Omerbegović-Arapović i Milinković: Brojke ne oslikavaju stvarno stanje ekonomije u BiH i Srbiji

Šta nam pokazuju makroekonomski pokazatelji BiH i Srbije? Jesu li bilance stvarne ili lažne? Ko manipulira brojkama u službi politike? Šta je stvarni život iza lažne statistike? Gošće emisije Plenum su Adisa Omerbegović Arapović i Ana Milinković.

Omerbegović Arapović: Ekonomija BiH ima duboke probleme; potrebne su nam mnogo ozbiljnije promjene

Ekonomija Bosne i Hercegovine suočava se s usporenim rastom, padom industrijske proizvodnje i sve većim pritiskom na privatni sektor, upozorila je profesorica na International Burch University Adisa Omerbegović Arapović.

„Rast od dva do tri posto već nekoliko godina govori vam da, ako raste potrošnja, a proizvodnja je očigledno pretrpjela udar, vi ustvari živite na kredit. Ekonomija ne samo da usporava i ima anemičnu stopu rasta nego ima duboki strukturni problem, što je značajnija priča u ovom trenutku nego sam broj rasta“, kazala je Omerbegović Arapović.

Naglasila je da globalne krize nisu jedini uzrok ekonomskih poteškoća, već da su dodatno razotkrile posljedice izostanka reformi.

„Ti problemi izvana samo su ogolili to da smo mi ustvari bolesni i da imamo problem u samoj strukturi ekonomije. Dolazi na naplatu sve ono što nismo radili tri decenije. Nismo uradili dovoljno da biznisi mogu lakše iznijeti teret budžeta, a budžeti samo postaju veći i veći“, upozorila je.

Posebno je ukazala na razlike između javnog i privatnog sektora, ističući da se teret rastućih javnih rashoda sve više prebacuje na privredu.

„Postavlja se pitanje ko će to zaustaviti ako je najbolja firma u državi ustvari država i najbolji poslodavac. Ne možete u privatnom sektoru platiti veće plate ako ne možete prodati proizvod na svjetskom ili domaćem tržištu. Taj privatni sektor sada treba iznijeti sve veće i veće budžete“, rekla je.

Govoreći o stranim investicijama, naglasila je da država mora imati jasne mehanizme zaštite vlastitih interesa.

„Ozbiljne zemlje imale su ozbiljne politike kada su strane investicije u pitanju. Ne možete prepustiti kontrolu i niko neće štititi naš interes bolje od nas samih. Oni koji garantiraju ishode ovih investicija jesu donosioci javnih politika, oni koji sjede u vladama. Tamo trebaju sjediti ljudi koji će uzeti najbolje prakse iz drugih zemalja, a ne raditi u vlastitom interesu“, poručila je.

Osvrnula se i na projekt Južne plinske interkonekcije, izražavajući zabrinutost zbog mogućih političkih pritisaka povezanih sa stranim kapitalom.

„Možda mi preživimo dovoljno dugo da se taj pritisak skine s leđa BiH. Čini mi se da je to malo više zavrtanje ruku zato što imate moć da to uradite“, kazala je.

Kritikovala je i nedovoljnu realizaciju javnih investicija, kao i izostanak reformi koje bi omogućile korištenje evropskih sredstava.

„Imamo plan, imamo nešto što treba uraditi. Sada je samo pitanje za nove vlasti. Bojim se da će u ovoj zemlji trebati mnogo značajnija promjena nego što je samo nova vlast koja će nastaviti da tavori po istim ustajalim mehanizmima“, istakla je.

Na kraju je upozorila da bi nastavak dosadašnjih ekonomskih politika i pad životnog standarda mogli dovesti do snažnijeg nezadovoljstva građana, navodeći političke promjene u Srbiji kao primjer.

„Mislim da je vrijeme da vidimo primjer Srbije, da i mi napokon ustanemo i kažemo: dosta iste matrice“, zaključila je Omerbegović Arapović.

