CIK čekao pečat, javnost čeka odgovore o privatizaciji javnih informacija

Izbori u RS-u će biti održani, a pred Bosnom i Hercegovinom će najvjerovatnije biti još jedan nastavak političkih pritisaka i trgovine kad je riječ o reformi izbornog procesa. Upravo takvog smo bili svjedoci gotovo cijelu proteklu sedmicu, kada je ministar finansija Bosne i Hercegovine Srđan Amidžić držao zaključan pečat kojim su trebala biti odobrena sredstva Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine.

Međutim, nije samo ministar Amidžić bio akter farse. Njegov zamjenik Muhamed Hasanović, i kada je dobio famozni pečat, informaciju je sačuvao samo za jedan medij. Priča o odnosu spram novinarske profesije, ali i spram svih nas.

Gdje je pečat? Pitanje je to koje je zaokupilo javnost i u drugi plan stavilo izbor novog predsjednika RS-a. A potragu za pečatom pratile su blokade, opstrukcije, optužbe na relaciji ministar Amidžić i njegov zamjenik Muhamed Hasanović.

“Priča o Amidžiću i pečatu je jedna frapantna opstrukcija nedopustiva u svakom uređenom društvu i ne može se smatrati kao pravilo odnosa institucija prema medijima i javnosti, međutim, mnogi ljudi u institucijama nemaju odgovornost i obavezu prema medijima i građanima i vrlo često se ponašaju kao da ti građani i javnost postoje zbog njih, a ne obratno”, kaže urednik BHR1 Amir Sužanj.

Ekskluziva umjesto odgovornosti

“Taj odnos je dosta komplikovan kao i kompletna politička scena na državnom nivou. Vidjeli smo da je manjak komunikacije i između njih u vladajućoj koaliciji, kao i sa opozicijom, ali i sa javnošću”, ističe politička analitičarka Ivana Marić.

Da će biti izbora i da je pečat stavljen - obznanio je ekskluzivno Hasanović tokom gostovanja na jednom mediju. Ostali - ostali na čekanju. I Centralna izborna komisija BiH i mediji bez službenog saopštenja, pa se opet u javnom prostoru problematizira da li je politika imala luksuz privatizirati informaciju od opšteg interesa.

“Politički i javno neodgovorno i još jedan dokaz, rekla bih, političke nepismenosti najviših dužnosnika da oni ne žele objasniti građanima šta to oni rade”, ocjenjuje novinarka Rubina Čengić.

“U jednom tako osjetljivom trenutku napravi se pres-konferencija, pozovu se mediji i kaže se ono što se može reći o određenom problemu. Ne možemo otići na privatni medij i reći: Eto, to je takva situacija, pa da od toga portali i mediji prave informaciju kakvu oni hoće. Riječ je jednoj vrsti neodgovornosti koja je nedopustiva”, poručuje Sužanj.

Zatvaranje institucija i izbjegavanje odgovornosti

Onaj transfer novčani odblokirao je izborni proces. Ali upitan je transfer pečata od Amidžićevog do Hasanovićevog stola. Kada je pečeat otključan i da li je on bio dostupan u toku radnog vremena ili je za to Hasnović saznao 20 minuta prije gostovanja? Ako i jeste, kako nakon radnog vremena i istovremeno iz kabineta saopštavaju da širu javnost o tome nisu mogli obavijestiti jer im je radno vrijeme isteklo. Međutim, ni danas, Hasanović ne nudi odgovore za našu televiziju, a iz kabineta poručuju - zauzet je.

“To je potpuna privatizacija, zatvaranje institucija, otimanje od javnosti, najgrublja riječ bi bila zarobljavanje”, zaključuje Čengić.

A Hasanović praksu izbjegavanja konkretnih odgovora uvježbao je na primjeru budžeta. Isti čovjek i dva mišljenja - od najboljeg do neprovodivog. Sutra je test i za budžet, ali i da se stane pred medije i preuzme politička odgovornost.

federalna.ba