Jeremy Bowen: Dvije godine kasnije, hoće li Izrael i Hamas iskoristiti priliku da okončaju rat?

Nakon dvije godine rata, postoji šansa za sporazum koji će okončati ubijanje i razaranje u Gazi i vratiti izraelske taoce, žive i mrtve, njihovim porodicama.

To je prilika, ali nije sigurno da će je Hamas i Izrael iskoristiti. Sumorna je slučajnost da se razgovori održavaju tačno dvije godine nakon što je Hamas nanio Izraelcima traumu koja je još uvijek akutna.

U napadima 7. oktobra ubijeno je oko 1.200 ljudi, uglavnom izraelskih civila, a 251 je uzeto kao talac. Izraelci procjenjuju da je 20 talaca još uvijek živo i žele povratak tijela 28 drugih.

Razorni vojni odgovor Izraela uništio je veći dio Gaze i ubio više od 66.000 Palestinaca, uglavnom civila, uključujući više od 18.000 djece.

Podaci dolaze iz ministarstva zdravstva koje je dio ostataka administracije Hamasa. Njegova statistika se obično smatra pouzdanom. Studija u The Lancet, medicinskom časopisu sa sjedištem u Londonu, sugerirala je da su potcijenjeni.

Ko želi da rat završi?

I Izraelci i Palestinci žele da se rat završi. Izraelci su umorni od rata, a ankete pokazuju da većina želi sporazum kojim se vraćaju taoci i okončava rat. Stotine hiljada rezervista u oružanim snagama, IDF-u, žele se vratiti svojim životima nakon mnogo mjeseci u uniformi na aktivnoj službi.

Više od dva miliona Palestinaca u Gazi nalazi se u humanitarnoj katastrofi, uhvaćeni između vatrene moći IDF-a i gladi, a u nekim područjima i vještački izazvane gladi stvorene izraelskim ograničenjima pomoći koja ulazi u Pojas.

Verzija Hamasa koja je bila u stanju da napadne Izrael razornom silom dvije godine odavno je slomljena kao koherentna vojna organizacija. Postala je urbana gerilska snaga koja u ruševinama pokreće pobunu protiv IDF-a.

Hamas želi pronaći način da preživi, ​​iako je pristao da se odrekne vlasti palestinskim tehnokratama. Prihvata da će morati predati ili demontirati ono što je preostalo od teškog naoružanja, ali želi zadržati dovoljno vatrene moći da se odbrani od Palestinaca koji žele osvetiti se za skoro dvije decenije brutalne vladavine i katastrofu koju su im napadi Hamasa donijeli.

Ne govori to javno, ali organizacija koja još uvijek ima sljedbenike i povelju koja nastoji uništiti Izrael također će htjeti izaći s dovoljno ljevice da obnovi svoj kapacitet i opravda svoje ime, što je akronim za Islamski pokret otpora.

Izrael bi želio diktirati uvjete predaje Hamasa. Ali činjenica da Hamas ima šansu za ozbiljne pregovore otvara mu više mogućnosti nego što je izgledalo vjerojatnim prije samo mjesec dana. Tada je Izrael pokušao i nije uspio ubiti vodstvo Hamasa u nizu napada na zgradu u Dohi gdje su razgovarali o mirovnim prijedlozima Donalda Trumpa. Njihova glavna meta, visoki vođa Khalil al-Hayya, predvodi delegaciju Hamasa na pregovorima u ljetovalištu Sharm el-Sheikh na Crvenom moru.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu ima drugačiju vrstu preživljavanja na umu. Želi sačuvati svoju moć, nastaviti odgađati suđenje za korupciju, pobijediti na izborima koji su zakazani za sljedeću godinu i ne upasti u historiju kao vođa odgovoran za sigurnosne propuste koji su doveli do najsmrtonosnijeg dana za Jevreje od nacističkog holokausta.

