Kako je Rešid Sinanović dva puta strijeljan
Zašto su bivši pripadnici Bratunačke brigade Vojske RS-a Zoran Kovačević i Zlatan Čelanović, koji su bili na rukovodećim funkcijma, još na slobodi? Kovačević je 11. jula 1995. godine predvodio četu koja je bila angažovana u Potočarima. Tog 11. jula pred kamerama, javno je izjavio da je operacija uspješno završena. Odvajao je srebreničke muškarce i djecu i slao u sigurnu smrt, ni svog KUMA nije poštedio. Gdje bi Momir Nikolić stao, Zlatan Čelanović bi nastavljao. Čelanović ni krivične ni disciplinske prijave nije napisao za zločine nad nesrpskim stanovništvom. Pravda mu nije jača strana, a od pravde uspješno bježe i Zoran i Zlatan 26 godina. Zoran i Zlatan uhvaćeni u Mrežu.
Zoran Kovačević 11. jula 1995.godine u Potočarima. Predvodio je Četvrtu četu Drugog bataljona Bratunačke brigade koja je sudjelovala u genocidu u Srebrenici. Za srpske medije je slavodobno komentarisao ulazak vojske i policije RS u Srebrenicu i Potočare.
Zoran Kovačević, penzionisani rezervni oficir Vojske Republike Srpske, danas. 26 godina nakon genocida u Srebrenici sjeća se lokacije u Potočarima na kojoj ga je snimila kamera.
"To je tačno odavde s desne strane. Zgrada distribucije. Ona je malo uvučena. Odatle se vidi dole dio gdje je bio UNPROFOR. Ondje možda 100 metara,t u negdje.Tako da smo mi bili tu."
Kovačević se nalazio ispred autobusa koje su Vojska i policija RS-a koristile za transport dječaka i muškarac na stratišta i etničko čiščenje Srebrenice. O tome je Kovačević kao svjedok odbrane osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i drugih koji su osuđeni za genocid u Srebrenici govorio u Hagu.
"Iza mojih leđa je autobus bio jedan plavi, koji sam stalno, uvijek je slika bila ista. Nisam vidio. Kad sam vidio tamo, iznenadio sam se i nasmijao. Sudija me je pitao šta je. Reko, ovaj sam snimak vidio nekoliko puta, ali nikad nisam zapazio autobus koji je dolazio iz Srebrenice tu plavi. I onda mislim da sam rekao ,da su me pitali reporteri, šta je, kako je bilo odozgo. Da sam rekao sve je išlo po planu. Nije bilo problema nikakvih. I sad idemo dalje."
Kaže da je bio u Mladićevoj neposrednoj blizini.
"Mi smo stajali tu ispred na ulici, tu je bio Mladić i ovi došli. Autobus je dolazio iz Srebrenice prazan. On je išao još 100 metara dole gdje se razdvajalo."
Svu odgovornost za radvajanje dječaka i muškaraca, ali i ubistva koja su se već dešavala 10.i 11. jula 1995. godine pokušava da prebaci na Momira Nikolića, bivšeg pomoćnika komandanta i načelnika za bezbjednost i obavještajne poslove u Bratunačkoj brigadi, Ljubišu Bearu, bivšeg načelnika za bezbjednost u Glavnom štabu VRS i Vujadina Popovića, bivšeg načelnika za bezbjednost Drinskog korpusa VRS koji su u Hagu osuđeni zbog genocida u Srebrenici.
"Tu je učestvovao Nikolić jer on je bio zadužen. Ne mogu da kažem, znam sve druge jedinice u našem bataljonu. Ja sam bio u Drugom bataljonu to je ovdje na žutom mostu. I mi smo taj dio držali. Pukovnik Beara i ti ljudi koji su. Popović i ovi, oni su. Oni su imali svoje ljude, koje jedinice. To imaju u tribunalu i presude, jedinice koje su učestvovale."
Nedžiba Salihović vidjela Kovačevića 11.jula u Potočarima
Direktno je učestvovala i četa kojom je komandovao Kovačević.O njegovoj mračnoj ulozi svjedoče preživjele žrtve genocida. Nedžiba Salihović vidjela je Kovačevića 11.jula u Potočarima.
