Kada Hotić: Pod zastavom UN-a smo nestali

Ovog utorka u političkim minutama Jutarnjeg programa Federalne televizije sa Inelom Subašić  - Kada Hotić, potpredsjednica Udruženja Pokret majke enklave Srebrenica i Žepa

Žrtve genocida u Srebrenici su i žrtve ratnohuškačke i zapaljive retorike onih koje će historija pamtiti kao negatore genocida. Koliko će oni još dugo sijati mržnju na Balkanu? Je li dosta laži? Postoji li, zapravo, ikakva razlika između negatora i počinioca genocida?

"Pa obzirom da su prošle ovolike godine, da oni narodi iz kojih su došli zločinci njihova politika iz Srbije i Republike Srpske koji non-stop pokušavaju minimizirati žrtve vrijeđati nas porodice žrtava negirati da je izvršen genocid i pored presuda Haškog tribunala i drugih sudova svjetskih, jednostavno ova rezolucija je na neki način da se pokuša stati na tome. Da svijet prihvati prije svega Europske zemlje koje su nam vrlo bitne da prihvate tu činjenicu da zvanično postoji dokument da je to istina, što jeste istina. To je za nas porodice žrtava neka satisfakcija. Mi se borimo da tu istinu iznesemo u javnost kroz naše djelovanja kao udruženje, na razne načine, sa medijima, kroz razne reportaže, intervjue, pisane knjige. Istoričari, analitičari, pisci, slikari, umjetnici, svi su se sa nama sastajali radili svoj posao na temu Srebrenice, Srebreničkog genocida, ratnih problema, ratnih posljedica i nas preživjelih. Na svim poljima smo se borili i to se naravno dotiče i politike i života i svega ja bih rekla svih struktura umjetnosti znanosti smo mi na neki način materijal za to. Dobro nam dođu i mediji, dobro nam dođu svi stručnjaci. Neka se zna, neka se ne ponovi, neka se pamti, neka bude uputa, opomena i vodič za buduće generacije da ovo zlo koje nama se desilo i ova agresija na Bosnu i Hercegovinu od svog naroda od svojih komšija da se to nikada nigdje više ne ponovi. Da buduće generacije koji tek sastaju koji su mali, koji još nisu zatrovani lažima njihovih političara da odrastu u nekom normalnom ambijentu i da pamte ovo, da saznaju, da se trude da se nikada nikome ne ponovi. Da bude vodič kroz život drugim generacijama mladih, jednim pravilnim putem."

"Ja nisam baš iščitala sve tačke ali vjerujem da je to samo jedna potvrda na istinu, jedan pečat na istinu. Da se više ne može zvati ni ovako ni onako, genocid je genocid, sudski je dokazan. Što kažu ni ljudi da su pristrani nekom narodu, nego su iz svijeta sudije bili, umni i znani učeni za taj posao. Zna se na koji način se dolazi do takvih presuda i to je to."

"Vidite nešto, ni ja ni Europa ni moj narod nismo neprijatelji Srpskom narodu koliko je neprijatelj i Dodik i Vučić koji svaljuje sav taj teret na narod. Niti rezolucija to govori niti mi imamo potrebe na narod svaljivati to. Zna se ko su bili vođe ratne, zna se sa ko je počinio genocid i znamo današnje vođe te iste politike koja se nije promijenila koja je još uvijek ratno-huškačka i da dijeli narode na ove i na one i još uvijek apetiti njihovi na tuđu teritoriju nisu prestali. Ovaj entitet što se zove Republika Srpska nažalost što mu je svijet, nepravdu nama učinio, njima dodijelio pola države kao nagradu. Agresoru! To smo mi ljuti na svijet. Što su to dozvolili u Dejtonskom mirovnom sporazum to su dodijelili nepravedno, sam Holbruk je rekao da je pogriješio ali ta greška je jako velika. Meni su, ja sam rođena u Zvorniku i jedne prilike kad sam tražila dokumenta za pasoš obrisali mi negdje državljanstvo i kažu mi da ako hoću da uzmem, da nađem podatke roditelja i da tražim državljanstvo Republike Srpske. Ja se onda zainatila imala sam državljanstvo tu, rekoh” Allaha mi ja rođena u Bosni i Hercegovini”. To je moj inat da sam na taj način reagovala i nisam htjela. Imala sam državljanstvo upisano u Janji gde sam rasla i tako da sam došla do svojih prava. Ali nažalost šta rade od nas i poslije ratnih dejstava i poslije tolike tragedije niti su se pokajali niti su politiku promijenili. Vučić i Dodik su najveći neprijatelji svom narodu jer ih truju, svaljuju teret genocida i svih tih ratnih zločina na narod koji je nevin po mome, nevin. Međutim ako ima onih koji opravdavaju taj rat koji kažu borili se za otadžbinu, nisu se borili za otadžbinu nego za otimačinu i za nestanak jednog naroda sa tla ovih prostora. To su se borili, to je dokazano i na sudu na koji način i šta su postigli dobili su doživotne presude i određene presude i zločin genocida. Danas evo već 30 godina mi majke preživjelih sinova, braće, muževa, rodbine iz Srebrenice koji smo se organizovali da se izborimo da se istina iznese pred lice svijeta. Organizovali smo Udruženje Pokret "Majke enklava Srebrenice i Žepe“ je najveći doprinos dalo ovoj istini, našoj dugogodišnjoj borbi. Sastaji smo se sa svjetskim zvaničnicima, sa visokim predstavnicima, u Bijeloj kući u Americi sa generalnim sekretarom UN-a sa Guterresjem 2019 gdje smo tražili da oni zaštitite svoje presude jer nijedna nije bila registrovana u Bosni i Hercegovini. Svaki osuđenik, optuženik, njegov je dosije bio ovamo čist. Mogla je Plavšićka da se kandiduje za Predsjedništvo, njen dosije je čist. Mi smo tražili da se uvede u Bosni i Hercegovini da se zna ko je za šta osuđen, da ima u svom dosjeu. Ne može biti na funkciji nekoj i to smo mi tražili. Mi majke, mi žene koje nismo ni političari, ni analitičari, ni pisci, ni naučnici, nego narod, koji znamo koji osjećamo, koji znamo šta je pravda i tražimo je."

federalna.ba