Još jedan stravičan slučaj femicida u BiH: U posljednje dvije godine u BiH ubijeno 19 žena

U Sarajevu je jučer ubijena još jedna žena. Ubica je njen partner, koji je i ranije osuđivan zbog nasilja u porodici i koji je imao zabranu prilaska. Nakon još jednog zločina na površinu izranjaju stara pitanja, na koja nadležni veoma sporo pronalaze odgovore. To je duboki poraz sistema koji je trom, koji reaguje kampanjski i koji obećava mnogo, ali reaguje prekasno.

34-godišnji Anel Bećirović, osumnjičeni za ubistvo bivše partnerke 31-godišnje Emire Maslan predat je u nadležnost MUP-a Kantona Sarajevo, gdje će biti izvršena kriminalistička obrada, nakon čega će biti predat u nadležnost Tužilaštva KS. MUP Kantona Sarajevo objavio je detalje jučerašnjeg ubistva u Sarajevu i podatak da je Bećirović ranije bio osuđen za nasilje u porodici nad partnericom Emirom koja je zbog toga ranije već boravila u Sigurnoj kući, kao i da je slučaj evidentiran u policiji sedam puta. Građani su u šoku. Još se nisu slegle emocije nakon zadnjeg svirepog ubistva Nizame Hećimović u  Gradačcu, a ponovo se desilo nešto isto.

U posljednje dvije godine u Bosni i Hercegovini je ubijeno 19 žena. Iza njih, nerijetko, ostaju maloljetna djeca sa cjeloživotnim traumama, ostaju razorene porodice i širok krug ožalošćenih. Nakon monstruoznog zločina u Gradačcu, prije nešto više od tri mjeseca,  građani su protestima širom zemlje zahtijevali izmjene zakona, oštrije kazne za počinioce i bolju zaštitu žrtava, a gotovo da ne postoji nivo vlasti koji nije najavljivao bolju kontrolu, preciznija zakonska rješenja i stalnu brigu za žrtve nasilja. Ovo nije pomoglo ubijenoj Emiri Maslan. I ovaj put je izostala valjana sistemska zaštita žrtve.

Jedino što se u međuvremenu konkretno i vidljivo dogodilo jeste da je izdvojen veći iznos novca za rad sigurnih kuća koje imaju svoj značaj, ali daleko je od dovoljnog. Svaka od žena jednom mora izaći iz okrilja sigurne kuće, kao što je morala i ubijena Emira. Činjenica je da Anela Bećirovića, izrečena mjera Zabrane približavanja žrtvi nasilja u porodici, nevjenčanoj supruzi Emiri Maslan na udaljenost od 500 metara u trajanju od 24 mjeseca te obavezan psiho-socijalni tretman, nisu spriječile da nabavi vatreno oružje i ubije.

Hoće li istragom biti utvrđeni propusti, da li će se možda ubici suditi po izmijenjenim, strožim zakonskim odredbama? Hoće li ovaj slučaj femicida pokrenuti stvarnu zaštitu žrtava porodičnog nasilja, prije nego dođe do najgoreg i empatiju cijele zajednice, pitanja su koja  nemaju odgovor. A život još jedne žene kojoj je sistem pružio zaštitu na papiru je ugašen.