Da bi to postigao, potreban mu je vjerodostojan način da proglasi "potpunu pobjedu", frazu koju je više puta koristio. Definirao ju je kao povratak talaca, uništenje Hamasa i demilitarizaciju Gaze. Ako to ne može učiniti, neće mu biti dovoljno da ukaže na vrlo stvarnu štetu koju je Izrael nanio svojim neprijateljima u Libanu i Iranu u posljednje dvije godine.

Pregovori indirektnog karaktera

Hamas i izraelski pregovarači neće se sastati licem u lice. Egipatski i katarski zvaničnici bit će posrednici, a Amerikanci koji će također biti tamo imat će veliki uticaj, možda i odlučujući.

Osnova za razgovore je mirovni plan Donalda Trumpa za Gazu, koji se sastoji od 20 tačaka. Ono što plan neće učiniti, uprkos njegovim upornim objavama na društvenim mrežama o trajnom miru, jeste okončanje dugotrajnog sukoba između Izraelaca i Palestinaca za kontrolu nad teritorijom između rijeke Jordan i Sredozemnog mora. Ne spominje se budućnost Zapadne obale, drugog dijela teritorija koje su Velika Britanija i drugi priznali kao državu Palestinu.

Ulog je visok u Sharm el-Sheikhu. Postoji šansa da se postigne prekid vatre koji bi mogao dovesti do kraja najrazornijeg i najkrvavijeg rata u više od jednog stoljeća sukoba između Arapa i Jevreja.

Prvi izazov je pronaći uslove za oslobađanje izraelskih talaca u zamjenu za Palestince koji služe doživotne kazne u izraelskim zatvorima i stanovnike Gaze koji su pritvoreni bez suđenja od početka rata. To nije jednostavan zadatak.

Predsjednik Trump želi rezultate, brzo. Želi oživjeti svoju ambiciju da posreduje u velikom dogovoru na Bliskom istoku, u čijem bi središtu bilo približavanje Izraela i Saudijske Arabije. To se ne može dogoditi kada Izrael ubija ogroman broj palestinskih civila u Gazi i nameće ograničenja humanitarne pomoći koja uzrokuju veliku patnju, i kada Hamas drži izraelske taoce. Saudijci su također vrlo jasno stavili do znanja u nizu javnih izjava da se to također ne može dogoditi bez jasnog i nepovratnog puta ka nezavisnoj palestinskoj državi.

Trump je prisilio Netanyahua da potpiše dokument koji uključuje, doduše, nejasnu i neodređenu referencu na mogućnost palestinske nezavisnosti. U izjavi koja je uslijedila nakon toga, Netanyahu je odlučio to ignorirati ponavljajući svoje obećanje da Palestinci nikada neće dobiti državu. U Trumpovom dokumentu ima mnogo toga što Izrael želi u smislu okončanja moći Hamasa i budućeg upravljanja Gazom.

Ali Netanyahu je navikao da u Ovalnom uredu radi po svome. Umjesto toga, Trump ga je prisilio da pročita formalno izvinjenje katarskom premijeru za zračni napad koji nije uspio uništiti vodstvo Hamasa. Trumpu je potreban Katar da bi nastavio sa svojim ambicijama da preoblikuje Bliski istok.

Jedno pitanje je zašto je Hamas spreman predati taoce bez strogog vremenskog okvira za Izrael da napusti Gazu i okonča rat. Jedna mogućnost je da su ih Katari uvjerili da će se Trump pobrinuti da se to dogodi ako mu daju priliku da proglasi pobjedu repatrijacijom svih izraelskih talaca, živih i mrtvih.

Uprkos tome, Trump i dalje koristi jezik koji Netanyahu treba da Izraelci čuju, poput njegove prijetnje Hamasu ako odbiju sporazum, obećavajući "moju punu podršku" Izraelu da nastavi uništavati Hamas.

Američki državni sekretar Marco Rubio rekao je da će trebati samo nekoliko dana da se shvati da li je Hamas ozbiljan. Trebat će više vremena da se razrade detalji koji bi trebali biti osnova složenog sporazuma. Zasad imaju samo Trumpov okvir.

