Iftari i na gradilištu nadomak Tarčina

Omer Zec bio je s radnicima na gradilištu nadomak Tarčina. U trećoj smjeni radi 25 radnika i svi poste.

Ramazan u očima građevinskih radnika svake godine ima istu draž. Teški fizički posao u trećoj smjeni od sedam do sedam, bez hrane i pića. Kada se približi vrijeme iftara, radnici se s gradilišta vraćaju u kamp. Među njima je i Ajnur Jusufović. Da li zbog navike ili jake vjere, rad tokom posta - priča nam, ne predstavlja problem. Već drugi ramazan na gradilištu. Nedostatak vode u velikoj količini prašine u kojoj radi, za njega je jedini izazov.

- Meni je lakše postiti ovdje, jer nekako dođem sa smjene umoran, dok se istuširam, malo odmorim, ustaneš smjena, sa smjene ide iftar i to je to. To je kad je noćna. Kad jednom ufatiš naviku, to ide – priča Ajnur.

Daleko od sjaja džamijskih kandilja i zvuka ezana, koji najavljuje početak iftara, radnici gledajući na sat, čekaju iftar.

- Iščekujemo iftar, postimo svaki dan. Druga smjena nam traje sedam dana, sedam noćnih i tako, čitav ramazan posti se. Nije nam teško, postimo, borimo se i tako. Firma nam finansira iftare, imamo i sehure i iftare – kaže Mehmed Šišić.

Zalaskom sunca, svim radnicima na gradilištu zamiriše trpeza. Možda ne kao u vlastitom domu, ali okupljeni za istom stolom, kažu da se osjećaju kao najveća porodica.

U kampu su obezbijedili i uslove za namaz. Ukoliko im posao dozvoli, na taj način zahvale se Bogu za snagu i izdržljivost koju im pruža tokom dana.

- Imamo tu sve, sve je to lijepo pospremljeno, mi radnici očistimo to, tako da bude spremno za ostale – ističe Ajnur Jusufović.

Nakon iftara radnici se vraćaju na gradilište, gdje ostaju sve do sehura, a kažu da ponekad ako je posao obiman, sehure i u tunelu. Njihova želja za postom u ovom svetom mjesecu toliko je jaka da i pored teškog fizičkog posla sve prepreke koje im se nađu na putu budu prevaziđene.

federalna.ba