Kadić: Kod nas država funkcionira na principu sadake

Gost posljednjeg ovosedmičnog izdanja Rezimea bio je Samedin Kadić, filozof, književnik i publicista.

Kaže da je Ramazan jedinstven fenomen među svjetskim religijama.

"Kad kažem Ramazan ne mislim na post jer manje-više sve religije poznaju post. U temeljima svih tih postova stoji taj neki asketski ideal i to je ono što stoji i u temeljima Ramazana. Ali Ramazan je ipak jedna radikalna forma posta koju ne možete susresti u drugim religijama. Ramazan je mjesec u kojem je, tako muslimani vjeruju, spuštena posljednja Božija objava. Ta objava Muhamedu a.s. nije spuštena u kafani, na univerzitetu, na čaršiji nego u jednoj maloj pećini u koju je on odlazio da se osamljuje, da razmišlja o svijetu, o svom životu. U tom smislu Ramazan smibloizira dvije ključne stvari - to je jedna asketska praksa i praksa osamljivanja. Islam jeste religija moja je možda u najvećoj mjeri svjetovna religija, okrenuta politici, ekonomiji, zainteresirana je za svjetovne fenomene. Međutim, Ramazanom pokazuje kako je taj trenutak sabiranja i razmišljanja o životu također veoma važan."

Ističe da je u modernom načinu žviota nemoguće tako se osmamostaliti.

"Ideal je da se osamljujemo, a ne da se eksponiramo. Ubijeđen sam da bi danas bila vrhunska forma posta da se odvojimo od mobitela koji nam krade naše bližnje, koji krade nas same od nas."

Kadić navodi da imamo jedan strašan, opasan fenomen spektakularizacije ili tabloidizacije vjere.

"To je veoma opasno, ne samo za vjeru i vjernike, nego i za društvo u cjelini jer te neke fine, prefinjene temelje na kojima počivaju ljudski odnosi uništava. Post je najreprezentativniji vid vjere, a suština je da je vjera intimna stvar. Vjera nije bučna, vjera ne želi da se eksponira. Vjera također nije trijumfalna. Vjera nastoji da se sakrije i time što se više sakriva time je više vjera."

Iftar je intimna stvar

Na pitanje da li je iftar za restorana, odgovara: "Iftar je intimna stvar. Iftar može biti intiman također u restoranu, ali na društvenim mrežama već ne može. Postavlja se pitanje s kojim ciljem intimnu stvar stavljate na društvene mreže na raspolaganje svima. Tu razlozi mogu biti ili komercijalni ili politički. Ramazan je postao roba upravo zbog tog eksponiranja nečega što je privatno. Ovi iftari su zapravo iskorišteni kao mini političke kampanje, a to je nešto što sa aspekta vjere nije dobro."

Pojašnjava da je vjerovanje u nafaku jedno od temeljnih učenja islamskog vjerovanja.

"Muslimani vjeruju da je svakome unaprijed propisana njegova opskrba, da niko nikome ne može oduzeti njegovu nafaku. Međutim, u javnom prostoru, kada razgovaramo o jednom sekularnom društvu kao što je naše, mislim da je nafaka suvišan, neću reći pogrešan pojam jer je to jedan striktno metafizički, vjerski pojam i mi se radije opredjeljujemo da razgovaramo recimo o pravdi, o jednakosti šansi, o smanjivanju društvenih i ekonomskih nejednakosti jer često se, posebno u muslimanskim kontekstima, taj koncept nafake koristi u apologetske svrhe. to znači da siromašni treba da prihvate da su siromašni, a bogati treba da se pomire s tim što su bogati jer je to Bog tako propisao. Jedno moderno društvo ne može da funkcionira na takvom jednom konceptu."

Naglašava da navedeno vrijedi i za sadaku. 

"Mislim da jedno savremeno, moderno društvo i savremena država ne može da funckionira na principima sadake. Kod nas u zadnjih 30 godina država funkcionira na principu sadake, na principu sergije, a ne na principu nekih racionalnih projekcija, anticipacija u kom smislu treba da ide društvo, kako da ekonomski poboljšamo stvari, šta treba da mi kao ljudi uradimo pa da poboljšamo situaciju. Sadaka je veoma opasan pojam u ovakvim okolnostima u kojima smo mi. Također, radi se o jednom striktno vjerskom pojmu, ali nisu vjerske zajednice te koje su zadužene za socijalnu situaciju u društvu. Ne možete sve prenositi na taj fenomen sadake, sav teret odgovornosti jer time amnestirate političare i to je veiki problem sa fenomenom sadake."

Imamo ljude koji su doslovno ljudski otpad

Kadić kaže da je licemjerje jedna od velikih tema u Kur'anu.