Milinković: Srbija pod Vučićem nije bila ekonomski tigar, rast nije donio bolji standard svim građanima

Ana Milinković, ekonomistica Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, smatra da je izraz „ekonomski tigar“, kojim se često opisivala Srbija tokom vlasti SNS-a, bio daleko od stvarnih ekonomskih pokazatelja.

„Nikakvog tigra nije bilo u proteklih 14 godina, čitavih 14 godina tokom vlasti SNS-a. U suštini, ono što možemo vidjeti i u brojevima vrlo je očigledno. Stope rasta tokom tih 14 godina bile su u prosjeku oko 2,4 posto godišnje. To nisu stope rasta koje podrazumijevaju sustizanje tako velikog jaza koji postoji između Srbije i razvijenih evropskih zemalja, odnosno članica Evropske unije“, kazala je Milinković.

Podsjetila je da je u deceniji prije dolaska SNS-a na vlast prosječna godišnja stopa rasta iznosila oko 4,2 posto, uz napomenu da se ta dva perioda ne mogu neposredno porediti zbog različitih ekonomskih i političkih okolnosti. Prethodnu deceniju obilježila je velika ekonomska kriza iz 2008. godine, dok su tokom vlasti SNS-a izazove predstavljali pandemija i drugi globalni poremećaji. Ipak, smatra da ni takve okolnosti ne mijenjaju zaključak da potencijal za snažniji razvoj nije dovoljno iskorišten.

Kada je riječ o standardu građana, Milinković ističe da sami podaci o rastu bruto domaćeg proizvoda ne govore dovoljno o tome kako ljudi zaista žive. Mnogo je važnije koliko su porasle njihove realne plate i mogu li od svojih primanja pokriti troškove života.

„Za građane ove brojke same po sebi apsolutno ništa ne znače. Ono što njima znači jeste koliko su se njihove realne plate povećale. U Srbiji smo vidjeli značajno povećanje plata u nominalnom iznosu, ali su istovremeno značajno porasli i troškovi života. Cijene u Srbiji su na nivou cijena u većini zemalja Evropske unije, što ljudi vide u prodavnicama i restoranima“, navela je Milinković.

Dodala je da prosječna plata ne predstavlja nužno primanja većine zaposlenih, posebno onih koji rade u sektorima s najnižim platama. Zbog toga dio stanovništva gotovo da nije osjetio poboljšanje koje se predstavlja kroz ukupne ekonomske pokazatelje.

Prema njenim riječima, privredama zemalja regiona potreban je stvarni rast, zasnovan na povećanju produktivnosti i tehnološkom napretku, a ne pretežno na većoj potrošnji i javnim investicijama čija isplativost često ostaje upitna.

Milinković je upozorila i na mogućnost političkog oblikovanja slike o ekonomskim rezultatima. Za to, kako ističe, nije nužno iznositi netačne podatke. Dovoljno je odabrati pokazatelje koji odgovaraju određenom narativu, dok se drugi podaci i dugoročne posljedice zanemaruju.

„Nije čak ni neophodno da postoje neistine u smislu pogrešnih podataka i pogrešnih brojeva. Dovoljno je zauzeti određeni narativ. Ono što je bilo prisutno u Srbiji jeste zarobljenost medija, gdje su ljudi slušali samo ono što su govorili vladajuća stranka i vlada“, kazala je Milinković.

Kao primjer navela je predstavljanje stopa rasta i priliva stranih investicija kao dokaza izuzetnog ekonomskog uspjeha, iako se, kako naglašava, mora posmatrati i kakve rezultate te investicije dugoročno donose.

Srbija jeste privlačila strane investitore, ali je veliki dio tih ulaganja bio podstaknut državnim subvencijama. Prema ocjeni Milinković, takav model otvara pitanje koliko je javnog novca potrošeno i jesu li ostvareni rezultati opravdali uložena sredstva.

„Veliki novac otišao je iz budžeta Srbije stranim kompanijama koje su dolazile zbog jeftinije radne snage, a ponekad vjerovatno i zbog mogućnosti da neke stvari rade onako kako ne bi mogle u svojim državama, upravo zbog toga što se propisi i pravila u Srbiji nekada primjenjuju, a mnogo češće ne primjenjuju“, navela je.

