FC Burnley iza kulisa: Tri posla iza scene u fudbalskom klubu Premijer lige

Jeste li se ikada zapitali šta se dešava iza kulisa jednog fudbalskog kluba? Možda ste željeli raditi u jednom, ali ste mislili da morate biti najveći fudbalski fan ili velika zvijezda kako biste dobili priliku. Ali, jeste li znali da pored igrača i menadžera postoji cijeli niz poslova koji doprinose uspjesima na terenu?

Igrači, pripreme, igra – engleski klub Burnley van terena, iz perspektive podrške, nutricionizma, promocije. 

Jack Tebbutt pomaže igračima sa svime što im život donese.

„Vjerovatno 80% razgovora koje vodim nema nikakve veze s fudbalom“

Jack Tebbutt trenutno je zadužen za brigu o igračima prvog tima. Njegova uloga je daleko od taktičkih tabli i timskih sastanaka. On je tu da pruži podršku igračima i ostalom osoblju u vezi s različitim životnim izazovima - od pomoći igračima u administrativnim stvarima kod kuće, preko rješavanja probušenih guma pored puta, pružanja savjeta u trenucima tuge, pa sve do podrške po pitanjima mentalnog zdravlja. „Za mnoge naše momke, samo to što imaju nekoga u klubu i znaju da imaju sigurnosnu mrežu je jako važno za njih“, objašnjava.

Da bi postigao najveći uticaj na svojoj poziciji, Jack kaže da mora zaslužiti povjerenje igrača, posebno kada stignu novi igrači. Zato je uvijek među prvima koji dočekuju nove članove tima. Međutim, sticanje povjerenja može biti izazovno. Za Jacka je važno biti znatiželjan, te razumjeti zašto igrači možda ne pokazuju povjerenje. „Mi, kao ljudi, stalno procjenjujemo ponašanje drugih. Zapravo, trebali bismo biti znatiželjniji prema njihovom ponašanju“, smatra.

„Menadžer zna da igračima pružam podršku kako bi mogli napredovati na terenu, što samo olakšava njegov posao“

Jackov telefon je dostupan 24/7 i on je igračima uvijek na raspolaganju, bez obzira na situaciju. Također je prisutan i na dan utakmice. Objašnjava da uoči početka neki igrači žele „normalan razgovor koji ih odvrati od utakmice i taktičkih stvari“. Nakon devedeset minuta, tu je da pruži iskrenost i podršku, koristeći emocionalnu inteligenciju da zna šta reći i kada.

Ta emocionalna inteligencija je, prema Jacku, jedna od ključnih vještina za rad u brizi o igračima. To može značiti i primjećivanje kada igrač djeluje neraspoloženo na treningu, te pojašnjenje menadžeru da nije na primjer lijen, već da se radi o nekom problemu i slično. Također, može uključivati tumačenje razgovora koji je igrač imao s drugim članom osoblja. „Igrači nisu nepobjedivi. Mogu zarađivati puno novca, ali i dalje imaju probleme koje novac ne može riješiti“, kaže.

Jack (lijevo) koristi svoju prirodnu znatiželju da sazna više o životima igrača.

„Svi u životu trebaju oslonac, ako ja mogu biti taj oslonac za neke od njih - sjajno“

Jack je na ovu poziciju došao izvan fudbalskog okruženja. Ranije je radio u školama kao nenastavno osoblje, pružajući pastoralnu podršku. Kaže da je najviše naučio „radeći sa mladim ljudima“.

Kao nutricionistica, Lauren Welch je radila i sa muškim i sa ženskim igračima u Burnleyju.

Pored mentalnog zdravlja, fudbaleri moraju paziti i na svoje fizičko zdravlje, a važan dio toga je pravilna ishrana.

Lauren Welch je nutricionistica prvog tima u Burnleyju.

Šta je nutricionista?

Lauren objašnjava: „Nutricionista je osoba koja proučava nauku o hrani i pomaže ljudima da poboljšaju svoju ishranu.“ Za nju to znači da pazi da igrači jedu prave stvari, u pravim količinama i u pravo vrijeme.

Lauren kaže da je posao raznolik, ali sa određenim rutinama. Svako jutro razgovara sa kuharima o jelovniku za doručak i ručak, a takođe priprema i napitke za trening. To možda zvuči jednostavno, ali u tome postoji nauka. „Svi igrači imaju različite napitke sa elektrolitima i ugljenim hidratima, zavisno od njihovih individualnih potreba“, objašnjava.

Šta fudbaleri jedu?

Lauren nam opisuje jelovnik u Burnleyju: „Uvijek imamo opciju s piletinom. Također, postoji opcija s ribom, jer je bogata omega-3 masnim kiselinama koje pomažu oporavku. Tu su i opcije s ugljikohidratima i povrćem.“

Lauren objašnjava da klub „u osnovi kontroliše 60% onoga što igrači jedu“. A što je s preostalih 40%?

Lauren je tu da igračima da prijedloge kroz planove i dnevnike ishrane ako je potrebno, ali ne može biti odgovorna za sve. „I fudbaleri su ljudi, možda će samo htjeti da pojedu komad torte sa rođendana svog djeteta“, kaže.

Također, dodaje da kada je riječ o kalorijama i energiji, „nije tako jednostavno unesene kalorije naspram onih potrošenih“ i da je svaka situacija drugačija za svakog igrača. „Ne možete svakome dati veliku zdjelu paste“, navodi kao primjer.

