Hegseth ispoljio svog unutrašnjeg Tarantina lažnim biblijskim citatom iz filma "Pulp Fiction"

U jeku sve intenzivnijih političkih i vojnih dešavanja vezanih za sukob s Iranom, američki ministar odbrane Pete Hegseth našao se u središtu neobične i kontroverzne afere koja je izazvala burne reakcije u javnosti i medijima. Ono što je trebalo biti religijski trenutak podrške vojnim operacijama, pretvorilo se u priču o miješanju religije, politike i popularne kulture – i to na način koji mnogi nazivaju bizarnim, analizira The Guardian.

Molitva ili filmski monolog?

Sve je kulminiralo tokom jedne od novih serija molitvenih okupljanja u Pentagonu, koje je Hegseth pokrenuo s ciljem “duhovne podrške” američkim snagama angažiranim u ratu protiv Irana. Tokom obraćanja, ministar je održao molitvu za timove za potragu i spašavanje, tvrdeći da je inspirisana biblijskim citatom iz Starog zavjeta – konkretno iz Knjige proroka Ezekiela.

Međutim, ubrzo se pokazalo da stvari nisu onakve kakvima se čine. Naime, tekst koji je Hegseth izgovorio nije bio direktan citat iz Biblije, već je mnogo više podsjećao na poznati monolog iz kultnog filma Pulp Fiction, koji je režirao Quentin Tarantino, a izveo Samuel L Jackson.

Biblijski citat i njegova transformacija

Originalni biblijski citat iz Knjige Ezekiela (25:17) glasi: “I izvršit ću veliku osvetu nad njima s gnjevnim ukorima; i znat će da sam ja Gospod kada izvršim svoju osvetu nad njima.”

Ovaj relativno kratak i snažan dio u filmu Pulp Fiction dobija znatno proširenu i dramatiziranu verziju. U jednoj od najpoznatijih scena, lik Jules Winnfield izgovara: “Put pravednika okružen je sa svih strana nepravdama sebičnih i tiranijom zlih ljudi. Blagoslovljen je onaj koji, u ime milosrđa i dobre volje, vodi slabe kroz dolinu tame, jer on je zaista čuvar svoga brata i pronalazač izgubljene djece. I udarit ću velikom osvetom i gnjevom silnim na one koji pokušaju da unište moju braću. I znat ćeš da je moje ime Gospod kada izvršim svoju osvetu nad tobom.”

Upravo ova verzija, poznata po svojoj dramatičnosti, očigledno je poslužila kao osnova za Hegsethovu “molitvu”.

“Molitva” za vojnike ili reinterpretacija filma

Hegsethova verzija, koju je predstavio kao vojnu molitvu (tzv. CSAR 2517 – combat search and rescue), glasila je: Put oborenog pilota okružen je sa svih strana nepravdama sebičnih i tiranijom zlih ljudi. Blagoslovljen je onaj koji, u ime drugarstva i dužnosti, vodi izgubljene kroz dolinu tame, jer on je zaista čuvar svoga brata i pronalazač izgubljene djece. I udarit ću na tebe velikom osvetom i gnjevom silnim na one koji pokušaju zarobiti i uništiti moju braću. I znat ćete da je moj pozivni znak Sandy One kada izvršim svoju osvetu nad vama.”

Iako je sam Hegseth tvrdio da molitva “odražava Ezekiel 25:17”, nije spomenuo očigledne sličnosti s filmskim scenarijem, niti autora ili glumca koji su popularizirali ovu verziju.

Reakcije i priznanje Pentagona

Kontroverza je dodatno pojačana kada je portparol Pentagona Sean Parnell priznao da je molitva “očigledno inspirisana dijalogom iz Pulp Fictiona”, iako to nije bilo jasno naznačeno tokom samog događaja.

Ipak, Parnell je istovremeno odbacio optužbe da je Hegseth pogrešno citirao Bibliju, nazvavši takve tvrdnje “lažnim vijestima”.

Ova dešavanja dolaze u trenutku kada je Hegseth već pod pritiskom zbog brojnih političkih kontroverzi, uključujući i inicijative za opoziv koje su pokrenuli pojedini demokratski zastupnici. Njegov stil vođenja ministarstva, koji uključuje otvoreno pozivanje na religiju i snažnu retoriku, izaziva podijeljene reakcije.

Na konferenciji za novinare, Hegseth je dodatno zaoštrio ton, uporedivši medije s Fariseji – grupom iz Novog zavjeta koja je često bila u sukobu s Isusom Kristom.

“Na kraju tog odlomka, fariseji su odmah počeli planirati kako da ga unište”, rekao je Hegseth, dodajući: “Naši mediji su isti takvi. Njihova srca su otvrdnula i usmjerena samo na diskreditaciju.”

Rat riječima uz rat na terenu

Ministar odbrane već sedmicama kritikuje medije zbog načina na koji izvještavaju o ratu s Iranom, posebno zbog skepticizma prema tvrdnjama administracije da je sukob praktično riješen i da Teheran traži izlaz iz krize – što iranske vlasti negiraju.

“Ponekad je teško shvatiti na čijoj ste strani”, poručio je novinarima, aludirajući na ono što naziva konstantnom negativnošću u izvještavanju.

Cijeli slučaj otvara šira pitanja o ulozi religije u politici, granicama javnog diskursa i načinu na koji se popularna kultura može koristiti – ili zloupotrijebiti – u ozbiljnim državnim kontekstima.

Dok jedni ovaj potez vide kao nespretnu, ali bezazlenu retoričku figuru, drugi upozoravaju da miješanje filmskih dijaloga s religijskim tekstovima u kontekstu rata može imati daleko ozbiljnije implikacije.

federalna.ba