Uloga američkog predsjednika

Dvije godine nakon što je dugi i neriješeni sukob između Izraelaca i Palestinaca eksplodirao u rat u Gazi, veliki je izazov okončati ubijanje i osigurati neposrednu budućnost za Palestince i Izraelce. Bit će potrebna vješta diplomatija i dugotrajno bavljenje detaljima, kojih u Trumpovom planu od 20 tačaka ima vrlo malo. Pokušaj pronalaska preciznog jezika koji će popuniti praznine pružit će mnoštvo potencijalnih prepreka.

Niko nema više mišljenje od samog Trumpa o njegovoj sposobnosti sklapanja poslova. U vanjskoj politici, dosadašnji rezultati nisu bili u skladu s njegovim hvalisanjem. Nije riješio mnoštvo ratova; tačan broj onih koje tvrdi da je okončao varira ovisno o tome kako to on opisuje. Najpoznatije je to što Trump nije okončao rat između Rusije i Ukrajine u roku od jednog dana od stupanja na dužnost, kako je predvidio. Ali jedna vještina koju Trump posjeduje, nakon života provedenog u nekretninama, je urođeni instinkt o tome kako izvršiti pritisak da bi dobio ono što želi.

Indirektni pregovori u Egiptu se odvijaju jer je Donald Trump uspio izvršiti pritisak na obje strane. Prijetnja Hamasu uništenjem ako odbiju sudjelovati u njegovom planu bio je lakši dio. Američki predsjednici predvodili su međunarodni pritisak na Hamas otkako je grupa pobijedila na palestinskim izborima 2006. godine i upotrijebila silu da preuzme Gazu od svojih palestinskih rivala Fataha sljedeće godine.

Velika razlika između Donalda Trumpa i predsjednika Clintona, Obame i Bidena je u tome što on jače i odlučnije uzvraća na pokušaje Benjamina Netanyahua da ga manipulira nego što su to njegovi demokratski prethodnici bili voljni ili sposobni učiniti.

Trump je Hamasov uslovni "da, ali" na njegov prijedlog shvatio kao čvrsto "da" za mir. To mu je bilo dovoljno da krene naprijed. Novinska agencija Axios izvijestila je da je, kada ga je Netanyahu pokušao uvjeriti da Hamas samo kupuje vrijeme, Trumpov odgovor bio "zašto si tako prokleto negativan".

Izrael zavisi od Sjedinjenih Američkih Država. SAD su bile punopravni partner u ratu. Bez američke pomoći Izrael ne bi mogao napasti Gazu tako nemilosrdnom i dugotrajnom silom. Većinu njegovog oružja snabdijevaju SAD, koje također pružaju političku i diplomatsku zaštitu, stavljajući veto na više rezolucija u Vijeću sigurnosti UN-a koje su imale za cilj izvršiti pritisak na Izrael da prestane.

Joe Biden, koji se nazivao irskim cionistom, nikada nije iskoristio polugu koja proizlazi iz izraelske zavisnosti od SAD-a. Donald Trump stavlja svoje planove za Ameriku na prvo mjesto i iskoristio je latentnu moć Amerike nad Izraelom kako bi natjerao Netanyahua da se pokori njegovoj volji, barem kada je u pitanju pridruživanje pregovorima. Ostaje da se vidi hoće li se taj pritisak nastaviti. Trump mijenja mišljenje.

I delegacije Hamasa i Izraela imaju snažne kritičare kod kuće koji žele da se rat nastavi. Izvori Hamasa rekli su za BBC da su vojni komandanti koji su još uvijek u Gazi spremni da se bore do kraja i da sa sobom povedu što više Izraelaca. Koalicija Benjamina Netanyahua oslanja se na podršku ultranacionalističkih ekstremista koji su mislili da su blizu svog sna o protjerivanju Palestinaca iz Gaze i njihovoj zamjeni jevrejskim doseljenicima.

Ako pregovori u Egiptu propadnu, oba ishoda postaju moguća.

federalna.ba