Problem, ističe, nije samo u iznosu stranih direktnih investicija nego i u sektorima u koje se ulaže, vrsti radnih mjesta koja se otvaraju te njihovom doprinosu razvoju domaće privrede. Ako kompanije otvaraju radna mjesta za radnike s najnižim nivoima obrazovanja i uz niske plate, dok istovremeno dobijaju velike subvencije, dugoročna korist za društvo može biti ograničena.

Posebno je problematično, dodala je, kada se radna mjesta gase nakon isteka subvencija, jer takva ulaganja ne stvaraju održiv ekonomski razvoj.

„Ogromne količine novca utrošene su u nešto što dugoročno ne daje efekte koji premašuju te subvencije. Subvencije mogu imati smisla ako dugoročni efekti donose rezultate koje tržište samo po sebi ne bi moglo ostvariti bez podrške države. Ako se subvencije daju za otvaranje radnih mjesta koja se zatvaraju nakon što one isteknu, onda apsolutno nemaju smisla“, kazala je Milinković.

Osim stranih investicija, naglasila je i značaj domaćih ulaganja, posebno razvoja malih i srednjih preduzeća. Smatra da su domaće kompanije u Srbiji imale znatno lošije uslove poslovanja u odnosu na strane investitore, čime je propuštena prilika za organski razvoj domaće privrede.

Govoreći o periodu koji bi mogao uslijediti nakon političkih promjena u Srbiji i mogućem dolasku studentske liste na vlast, Milinković upozorava da novi politički akteri ne bi imali jednostavan zadatak. Pred njima bi bili brojni ugovori, međunarodni sporazumi i započeti projekti koje bi trebalo detaljno analizirati.

Smatra da bi bilo potrebno procijeniti koje investicije imaju smisla i mogu se prilagoditi, a koje bi trebalo zaustaviti. Ipak, upozorava da se već potpisani ugovori ne mogu jednostavno zanemariti, jer raskidi mogu otvoriti dodatna pravna i finansijska pitanja.

„Ne predstoji jednostavan period i bit će vrlo izazovno za studentsku listu da pohvata sve te konce i omogući da privreda funkcioniše kako treba. Postoji mnogo potpisanih međunarodnih ugovora, sporazuma i dogovora. To će biti obiman posao: prečešljati sve i vidjeti šta od tih investicija ima smisla i može se spasiti, a čemu treba stati ukraj“, ocijenila je Milinković.

Osvrnula se i na projekat EXPO, koji je postao predmet političkih i društvenih rasprava u Srbiji. Prema njenom mišljenju, sama međunarodna izložba nije nužno problematična, ali jesu trenutak u kojem se realizuje i način na koji se projekat provodi.

Milinković smatra da je u projekat već uložen značajan novac, zbog čega bi eventualne promjene morale uzeti u obzir mogućnost da se dio ulaganja ipak iskoristi i da se izbjegnu dodatni gubici. Ipak, upozorava da to ne znači da se opravdava dosadašnji pristup realizaciji projekta.

„EXPO kao manifestacija sam po sebi nije toliko problematičan. Nije došao u dobrom trenutku za Srbiju i nije dobro što ga realizuje vlast koja je sve što je radila u proteklih deceniju i po radila pod velom korupcije. Kada se realizuje tako veliki projekat i kada ga realizuje takva vlast, to je onda problem“, kazala je.

Prema njenim riječima, veliki projekti mogu otvoriti prostor za zloupotrebe, zbog čega je neophodno ispitati način njihovog ugovaranja, finansiranja i realizacije. Smatra da će buduća vlast morati procijeniti kako da postupi prema EXPO-u i drugim započetim investicijama, vodeći računa o javnom interesu i novcu građana.

Milinković zaključuje da će naredni period za Srbiju biti izazovan, ali da bi promjena ekonomskih prioriteta mogla otvoriti prostor za razvoj koji se neće mjeriti samo stopama rasta i ukupnim iznosima investicija, nego i produktivnošću, kvalitetom radnih mjesta, tehnološkim napretkom i stvarnim poboljšanjem životnog standarda građana.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.