"Termin koji se upotrebljava u Kur'anu nije uopšte teološki pojam kako ga je tradicionalna muslimanska teologija predstavila, nego politički pojam. Svi ajeti koji spominju licemjerstvo ili nifak dati su u inherentno političkim situacijama kao što je briga za zajednicu, odbrana grada, distribucija javnih dobara, spinovanje itd. Moj zaključak je da je munafik ili licemjer onaj koji daje prednost privatnom interesu u odnosu na opće dobro do te mjere da je spreman uništiti opće dobro. Opće dobro je zrak, voda, javne površine, institucije, mediji, školstvo itd. Dakle svi oni ljudi koji su spremni zarad svojih privatnih interesa žrtvovati takve stvari od kojih zavisi budućnost naše djece su munafici. to su ljudi kojima Bog u Kur'anu garantira Džehenem. Svi smo mi pomalo munafici. Uporno prodajemo budućnost svoje djece. Zbog sitnog šićara. To je naš mentalitet. Zato ljudi odlaze i idu tamo gdje se opće dobro poštuje."

Navodi da je postalo apstraktno biti solidaran zbog sistema u kojem živimo.

"Liberalizam i kapitalizam, pa i moderna društva polaze od koncepcije čovjeka kao egoističnog bića. Mi smo evi egoisti po definiciji. U takvoj situaciji solidarnost nema mjesta. A solidarnost je beskrajno važan pojam. Mi ovdje imamo paralelne stvarnosti, imamo ljude koji su doslovno ljudski otpad. Koji nisu ni potrošači ni proizvođači, ne trebaju nikome. To je suma golih života koji ne trebaju nikome. A istovremeno ovaj stari, tradicionalni sistem solidarnosti je narušen. Ti se ljudi nalaze u očajnoj situaciji."

Na pitanje otkud toliko zla, zlobe, nepovjerenja, kaže da vjernici nisu pravi vjernici.

"Priznanje krivice je takođe jedan striktno vjerski pojam koji nije logičan, ali vjera počiva na njemu. Morate priznati svoj grijeh. Zato je teško biti vjernik."

Porodicu smo davno izgubili

Kada je riječ o porodici kao stubu društva kaže da smo nju davno izgubili.

"Ta kriza porodice je jedan stari sociološki problem koji traje najmanje pola stoljeća. Kriza porodice je krenula sa raspadom tih širih rodbinskih veza. Naši su ljudi živjeli po selima, porodica je bila smao jedan mali organ u sklopu tog velikog organizma koji se naziva rodbina. Silaskom ljudi sa sela u gradove, odnosno stvaranje tzv. nuklearne porodice nastala je kriza porodice. U smislu da je u urbanoj sredini porodica izložena raznim velikim pritiscima, ekonomskim, kulturnim, vjerskim itd., a sve je manje tih ispusnih ventila. Nema rodbine pa da podijelite s njima."

Kadić naglašava da nam tehnologija krade djecu.

"Oni transformiraju tehnologiju i cijeli taj kogntivini aparat djece. Djeca više nemaju fokus, postaju sve asocijalnija, a sve manje društvena. Teško je to sve iskontrolirati. svaki roditelj se nalazi u dilemi da li da zabrani ili da prepusti djecu antikristu koji krade djecu."

Smatra da nepovjerenje među ljudima u najvećoj mjeri generira politička situacija.

Kod nas nacionalne vođe daju legitimitet vjerskim zajednicama

"I ovaj socijalni koncept jednog darvinizma gdje su ljudi neprijatelji. Mi često mislimo da je ključni rat ovdje između različitih nacija. Najveći se sukobi događaju unutar nacionalnih korpusa, pa i unutar samih stranaka. Ovdje na površini vidimo neki taj "sukob" Hrvata, Srba, Bošnjaka itd., ali zapravo stvarni životni sukobi su unutar između bošnjaka, Između Hrvata, između Srba. Političari u velikoj mjeri generiraju nepovjerenje i paranoju kod ljudi zato što su naše politike postale ispražnjene od svakog sadržaja. Oni prostor ne mogu da ponude bilo kakvu drugu agendu osim patriotizma, nacionalizma. To je ciljana radikalizacija. I naravno ide se preko iftara jer to su ti posljednji aduti kada nemate nikakvih konkretnih sadržaja."

Naglašava da vjernici na terenu odlično surađuju.

"Najveći problem kod nas je što se, nakon rata, dogodilo jedno pervertiranje tog legitimiteta. Kod nas i dalje te nacionalne vođe daju legitimitet vjerskim zajednicama, što je jedna novina u povijesti. Uvijek su crkve i vjerske zajednice davale legitimitet kraljevima, sultanima. Vjerske zajednice imaju taj veliki teret politika."

Smatra da Evropa, ali ni naše komšije ne poznaju islam i kulturu BiH.

federalna.ba