„Morate biti dobri u improvizaciji i prilagođavanju“

Za Lauren, uspjeh zavisi od pažljivog planiranja i saradnje sa drugim odjeljenjima u klubu, ali i sa hotelima kada je u pitanju utakmica van kuće. Čak ima dokument od preko 30 stranica kako bi hoteli tačno znali kako treba pripremati hranu i jelovnike.

Ovo planiranje je posebno važno kada se moraju uzeti u obzir igrači iz različitih kultura ili oni koji praktikuju određenu vjeru. Lauren objašnjava da tokom Ramazana (kada neki igrači poste tokom dana), ako tim boravi u hotelu za utakmicu van kuće, kuhari pripremaju pakete hrane koji se mogu konzumirati prije izlaska sunca – za početak posta, sehur.

Sve je usmjereno na to da „umovi igrača budu što manje opterećeni brigama“, što im omogućava da igraju najbolje moguće, uz poštovanje vjerskih praksi.

Pažljivo planiranje i priprema naravno vrijede i za ženski tim, gdje je Lauren ranije radila. Na primjer, praćenje tzv. trijade sportistkinja – sportski specifičan zdravstveni problem koji može uključivati poremećaje u ishrani, menstrualne smetnje i smanjenu gustoću kostiju.

Na dan utakmice Lauren pomaže da igrači, poput bivšeg golmana Jamesa Trafforda, budu spremni i fokusirani.

„Prehrana može pomoći da se otkrije i skriveni potencijal, bilo da se radi o izgradnji mišića, bržem trčanju, oporavku ili čak boljem snu“

Nakon pripreme, dolazi dan utakmice. Za Lauren stvari izgledaju malo drugačije nego tokom ostatka sedmice. Radi se o tome da „svi budu u zoni“ – spremni i fokusirani. Lauren kaže: „Igrači imaju svoje navike i često rade iste stvari svake utakmice. Ja se pobrinem da sve teče glatko kako bi mogli dati svoj maksimum.“

Lauren kaže da joj je jedan od najljepših dijelova posla vidjeti igrače koji se vraćaju nakon povrede, nakon što su naporno radili na rehabilitaciji, opisujući to kao „predivan trenutak“. Priznaje da posao nosi sa sobom „mnogo žrtvovanja“, ali da biti „posvećen projektu“ čini posao mnogo lakšim i takvim da ga zaista voli.

Za Sama Holmesa, dugogodišnjeg navijača i sada glavnog producenta sadržaja, sve je to – svjetlo, kamera, akcija.

Osoba koja zaista ima potpunu sliku fudbalskog kluba je 26-godišnji Sam Holmes. On je glavni producent sadržaja u klubu - od predstavljanja opreme do intervjua nakon utakmica, događaja u zajednici do pojavljivanja zvijezda u centru terena, kako Sam kaže: „Ako se pomiče, vjerovatno sam to snimio, a ako izgleda privlačno, vjerovatno sam i montirao.“

„Velika je čast - kada predstavljaš klub, zapravo predstavljaš i grad i zajednicu“

Sam, koji je doživotni navijač Burnleyja, opisuje posao kao „izuzetno stresan“, ali priznaje da je naučio uživati u tom pritisku i vidi ga kao „privilegiju“. Također ističe da mu ova uloga omogućava „jedinstvenu perspektivu“ koju drugi ljudi ne mogu vidjeti.

„Uvijek se može primijetiti ko su bolji glumci, ali ponekad, kada su ukočeni, to samo doprinosi efektu“

Jedna od najupečatljivijih perspektiva dolazi prilikom snimanja video najava igrača tokom transfer perioda. Bilo da je golman James Trafford ‘smješten’ u svijet filmova Povratak u budućnost, ili parodija na video Lionel Richieja za dolazak defanzivca Kylea Walkera – za Sama su ovakve najave igrača postale „prava Burnley tradicija“.

Što se tiče samog procesa proizvodnje, on čuva detalje za sebe „da ne otkrije magiju“, ali napominje da postoji „komitet“ koji se sastaje kako bi osmislio ideje. Članovi grupe „apsolutno obožavaju meme kulturu, televiziju, film i pop kulturu“, što znači da ideja ne nedostaje. Sam opisuje pristup kao „pravi timski rad“ i zahvalan je što mu se „povjerava da bude osjetljiv, ali i ohrabruje da razmišlja izvan okvira i stvarno pomiče granice.“

Imati ideju je jedno, a uključiti igrača je drugo. Posebno ako je upravo stigao nakon šest sati leta i prošao sve testove fizičke spremnosti. „Što više možete učiniti da se osjećaju opušteno, to će više biti spremni za saradnju“, kaže Sam kada ga pitaju za njegov najbolji savjet.

Od intervjua do predstavljanja opreme i svega između, sve je to dio Samovog svakodnevnog posla.

„Ako nešto zaista želiš, za to moraš i raditi“

Sam bi se lako mogao prepustiti uzbuđenju i ekskluzivnom pristupu koji dolazi s poslom, ali kaže da se drži vrlo jednostavnog pravila: „Ne uzdiži se previše uz uspone, i ne spuštaj se previše uz padove.“ U svijetu fudbala, to zvuči lakše reći nego učiniti.

Sezona 2025/2026. mu je četvrta u Claretsima. Ističe da su organizacija i disciplina dva ključna „temeljna bloka“ koja omogućavaju inspiraciju i kreativnost. Nakon škole pohađao je koledž, zatim univerzitet, a na kraju i praksu u klubu – iako ne iz prvog pokušaja. Dvije promocije u ligi, jedno ispadanje i brojni „ne vjerujem“ momenti kasnije, Sam priznaje da je klub „čvrsto ušao pod njegovu kožu“.

federalna.ba/BBC