Građani SBK i pored esencijalne liste većinu lijekova kupuju sami

I pored činjenice da se za esencijalnu listu godišnje za travnički Dom zdravlja izdvoji oko dva miliona maraka, osiguranici su i dalje primorani većinu lijekova sa liste kupovati. Nedomaćinsko ponašanje Doma zdravlja ispaštaju najčešće hronični bolesnici, među kojima je najviše penzionera.  Ovakvo stanje u Domu zdravlja pravdaju dugovanjima iz ranijih godina prema Zavodu zdravstvenog osiguranja.

Za razliku od Doma zdravlja iz kojeg tvrde, da je na uskraćivanje prava osiguranicima na lijekova sa esencijalne liste, utjecao dug iz protekle dvije godine, korisnici njihovih usluga tvrde, da je ovo višegodišnja praksa.

ANKETA:

• Na recept jedan dobivam, a ostalo kupujem. Praksa je to već godinama
• Dobijemo na esencijalnoj jedan – dva lijeka a inače se više kupuje
• Skuplje platim nego što dobijem
• Kupim četiri lijeka, a peti dipresan dobijem. To je sve što dobijem. Sa ovom penzijom ništa ne možeš izdržat

Jednostavnim jezikom kazano na esencijalnoj listi u ovom kantonu je 105 lijekova za koje su osigurana sredstva. A travnički Dom zdravlja za blizu 57 000 stanovnika, koliko ih prema procjenama živi u ovoj općini, mjesečno od Zavoda dobije blizu 200 000 maraka za lijekove sa esencijalne liste. Ne spore da uskraćuju pravo, i to pojašnjavaju ovako.

„Mi smo napravili reprogram i pustili smo sa esencijalne liste se propisuje do visine 170.000 maraka. Nismo obustavili izdavanje, nego reprogram da bi izašli iz duga“, kazao je dr. Sakib Meštrovac, v.d. direktora JU Dom zdravlja Travnik.

Ovakva praksa svakodnevno izaziva bijes stanovnika ovog grada, koji su uz uskraćivanje prava na besplatne lijekove sa esencijalne liste zbog duga na koji nisu utjecali prinuđeni i sve za sve ostale bolesti kupovati lijekove. O tome koliko ih košta besplatno zdravstveno osiguranje najbolje potvrđuje izjava čovjeka, koji je imao simptome kovida.

„Trinaesti je dan da se liječim, negativan sam. Jučer sam dao 51 marku, u utorak 58 maraka. U ponedjeljak ću na kontrolu pa da vidim hoće li produžit' terapiju.“

Svaki razgovor na ovu temu u ambulantama travničkog doma zdravlja uglavnom se svede na rasprave i objašnjenja zašto osiguranici plaćaju besplatne lijekove. Bilo bi najblaže kazano logično da neko objasni gdje ode na godišnjem nivou više od dva miliona maraka namjenjenih za ovu svrhu, ili bi bilo poštenije da smanje broj postojećih lijekova na esencijalnoj listi. Ovako sve ovisi od dobre volje, a objektivno kazano nije zakonito.

federalna.ba/Nađa Ridžić i Sanela Sojtarić