Iako bez obje ruke, 40-godišnji Vahid Tirić više od pola života slika

Iz Viteza donosimo inspirativnu priču o snazi volje i rijetkim ljudima koji mogu biti istinski uzori. Iako bez obje ruke, četrdesetogodišnji Vahid Tirić više od pola života slika – nogama. Jedini je umjetnik u našoj zemlji čija djela ne nastaju rukama, već su plod duše i životne borbe.

„Volim neki vid apstrakcije, pošto sam tu najslobodniji u izražavanju... Volim zimske motive najviše“, govori on.

Kada je s nepunih 13 godina ratne 1994. nesretnim slučajem ostao bez obje ruke, Vahid nije poklekao duhom. Za to je najzaslužnija, kaže, pedijatrica u zeničkoj bolnici, na čiji je nagovor još tokom liječenja počeo prvo da piše, a zatim i slika nogama.

„Sjeo sam, sa sobom se ispričao - ako se budeš sažalijevao, nema te nigdje. Izborio sam se i rekao sam da život ide dalje - ako ćeš ostati i kukati tu gdje jesi, nema od tebe ništa. Ako ćeš naprijed ići, onda sam odlučio da krenem“, sjeća se slikar.

I krenuo je. Najprije amaterski, bez ikakvog slikarskog predznanja, samo snagom volje, počeo je stvarati prava remek djela, koja danas krase domove širom svijeta. Iz svih problema tokom odrastanja izašao je, kaže, puno jači. Najbitnija je, ističe, borba sa samim sobom, koju je dobio. No, borbu sa sistemom, kada mu je nakon skoro 20 godina dotrajala proteza stala, nije. 

„Kad mi je proteza stala, tad sam odlučio. Nikad nisam od institucija tražio ništa, što se tiče proteza. Tad sam odlučio i logično razočarenje je nastupilo odmah“, kaže on.

Za razliku od države i sistema koji je uhljebio mnoge fizički zdrave, a koji za Vahida i njemu slične nemaju sluha, dobri su ljudi, uz pomoć udruženja, u želji da Vahidu olakšaju život, pokrenuli akciju kupovine proteze za barem jednu ruku. No, Vahid i njegova supruga, kažu, nisu za sadake, jer rade i više nego što mogu, kako bi stvorili život bez obzira na fizički nedostatak. I ne odustaju.

„Odustati se ne smije, ne smije se stati, borba je cijeli život“, poručuje Vahid na kraju.

federalna.ba