Kako kupiti lijekove i dodatke hrani s minimalnom penzijom i invalidninom?

U Bosni i Hercegovini brojne porodice, a naročito treće životne dobi, bore se s različitim bolestima. Uz minimalnu penziju pokušavaju osigurati najosnovnije životne potrebe, ali često ne mogu pokriti troškove lijekova. Osim redovne terapije koja se možda i nalazi na esencijalnoj listi, za zdravlje su potrebni različiti dodaci prehrani i kvalitetnija ishrana, koju prosječna bosanska porodica sebi ne može priuštiti.

64-godišnjoj Sadeti Bećarević prije 23 godine dijagnosticirana je multipla skleroza. Bolest je napredovala i počela narušavati kompletan organizam. U godinama borbe s neizlječivom bolešću dobila je još i dijabetes, srčanu astmu, osteoporozu...

„Teško je, ali se moram nositi s time. Pomirila sam se jednostavno s tim i to je to. Ne mogu ja ni rukom desnom, samo lijevom, a što se tiče hodanja - ja ne hodam možda i više od 15 godina. Ne mogu se sad čak ni okrenuti sama u krevetu“, priča Sadeta Bećarević.

Najveća podrška joj je suprug Nesib, penzioner, koji je također narušenog zdravlja: „Imao sam infarkt, ugrađen mi je stent , poslije sam imao trombozu , neki dan operisao žuč...“.

S minimalnom penzijom i invalidninom, veoma je teško živjeti u ovakvim uslovima. Lijekovi su veoma skupi, a većinu lijekova i dodataka prehrani moraju plaćati sami. Dodatni troškovi idu i na higijenske potrepštine.

„Za imunitet sve moraš kupiti, vitamine... Što je najžalosnije, u nas je spazam, baš jako teški, i to, ako ću piti, moram ih kupiti - 40 marka je lioresal, to nikad nije na listi. Za masnoću - sve tri masnoće imam - i to moram kupovati. Jedino za šećer ne kupujem i ništa više“, nastavlja Sadeta.

Iako je prilično rovitog zdravstvenog stanja, Nesib ne odustaje, te svakodnevno uz pomoć kolica izvede Sadetu u šetnju. Sretna sam, samo nek mi je on zdrav, poručuje Sadeta, a njen suprug na kraju dodaje: „Rastegni se koliki je jorgan, bit će bolje valjda“.

federalna.ba