Vuković: Slavljenje Prvog maja u BiH danas ima tragikomičnu dimenziju

Prvi maj, nekada simbol borbe za radnička prava, danas je sve češće podsjetnik da ta borba nije završena. U Bosni i Hercegovini, gdje se radi više nego ikada, radnici sve teže žive od svog rada. Plata više ne predstavlja sigurnost, već kratku pauzu između dvije neizvjesnosti. Troškovi rastu, životni standard opada, a rad ostaje isti ili teži nego ranije.

Prvi maj - dan koji je nekada mirisao na dostojanstvo rada, na borbu koja ima smisla, na ruke koje stvaraju i od kojih se može živjeti. Dan kada je radnik bio stub društva, a ne njegova najslabija karika. Danas je pitanje šta, uopće, slavimo?

Praznik bez radništva

Sociolog prof. dr Dragomir Vuković ocijenio je da obilježavanje Prvog maja danas ima drugačiju dimenziju nego ranije.

„Slavljenje Prvog maja danas ima neku tragikomičnu dimenziju. Malo je rada, a malo i fabrika i preduzeća. Zatvaraju se simboli poput Željezare Zenica, rudnika Ljubija, željeznice su u propasti. Generalno smo se odrodili od rada, a danas govorimo o prazniku rada. Taj praznik nastao je u nekom drugom vremenu, ambijentu i društvenim okolnostima“, rekao je Vuković.

Svakodnevna borba za egzistenciju

U vremenu kada je egzistencija postala svakodnevna bitka, Prvi maj više nije praznik već podsjetnik na ono što smo izgubili - na sigurnost, na izvjesnost, na pravo da se od svog rada živi, a ne preživljava.

Užar Selim Šabanović ukazao je na težak položaj građana koji žive od svog rada.

„Praznik rada je nekada bio svima praznik, a danas je praznik kada imamo večeru i kada ujutro imamo šta doručkovati. Ljudi se bore da prežive, jer su teška vremena svugdje – i kod zanatlija i kod privatnika. Ima pojedinaca koji imaju novca i mogu sebi priuštiti više, ali mi, obični ljudi koji živimo od danas do sutra, živimo kako moramo“, izjavio je Šabanović.

Problemi u javnom sektoru

Ništa bolja situacija ni u javnom sektoru. Primjer je nekadašnji gigant RiTE Ugljevik, preduzeće od čijeg rada zavisi egzistencija na hiljade porodica ove regije, danas je primjer kršenja radničkih prava i nezadovoljstva.

Radnik u RiTE Ugljevik Jelenko Marinković upozorio je na stanje u kojem se nalaze zaposleni.

„Pokušava se narodu nametnuti razmišljanje da je gotovo, da krpimo kraj s krajem i da smo dotakli dno. Da se priviknemo na to da plata nema, da davanja nema. Regres je trebao biti isplaćen uskoro, ali o tome niko ne govori. Sve rade da nas prilagode situaciji u koju su nas doveli“, kazao je Marinković.

Rad bez sigurnosti

Danas kada se radi više nego ikada, taj rad više ne garantuje ništa. Plata ne znači miran san. Posao ne znači sigurnu budućnost. Čovjek radi, a i dalje strahuje hoće li moći platiti račune, hoće li imati za osnovno, hoće li sutra ostati bez svega.

„Imamo li zaista ostvarena radnička prava, zadovoljstvo i status? U kakvim uvjetima radnici danas žive, kako su plaćeni i koliko ih je privatizacija pogodila? Koliko privatnici ugrožavaju osnovna radnička prava koja se simboliziraju u obilježavanju Prvog maja? Sve to obilježavamo dan ili dva, a zatim se vraćamo starim problemima radnika i društva“, ističe Vuković.

Prvi maj zato za većinu danas nije dan slavlja. To je dan preispitivanja. Dan kada se moramo zapitati  gdje je nestalo dostojanstvo rada? Kako smo došli do toga da se radnik bori za goli opstanak? I koliko još može izdržati? Možda zato Prvi maj više nije ono što je bio. Ali baš zato, možda nikada nije bio važniji.

federalna.ba