Gerstein: Negiranje genocida je sigurnosni i politički rizik za budućnost društva

Gerstein, koji na Međunarodnoj naučnoj konferenciji "Srebrenica 1995: Kulminacija genocida i agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu" u Sarajevu, učestvuje s izlaganjem o temi "Preventivni zakoni sjećanja: Studija slučaja Bosne i Hercegovine", kazao je za Fenu da taj pojam koristi kako bi opisao ulogu zakona o sjećanju u društvima u kojima su masovni zločini, posebno genocid, temeljno povezani sa sadašnjošću.

- Bosna i Hercegovina, kao država u kojoj su genocid i žrtve i dalje temeljni aspekti nacionalnog identiteta, a tenzije i ideološke formacije iz sukoba u velikoj mjeri i dalje prisutne, predstavlja koristan slučaj za ovu analizu - rekao je Gerstein.

Govoreći o zakonima kojima se zabranjuje negiranje genocida, Gerstein je istaknuo da oni ne služe samo kažnjavanju, nego su zasnovani na konceptu militantne demokratije, odnosno ideji da određena ograničenja demokratskih sloboda mogu biti potrebna kako bi se sačuvao demokratski poredak države.

- Ideja krivičnih zabrana negiranja genocida jeste sprečavanje ponovnog pojavljivanja ideologija i govora koji ukazuju na buduću mogućnost genocida i promoviraju dehumanizaciju. U tom smislu, oni koriste kazneni okvir u potrazi za preventivnim ili profilaktičkim ishodom - kazao je Gerstein.

On naglašava da su pravni mehanizmi sami po sebi ograničeni u kapacitetu da uklone negiranje genocida, posebno u društvu u kojem je ono i dalje prisutno u političkoj i javnoj sferi.

- Odgovornost počiva na svim dijelovima društva da prihvate program tranzicijske pravde koji nadilazi prošlost - naveo je Gerstein.

Komentirajući izmjene Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojima je zabranjeno negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, Gerstein je ocijenio da su one do sada rijetko provođene i da zbog toga imaju ograničen stvarni pravni značaj.

- Ograničena primjena zakona proizvod je i ograničene tužilačke volje i inherentnih ograničenja u sadržaju samog zakona. Iako je zakon djelovao kao faktor odvraćanja za neke, negiranje i glorifikacija i dalje se šire - rekao je.

Na tvrdnje protivnika takvih zakona da oni ograničavaju slobodu govora, Gerstein odgovara da je Evropski sud za ljudska prava jasno utvrdio da određeni oblici govora nisu zaštićeni jer zadiru u druga temeljna prava.

Prema njegovim riječima, sloboda izražavanja, barem u jurisdikcijama koje potpadaju pod Evropski sud za ljudska prava, ograničena je sudskom praksom tog suda, koji je zaključio da određeni javni oblici negiranja ili veličanja počinilaca nisu zaštićeni oblici govora.

Gerstein smatra da se negiranje genocida ne smije posmatrati samo kao uvreda za žrtve i preživjele, nego i kao sigurnosni i politički rizik za budućnost društva.

- Apsolutno. Negiranje istovremeno produbljuje dehumanizaciju žrtava i preživjelih i odražava nastavak mogućnosti genocida - upozorio je.

Pozivajući se na radove istraživača genocida, Gerstein je podsjetio da američki pravnik, akademik i aktivista za ljudska prava Gregory Stanton u svojih deset faza genocida negiranje vidi kao završni korak eliminacije, dok srbijanska sociologinja i istraživačica genocida Janja Beč-Neumann negiranje tretira kao treću fazu genocida.

Također je naveo ocjenu Carme Pistan da je neuspjeh suočavanja s traumom, individualnom ili kolektivnom, idealna osnova za ponavljanje.

Gerstein dodaje da autori poput Henryja Theriaulta, Fatme Müge Göçek i drugih pokazuju da negiranje nije samo završna faza genocidnog trenutka, nego može odražavati i uslove za njegovo buduće ponovno uvođenje u politički prostor.

Theriault taj fenomen naziva anticipatornim negiranjem, dok Göçek ukazuje da negiranje može biti isprepleteno s rastućim nasiljem i ideologijom koja počiniteljsku grupu vodi prema genocidu.

On je citirao i Aleksandru Gliszczyńsku-Grabias, prema kojoj negiranje genocida može predstavljati mehanizam za poticanje mržnje i isključivanje manjina kroz stigmatizaciju žrtava kao lažova koji su izmislili vlastitu patnju.

Posebno je naglasio da zakoni o sjećanju moraju biti povezani s obrazovnim politikama, naročito u zemlji u kojoj mladi često uče različite i međusobno suprotstavljene narative o ratu.

- Zakoni o sjećanju potpuno su nedovoljni kao samostalni mehanizmi za rješavanje sporova o historijskom pamćenju. Oni moraju biti postavljeni kao jedan aspekt šireg tranzicijskog programa, koji priznaje različita iskustva svih naroda tokom rata, ali ne izbjegava priznanje odnosa moći i drugih suštinskih historijskih realnosti - kazao je Gerstein.

Govoreći o tome šta bi za Bosnu i Hercegovinu značilo da sjećanje na genocid ne ostane samo komemorativna praksa, nego postane dio šire politike sprečavanja mržnje, nasilja i revizionizma, Gerstein je rekao da je priznanje genocida u i oko Srebrenice nužan dio šireg sistema suprotstavljanja različitim oblicima mržnje, diskriminacije i marginalizacije.

- Priznanje genocida u i oko Srebrenice nužno je aspekt šireg režima koji se protivi različitim oblicima mržnje, diskriminacije i marginalizacije, protiv svih konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine - zaključio je Gerstein.

Fena/federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.