"Zoran Kovačević je bio rame uz rame Momiru Nikoliću, ali nikada u životu nije ni preveden na sud, a kamo li da je kažnjen. Nikad. To mi je prvi komšija bio. Evo ovdje, samo preko rijeke. Prvi komšija naš. Nikad u životu nije pozvat, a kamo li da je otišao", kaže Nedžiba Salihović, preživjela žrtva genocida,
:Kovačević je, kaže, razdvajao dječake i muškarce od njihovi porodica.
"Zoran Kovačević je sve što je radio Karadžić i Mladić, to je radio i on. To je isto i on radio. Ali, nikad nije htio Momir Nikolić da otkrije šta je on radio. A Momir Nikolić je priznao šta je uradio. To je isto uradio i Zoran Kovaćević. Moj komišiaj lični. On je lično odvajao, lično je on odvajao. Našu djecu i naše sinove", dodaje Salihović.
Rifet Salihović, Nedžibin suprug, odvojen je od nje u Potočarima. Odveden je na stratišta i strijeljan. Njegovi posmrtni ostaci su pronađeni u istoj masovnoj grobnici u kojoj su pronađeni i posmrtni ostaci njihovog sina Kirama. Godinama je Nedžiba tragala za njihovim posmrtnim ostacima, a o njenoj tuzi i boli svjedoči i ova fotografija koju su u julu 1995. godine objavili svjetski mediji.
"Moj je sin i muž u Pilici pronađeni. Obojica u Pilici. Ali vjerujte, kad sam otišla nekoliko puta te nađu šakicu kostiju, do godinu dana opet šakicu, tako svaki put."
Nakon genocida u Srebrenici, Kovačević je saslušavan u bazi SFOR-a u Banja Luci.
"Tu sam 5-6 sati davao izjavu oko svih tih elementarnih.Tako da poslije toga nisam. Bio sam tako reći da budem optužen ili ne", kaže Kovačević.
Pravosuđe u BiH do sada protiv Kovačevića nije vodilo bilo kakvu istragu
I pored brojnih činjenica o njegovoj direktnoj umiješanosti u genocid u Srebrenici, pravosuđe u BiH do sada protiv Kovačevića nije vodilo bilo kakvu istragu.
Kovačevićev kolega iz Bratunačke brigade Zlatan Čelanović, također, je na slobodi. Penzionisani pravnik danas se bavi advokaturom. U julu 1995. godine obavljao je funkciju referenta za moral i pravne poslove u Bratunačkoj brigadi. On je 13. jula saslušavao šest srebreničkih Bošnjaka, koji su nedugo zatim strijeljani.
"To je moja dužnost bila. Djelimično", rekao je Čelanović.
Nalog da identifikuje zarobljene Bošnjake dobio je od Beare. Prema haškim dokumentima šest srebreničkih Bošnjaka su zarobili pripadnici MUP-a RS-a koji su ih predali Bratunačkoj brigadi pod komandom i kontrolom Vidoja Blagojevića, osuđenog ratnog zločinca, i pod rukovođenjem Momira Nikolića. Čelanović je tada saslušavao i Rešida Sinanovića, jednog od šesterice zarobljenih Bošnjaka, kojeg su pripadnici MUP-a predali prije pogubljena lično Nikoliću.
"Rešid je bio moj drug, nije mu ništa falilo. Ne znam ko je ga doveo. Otkud znam. To je, ne možete vi to shvatiti.T o je bila gužva. Samo sam dođao i našao njih šest. Hajde uzmi izjave", kaže Čelanović.
Sinanović je djever Šuhre Sinanović koja kaže da je Rešid zarobljen u Konjević Polju, a na saslušanje u Bratunac odveo ga je Nikolić.
"I počeli su da ga udaraju. Izveo ga je i stavio u auto Momir Nikolić. Momir Nikolić ga je svojim ličnim autom prevezao u Bratunac i tu je nastao, da je se pojavio Čelanović, koji je isto bio njegov kolega bio, pravnik, poznavali se, i sve. On ga je ispitivao tu, šta je rekao, kao fol njihova taktika je bila da će moj djever završiti na razmjeni. Međutim, nikakva razmjena nije bila", priča Šuhra Sinanović. predsjednica Udruženja žene Podrinja Bratunac.
Sinanović i petorica srebreničkih Bošnjaka su nakon saslušanja odvedeni u školu "Vuk Kradžić". Nedugo zatim, odveden je na stratište u Kozluk.
