Građani BiH su taoci miješanja Hrvatske i Srbije u političke odnose u BiH, zaključeno na sesiji Kruga 99

„Jedan od najvažnijih izvora političke nestabilnosti u BiH je kontinuitet otvorenog i prikrivenog miješanja Hrvatske i Srbije u političke odnose u BiH“, izjavio je profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici Sedad Dedić na sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca Kruga 99, kao uvodničar o temi „Kontinuitet udruženih iredentističkih poduhvata od referenduma 1992. do danas".

Ono što je važno i čega se uvijek trebamo podsjećati je to da je referendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine, održan 29. februara i 1. marta 1992. godine, pravna i historijska činjenica. Donio je nezavisnost BiH i proveden je u skladu s domaćim i međunarodnim pravom, te je uveo Bosnu i Hercegovinu u društvo članica Ujedinjenih nacija. „Pravno je priznat i pravno proveden“, kazao je Sedad Dedić i dodao:

“Po preporuci Badinterove komisije od 11. januara 1992. godine, mišljenje broj 4, Skupština Savezne Republike Bosne i Hercegovine 25. januara 1992. godine donosi odluku o referendumu. Nakon cjelonoćne rasprave, Skupština Savezne Republike Bosne i Hercegovine bez prisustva srpskih poslanika je donijela odluku o raspisivanju referenduma za 29. februar i 1. mart 1992. godine s referendumskim pitanjem: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, kao državu ravnopravnih građana i naroda Bosne i Hercegovine, Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive? Naravno, ovdje je naglašeno Muslimana zbog činjenice da je u tom periodu ustavnopravna regulacija definirala Bošnjake kao Muslimane. Detalj koji nije u Bosni i Hercegovini i bosanskohercegovačkoj i međunarodnoj javnosti dovoljno osvijetljen jeste da je odluka o Skupštini Savezne Republike Bosne i Hercegovine donesena 25. januara 1992. godine, dok je na čelu HDZ-a BiH bio gospodin Stjepan Kljujić. Početkom februara 1992. iz Hrvatske dolazi od strane Franje Tuđmana do kontroliranog sklanjanja gospodina Kljujića 2. februara 1992, a već 9. februara HDZ BiH formira tzv. livanjsko pitanje, koje predviđa BiH kao zajednicu tri države s konfederalnim uređenjem.“ 

Nakon što je postalo jasno da Tuđman i Boban ne odustaju od kategoričnog NE referendumu u Bosni i Hercegovini, dvije sjedice prije referenduma, bošnjački politički predstavnici su se diplomatskim aktivnostima okrenuli prema Vatikanu što je, kako je rekao Dedić,  dovelo do poziva na misama da se izađe i podrži referendum.

„Vatikan je dao svoj odgovor 1. marta, i vatikanski tisućljetni interesi su bili važniji od Tuđmanove podjele u Karađorđevu. Jedan od najvažnijih izvora političke nestabilnosti u Bosni i Hercegovini jeste kontinuitet otvorenog i prikrivenog miješanja Republike Hrvatske i Srbije u političke odnose u Bosni i Hercegovini. Kada bi kojim slučajem Savezna Republika Njemačka isto ili na sličan način uticala na političke odnose u Belgiji ili Švicarskoj, jer u tim državama žive i Nijemci, ni te države nikako ne bi mogle postići političku stabilnost“, kaže Dedić.

“Dakle i Hrvati i Srbi, kao građani Bosne i Hercegovine, taoci su miješanja Hrvatske i Srbije u političke odnose u Bosni i Hercegovini. Kako objasniti da su milijarde imovine svih građana Bosne i Hercegovine, koje Republika Hrvatska kao članica Evropske unije, neće da vrati u interesu Hrvata čija djeca žive u BiH, bez prilike da koriste tu ogromnu imovinu koja njima pripada također. Čak je Hrvatska kao članica EU prije nekoliko godina donijela pravno neodrživ zakon kojim je regulirano da Hrvatska može iznajmljivati imovinu BiH na 30 godina i to je u primjeni. Imamo jednu šutnju Evropske unije i jedno kršenje osnovnih pravnih principa“, dodaje Dedić.

Mora se ukazati i na aktuelne zahtjeve političkih blokova u Bosni i Hercegovini, opet instruiranih i pomognutih lobiranjem Zagreba i Beograda da visoki predstavnik mijenja naknadno, poslije održanih izbora, ustavne izborne propise. Određeni međunarodni politički centri su izlobirani s netačnim informacijama i poluinformacijama te određenim interesima. Sloboda, pravna država i evropske vrijednosti Bosne i Hercegovine imaju veliki broj prijatelja u Vašingtonu i svim drugim važnim svjetskim političkim centrima. Zbog toga, mislim da je vrijeme da se skine prašina nijemog posmatranja i isprazne kritike bez vlastite akcije i da svako u svom području nepokolebljivo digne glas i stane u odbranu pravne države Bosne i Hercegovine, zaključeno je  na sesiji Kruga 99.