sistem obrazovanja je obavezan po Ustavu. I unutar obrazovanja su izuzeta mnoga djeca koja nemaju svoje mjesto za obrazovanje zato što možda neće nikad naučiti da izgovore svoje ime, mama, tata, da sabiru brojeve, zato što obrazovanje nije gledano tako. Generalizujemo ga u odnosu na ono kako to mogu tipična djeca. Porodice koje imau člana sa teškoćama u razvoju ne smiju se znatno razlikovati, drugačije gledati, kroz drugačiju prizmu u odnosu na tipičnu porodicu. Moramo dati mogućnost roditeljima da imaju neke benefitekako to imaju ratni vojni invalidi, šehidske porodice, civilne žrtve rata. Dakle, ogromna je razlika unutar ove populacije što je nedopustivo. Unutar ovih porodica obično su mame te koje ne rade i na kojima je najveći dio tereta", zaključila je Kavalec.

federalna.ba