Irska: Stvaranje najbolje alternativne muzičke scene na svijetu

Irska je oduvijek imala priličan broj punkera, raver-a i velikih indie izvođača, bilo da su to The Cranberries, Ash ili Bicep, ali nikada nije imala alternativnu muzičku scenu toliko snažnu i raznoliku kao današnja: Lankum, Gilla Band, Pillow Queens, For Those I Love, John Francis Flynn i Chalk samo su neka od priznatih imena, uz uspješnu underground rap scenu. Danas je ta scena toliko uspješna da redefiniše šta znači „irska muzika“, otvarajući vrata muzičarima koji su nekada bili izostavljeni iz razgovora o kulturi zemlje.

„Bila je to irska renesansa,“ kaže Karla Chubb, pjevačica i gitaristkinja benda Sprints. Grupa je trenutno na sredini britanske turneje, a sljedeće godine ih očekuju nastupi u SAD-u; oni su prvi irski bend potpisan za američki indie label Sub Pop. Ona navodi Fontaines DC i CMAT kao „model“ za postizanje međunarodnog uspjeha. „Kao dublinski bend, nekada bi se nadali da ćete svirati na Vicar Streetu“, srednje velikom prostoru. „Sada imamo ambiciju ići dalje.“ Muzika, dodaje, više nije „neplaćena praksa“.

Dublinski bend Gurriers

„‘Univerzalno razumijevanje’ … Gurriers.“ Fotografija: Joshua Mulholland

Zajedničko današnjim izvođačima je duh pobune, oštroumnost i ranjiva lirika, s ponavljajućim temama solidarnosti i marginalizacije, koje kreira omladina još uvijek oblikovana Posljedicama Problema (The Troubles) i naslijeđem Celtic Tigera (irski tržišni bum, kolaps 2008. i kasnija recesija). Sprints su tokom svog nastupa na Glastonburyju istakli transparent za prava trans osoba, dok je nastup benda iz Dundalka, The Mary Wallopers, na festivalu Victorious u Portsmouthu prekinut nakon što su izrazili podršku Palestini. Irish Artists for Palestine nedavno je omogućio irsku turneju ženskom palestinskom horu Daughters of Jerusalem. „Ovo naše razumijevanje ugnjetavanja i kolonijalizma je generacijsko,“ kaže Dan Hoff iz dublinskog petočlanog benda Gurriers.

Drugi album Sprints, objavljen u septembru, „inspirisan je kontrastom između ostvarivanja naših snova i bavljenja muzikom profesionalno, nasuprot problemu beskućništva u Irskoj, ratu u Gazi i troškovima života,“ kaže Chubb. „To su pitanja koja pogađaju čitavu Evropu, pa na međunarodnoj sceni osvjetljavamo zajedničku borbu.“

„Pjesme su napisane o Irskoj, ali sam želio pisati ih sa univerzalnim razumijevanjem,“ dodaje Hoff. Njegov bend Gurriers objavio je debitantski album Come and See 2024. godine, podržao Fontaines DC i jedan od njihovih singlova našao se u igri EA Sports FC 26. Bend je zabrinut zbog rasta krajnje desnice u Irskoj i šire, a njihova protestna pjesma Approachable napisana je glasom online desničarskog „edgelorda“; pjesma Dipping Out govori o iseljavanju Iraca, ali, objašnjava Hoff, „poput dokumentarca Adama Curtisa, kritikuje duh vremena“.

„Ljudi se osjećaju izolovano i iznevjereno od strane onih na vlasti … situacija nije samo irska. Pokušavam izbjegavati bilo kakve irske idioma u svojim tekstovima,“ dodaje Hoff.

„Svijet je praktično u plamenu … i protiv ovog porasta muzike generisane AI-jem, ljudi žele nešto stvarno i uzemljujuće. To je nešto u čemu Irska nevjerovatno uspijeva,“ kaže Nikki MacRae, koordinatorica za muziku u vijeću grada Belfasta. „Irski tekstopisci su oduvijek zagovarali autentičnost, a publika to sada više nego ikad traži.“

„Irski identitet je postao nešto što ljudi žele imati,“ slaže se Julie Dawson iz NewDad, „što je ludo, jer ne tako davno to je nešto što su ljudi prezirali.“ Godinama su britanski slušatelji uglavnom slušali mainstream izvođače (Westlife, U2, The Corrs, B*Witched) ili tradicionalni folk. Istovremeno, irski radio je dugo bio preplavljen britanskim i američkim izvođačima, ili ograničen na domaće izvođače poput Snow Patrol i Hozier, dok su većina irskih muzičara smatrani nišom. „Prije otprilike devet godina, lokalnom umjetniku je jednom odbijen singl za emitiranje na radiju jer je taj tjedan već emitiran irski singl,“ kaže MacRae. „Ono što irske muzičare izdvaja je da, uprkos takvim izazovima, još više ulažu trud.“

Član trad metal benda The Scratch, Cathal McKenna, prisjeća se festivala Oxegen 2011., održanog nedaleko od Dublina, koji je gotovo u potpunosti imao međunarodne headlinere. „Utjecali smo se njima … Sada, kada vidimo irske festivale ispunjene irskim izvođačima, osjećamo moć,“ kaže McKenna, od festivala All Together Now do Electric Picnic. „Ljudi imaju svoje priče, jezike i gradove koje predstavljaju nevjerovatni umjetnici. Sada smo prirodno samopouzdani na način na koji tada nismo bili.“