"U Kozluku je sa ostalih 815 naših Bošnjaka iz Srebrenice koji su tražili utočište na slobodnoj teritoriji Tuzla, strijeljan je. Izvršeno je strijeljanje. Njega su pogodila četiri metka. To je bilo pored same rijeke Drine .I on je preplivao rijeku Drinu. Tražio je pomoć", dodaje Sinanović.
"Kasnije čujem za Rešida priču, poslije mjesec-dva dana, da su ga odveli negdje strijeljali, on preživio, preplivao Drinu. Otišao u Banju Koviljaču .I tako je bilo. Onaj ljekar, direktor tamo, doktorica tvrdi. Pitajte nju. Doktorica Džakanović ona ga je primila u Banju Koviljaču", navodi Čelanović.
Kovačević i Čelanović još uvijek na slobodi
Upravo ta doktorica je otkrila bratunačkoj policiji gdje se nalazi Sinanović, koji je nakon toga ponovo zarobljen.
"Doktorica iz Bratunca koja je mog djevera poznavala. I odmah je dojavila u Bratunac policiji. Došla su četiri policajca, iako je bilo da ga spase. Međutim, oni su izveli i rekli da ide na razmjenu. Do razmjene nikad nije bilo. Doveden iza bolnice, ali je na našoj bosanskoj strani. Tu su ga ubili i od tada mu se gubi svaki trag", kaže Sinanović.
Sinanović je ponovo strijeljan 16.jula, a njegovi posmrtni ostaci su pronađeni u masovnoj grobnici Čančari.
"Sve što sam znao, izjavio sam u Tribunalu. Vama više neću ništa. Nemam u stvari više šta", rekao je Zlatan Čelanović, bivši referent za moral i pravne poslove Bratunačke brigade VRS.
Čelanović je saslušavao i druge zarobljenike. Ali, o tome ne želi da govori.
U Hagu je Čelanović svjedočio da je 13.jula sa Ljubišom Bearom obišao nekoliko lokacija na kojima su bili zatočeni srebrenički Bošnjaci.
"Iz zgrade komande brigade smo išli odozgo ulicom pješke, i dole smo kroz tu ulicu prošli, on je nadgledao gledao vozila i stražare. I nije se zadržavao ni kod koga. Jednostavno je prolazio je i gledao.(Da li ste vidjeli tamo neka od tih vozila kamiona u kojima su bili muslimanski muškarci?) Da. (Da li je on njima tada nešto rekao? Jeste. Ja sam ga pitao zašto ne idu odmah ljudi, što tu stoje, on je rekao da treba da se reaorganizuje transport. Da je puno ljudi u vozilima", kaže Čelanović.
Čelanović kaže da se bavio vojnom disciplinom, disciplinskim i krivičnim postupcima u Bratunačkoj brigadi. Priznaje da se nikada nije bavio ratnim zločinima koji su počinjeni nad Bošnjacima.
"Što se tiče vojnika Bratunačke brigade nisam dobio nikakvu prijavu za neki zločin protiv Bošnjaka. Niko nije pokrenuo. A to je trebao da radi civilni organ MUP."
Bratunačka policija nije procesuirala i ratne zločine koji su počinjeni 1992.godine kada je ubijeno oko 600 bošnjačkih civila. Prije etničkog čiščenja nekoliko stotina bratunačkih Bošnjaka je preživjelo strašne torture logora. U etničkom čiščenju tada je sudjelovao i Zoran Kovačević.
"Kupiš cijelo selo, idu za Tuzlu. Tako je rečeno, tako se i čistilo. Tako su ljudi dolazili sa svih strana. To je jednostavno bilo tako. Dobiješ zadatak. Ide se selo, očisti se cijelo. Ostane prazno selo. Ti ljudi dođu na stadion. Dosta sam ljudi predao koje sam zarobio. Odveo, nisam dao ništa da se dešava. A onda su čujem ubijeni. To je bilo. Ali, u Bratuncu bila je policija, oni su radili svoj posao i oni su trebali to da rade", priča Zoran Kovačević, bivši komandir Četvrte čete Drugog bataljona Bratunačke brigade VRS.
Bez obzira što postoje čvrsti dokazi o njihovoj direktnoj umiješanosti u genocid u Srebrenici, Kovačević i Čelanović su još uvijek na slobodi. Bosanskohercegovačko pravosuđe za sada o tome šuti.
Ovo je priča iz političkog magazina Mreža, cijelu emisiju pogledajte OVDJE.
federalna.ba