Fadila Efendić iz Potočara: Daj Bože da je umrla njegova ideja

8.372 nije samo broj. Bili su to ljudi sa imenom i prezimenom, kojima je budućnost zauvijek oduzeta. Sinovi, očevi, djedovi, braća i muževi. Za oko 1.000 žrtava još se traga. Zato smrt Ratka Mladića za majke Srebrenice ne zatvara nijednu ranu.

U Memorijalnom centru u Potočarima njegova biografija završava, ali posljedice politike i zločina za koje je pravosnažno osuđen ostaju među hiljadama bijelih nišana.

Ratko Mladić umro je u Hagu, služeći doživotnu kaznu zatvora. Kao komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske pravosnažno je osuđen, između ostalog, za genocid u Srebrenici.

Među predstavnicima udruženja žrtava prevladava jasna razlika između smrti Ratka Mladića i odgovornosti za zločine za koje je osuđen. Mladić je dočekao starost, imao suđenje, odbranu, žalbu i godine provedene u zatvoru, dok hiljade ubijenih nisu imale priliku oprostiti se od svojih porodica.

Ne prestaju ni činjenice koje su sudski utvrđene, potraga za žrtvama koje još nisu pronađene, kao ni borba protiv negiranja genocida i veličanja njegovih počinilaca.

O smrti Mladića i njenom značenju za porodice žrtava govorila je Fadila Efendić, predsjednica Udruženja „Majke Srebrenice“, kojoj su u genocidu ubijeni muž Hamed, sin Fejzo i brojni članovi porodice.

„Zločin se ne smije zaboraviti“

„On je umro prirodnom smrću, od starosti. Nije ga niko ubio ni maltretirao. A naša djeca, kako su završila, on zna. Znao je i upravljao tim. I daj Bože da je umrla njegova ideja, a ne samo da je on umro“, kazala je Efendić.

Dodala je da joj njegova smrt ne donosi ni radost ni žalost, već da bi se radovala jedino ako bi s njim nestala ideja koju je provodio 1995. godine.

„Teška mi je sama pomisao na to da mog sina nema, da nema na hiljade dječaka, njegovih vršnjaka, 1975. godišta“, rekla je Efendić.

Efendić je posebno naglasila važnost pamćenja i prenošenja istine budućim generacijama.

„Na ploči Memorijalnog centra u Potočarima je 217. Koliko je to odjeljenja? To se piše, ali još uvijek malo koliko bi trebalo. Još više bi trebalo da se piše i trebalo bi da se pamti i ne smije se zaboraviti. Zločin se ne smije zaboraviti“, poručila je.

Od mladih ljudi širom svijeta zatražila je da uče o onome što se dogodilo u Srebrenici.

„Ja poručujem iz Memorijalnog centra u Potočarima omladini cijelog svijeta: pamtite, učite i proučavajte šta se desilo. Memorija i sjećanje, to je to, da vam bude pod broj jedan“, kazala je Efendić.

„Negiranje genocida je bolno“

Govoreći o pravdi i negiranju genocida, Efendić je istakla da je važno suprotstaviti se pokušajima negiranja onoga što se dogodilo.

„Za mene je negiranje genocida bolno. Ako oni koji su ubijali negiraju ono što se desilo, znači da bi i oni u budućnosti, kad im se pruži prilika, isto to radili. To je sramno!“, rekla je Efendić.

Poručila je da društvo treba težiti pravdi i priznanju činjenica.

„Bog je jedan, pravda je jedna. Čim prije priznaju, tim bolje za njih. A nama je teško kako god“, kazala je Efendić.

Ratko Mladić umro je kao pravosnažno osuđeni ratni zločinac. Iza njega su ostale doživotna kazna i presuda za genocid i druge zločine, dok porodice žrtava i dalje nose posljedice zločina i tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih.

Mladić je prije dvije godine tražio da zbog zdravstvenog stanja bude pušten na slobodu ili da kaznu nastavi služiti u Srbiji. Taj zahtjev je odbijen. Doživotnu kaznu za genocid i druge zločine služio je do smrti.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.