Ibrišimbegović: Bh. društvu nedostaje svijest šta je naše zajedničko dobro

"Muzej Olimpijski koji je ponovo otvoren, mi znamo da je to bio zapravo prvi objekat kulture koji je razrušen u opkoljenom Sarajevu. Dakle odmah početkom rata je muzej granatiran i tadašnji direktor gospodin Edin Numankadić sa svojim timom je uspio da spasi večinu artefakata koji su poslije bili čuvani u Zetri, dakle izloženi su bili u Zetri dok je ovaj objekat je li bio u procesu rekonstrukcije. Konačno kada se obnovio muzej 2020. godine je ponovo otvoren. Veliku zaslugu tu ima naravno grad Sarajevo jer znamo, odnosno sa svojom administracijom grad Sarajevo je zapravo donio odluku naravno uz Olimpijski komitet nacionalni i internacionalni da se ovaj objekat obnovi da mu se ponovo vrate dakle svi oni artefakti. Zapravo sjećanje odnosno postavka koja će sjećati na ovaj veličanstveni događaj.

Sarajevo je tada bilo centar svijeta, znamo da je pobijedilo Sapporo iz Japana, Geteborg iz Švedske u toj kandidaturi i zapravo to je bila tada prva socijalistička zemlja koja je dobila Olimpijske igre u ovom istočnom bloku i na neki način svi su bili tu.

Cijeli svijet je bio u Sarajevu tada, dakle sve nacije su učestvovale jer znamo na kompleksnu tada političku situaciju tako da zapravo to je za Sarajevo, za Bosna i Hercegovina za tada Jugoslaviju bila jedna velika prilika, ne samo razvojna dakle infrastrukturna. Tada se taj duh olimpizma osjetio među svim ljudima dakle svi ljudi su učestvovali u organizaciji ovog veličanstvenog događaja. Ne samo organizatori zvanični već zapravo zajednica cijela i to je nekako poruka i danas kada vi kažete kada pitate je li kako taj muzej služi danas u današnjem vremenu da se zapravo taj duh olimpizma očuva da se dalje prenosi mi u muzeju se trudimo."

"Potpuno je profesor u pravu ja mislim da nama evo bosanskohercegovačkom društvu nakon rata nedostaje ta svijest o tome šta je naše zajedničko odnosno to javno dobro i da se dakle prema tome odnosimo kao prema svom ličnom. Mislim da je tu nekako potrebno da se educiraju ljudi, da se osvjesti da je to zajedničko, javno naše jer zapravo mi svi kroz poreze koje plaćamo u ovoj državi je li kada radimo i šta god da kupujemo plaćamo određene poreze. Dakle mi učestvujemo u finansiranju tog javnog i onda moramo biti svjesni da to i čuvamo, da to pazimo, da to njegujemo, dakle da se time ponosimo dakle zato nam to treba biti prioritet na neki način pored nekog našeg možda privatnog života dakle to javno dobro je zapravo isto tako naše."