Osvrt Ahmeda Burića: Kako je Golob skinuo Tita? (Zbogom, Izraele)
Nakon što je u maju izdao naređenje oružanim snagama da prekinu saradnju s Izraelom, predsjednik Hrvatske Zoran Milanović jučer je pozvao i Vladu Andreja Plenkovića da prekine trgovinu oružjem i vojnom opremom s tom zemljom. Iz Ministarstva odbrane Hrvatske su Milanoviću odgovorili da su usmjereni na evropske i američke dobavljače, te da navedeno naoružanje i sredstva izraelskog porijekla nisu od vitalnog značaja za odbranu i mogu biti zamijenjena evropskim komponentama.
Milanovićev poziv je stigao u trenutku kada je Slovenija - kao prva evropska zemlja - zabranila izvoz i tranzit vojnog oružja i opreme iz Izraela i u Izrael.
A "kako je Golob skinuo Tita" - u Dnevniku 2 osvrt književnika i novinara Ahmeda Burića:
Vijest svih vijesti je svakako to da je Vlada Republike Slovenije zabranila trgovinu oružjem, izvoz, uvoz i tranzit, dakle bilo kakvu vrstu protoka sa Izraelom. Kod nas u Bosni, za takve se stvari kaže – „aferim!“ – a znači bravo, izvrsno, dobro, odnosno – tako treba. Robert Golob je objavi dodao i to da je Slovenija prva evropska zemlja koja se odlučila na takav potez. Prvo, čestitke na državničkom ponašanju. Čovjek je otišao u sjedište UN-a, pozvao Netanjahua da prekine rat, ovaj ga „skinuo“ rekavši samo uz totalni poraz Hamasa – što znači „treba mi još vremena da sve pobijem“ – i onda je uslijedio cancel. „‘Ministarstvu infrastrukture naloženo je da, u saradnji s Ministarstvom obrane, provjeri protokol postupanja svih uključenih u tranzit vojnog oružja i opreme te osigura pravovremeno informiranje nadležnih resora o tranzitu preko Luke Koper d.d. i Slovenskih željeznica d.o.o. Vlada je također zadužila Ministarstvo obrane i Ministarstvo infrastrukture da joj mjesečno podnose izvješće o provedbi navedenih mjera‘. Tako stoji u objavi Vlade Slovenije.
Pa, saopštenje dalje kaže: ‘S obzirom na oružane sukobe te teška i očita kršenja međunarodnog prava, humanitarnog prava i ljudskih prava od strane Izraela na Zapadnoj obali i u Gazi, Vlada Republike Slovenije temeljem 5. članka Zakona o Vladi Republike Slovenije nalaže Ministarstvu obrane strogu provedbu 77. članka Zakona o obrani i Uredbe o suglasnostima za proizvodnju te dozvolama za promet vojnim oružjem i opremom, kao i prethodnim dozvolama za uvoz, izvoz, tranzit i prijenos obrambenih proizvoda‘. Nije baš najjasnije šta se podrazumijeva pod “opremom koja je nužna za sigurnost ili otpornost na teritoriju Republike Slovenije”, ali to ostavimo sigurnosnim “ekspertima”. Kojih u Sloveniji ne manjka. A sudeći prema nekim izvještajima iz Kaira, ni na terenu.
E, sad, kad smo kod Kaira, valja se i podsjetiti jedne epizode: Dok čekamo kopneni napad Izraela na Gazu, zanimljivo je podsjetiti na donekle slične okolnosti prije 56 godina: tada je Izrael 1967. u šestodnevnom ratu od 5. do 10. juna napao Egipat, Siriju i Jordan – tadašnja Jugoslavija je povela cijeli Varšavski ugovor u prekid diplomatskih odnosa s Izraelom. Nakon što je u Beogradu, već 11. juna, zamjenik državnog sekretara vanjskih poslova Mišo Pavićević uručio izraelskom veleposlaniku Avigdoru Daganu protestnu notu u kojoj stoji da će - ako se Izrael ne povuče – Jugoslavija prekinuti diplomatske odnose s Izraelom. Dva dana kasnije, kad je postalo jasno da Izrael ne odustaje od svojih okupacionih akcija, uručena je nota o prekidu odnosa. U međuvremenu, Josip Broz Tito je u Moskvi, na sastanku koji je telefonskim pozivom u tri ujutro inicirao Leonid Brežnjev, isposlovao prekid odnosa sa svim socijalističkim državama osim Rumunije.
Prema dokumentu koji je nakon pada komunističke vlasti pronađene u zaostavštini u Mađarskoj, a pisao ga je ondašnji predsjednik Komunističke partije, inače tvrdi ruski kadar – a tako se, eto, i zvao – Janos Kadar, glavnu riječ na tom sastanku je vodio – Tito. Sam Josip je kasnije rekao da pokret nesvrstanih ne može postojati bez arapskih zemalja, i da se mora reći da je Izrael – agresor. Nakon što su se strasti malo uzburkale zbog činjenice da se tadašnji predsjednik Naser nije konzultirao oko taktičkih pojedinih poteza, Tito je rekao da se jesu dogovarali s nama, i da mi odobravamo te poteze. I dodao još da on ne može natrag u Jugoslaviju ukoliko se Izrael ne osudi, jer smo mi cijeloj zemlji rekli ko je agresor. Na kraju je nekadašnji dječak sa rijeke Sutle postrojio sve šefove evropskih komunističkih zemalja i isposlovao prekid odnosa s Izraelom. Sa svima, osim s Rumunijom. Što je, vjerovatno, posljedica činjenice da je Rumunija u 2. svjetskom ratu prošla praktično nekažnjena zbog ubojstava i deportacije stotina hiljada žrtava, uglavnom Židova. I da nije trebalo dolijevati ulje na vatru.
Jugoslavija se kasnije raspala, a dobre odnose s Izraelom htjela je uspostaviti prvo (Miloševićeva) Srbija, a onda preko think-thankova, akademskih razmjena i nešto namjenske proizvodnje i Hrvatska. Izrael je skupo naplaćivao usluge u oblasti političkog marketinga, i novac se kretao. Suštinski, Izrael je parazit kojeg održavaju Sjedinjene Države, a Tito je u tome vidio imperijalizam.
I, očigledno, nije pogriješio. Kao ni Golobova vlada koja je dvojicu izraelskih ministara - ministra za nacionalnu sigurnost Itamara Ben-Gvira te ministra finansija i obrane Bezalela Smotricha - prije dvije sedmice u Sloveniji proglasila personama non grata.
Čudan je taj kotač historije: do raspada SFRJ nisu uspostavljeni odnosi s Izraelom, onda su samostalne zemlje krenule u novu epohu, i do jučer je izgledalo da nijedna nema snage uraditi to sama.
I tome je došao kraj. Zbogom, Izraele. Lech im elohim. Sva ta empatija koju sam stekao još od malih nogu čitajući knjige u kojima su se ljudi molili za malo mira i sigurnosti i smanjenja patnje, nestalo je u eksplozijama i zaglušujućim jecajima djece i žena u Gazi, kojima sada Nijemci iz aviona bacaju humanitarnu pomoć.
Oni koji krenu izaći po hranu, završit će na izraelskim snajperima, što prema određenim anketama podržava oko 65% populacije.
Dakle, zbogom, Izraele!
I hvala gospodinu premijeru. Sviđalo se nekome to ili ne, to je (bio) niz humanih državničkih poteza. Toga u današnjem svijetu tako manjka.
federalna.ba