EU još nije spremna za povratak obaveznog vojnog roka

Dok se evropske nacije suočene s ruskom agresijom i neizvjesnim američkim sigurnosnim garancijama bore da ojačaju svoje vojske, zemlje od Njemačke do Hrvatske razmatraju uvođenje novih oblika vojne službe, uključujući obaveznu regrutaciju. Iako je pojam regrutacije postao čest u evropskim prestonicama, malo je vjerovatno da će se vojni rok vratiti u punom kapacitetu širom kontinenta, ocjenjuje analiza briselskog časopisa Parlament.

Promjena sigurnosnog okruženja

Poslije Hladnog rata, evropske zemlje značajno su smanjile oružane snage i odbrambene budžete, pretpostavljajući da Moskva više ne predstavlja prijetnju. Međutim, više od tri decenije kasnije i gotovo četiri godine od početka ruske invazije na Ukrajinu, sigurnosno okruženje je drastično promijenjeno. Od ruske aneksije Krima 2014. godine, nekoliko zemalja je ponovno uvelo obavezni vojni rok, uključujući Litvaniju (2015.), Švedsku (2017.), Latviju (2023.) i Hrvatsku, koja je ove godine postala deseta članica EU-a koja se oslanja na regrutaciju.

Preuranjeno oživljavanje vojnog roka

Analitičari i vojni stručnjaci upozoravaju da će za većinu članica EU oživljavanje obavezne službe biti preuranjeno jer trenutno ne postoje osnovni uslovi. U ovom trenutku Evropa još nema dovoljno kasarni, poligona i instruktora za prijem većeg broja regruta. Nedostaje i kultura vojnog liderstva i karijernih puteva, kao i nacionalni konsenzus o vojnoj obavezi, rekla je za Parlament Chris Kremidas-Courtney, saradnica briselskog Centra za evropsku politiku (EPC).

Različiti pristupi u Uniji

U EU postoje različiti pristupi. Austrija, Kipar, Danska i Grčka nikada nisu ukinule regrutaciju, dok se druge zemlje oslanjaju na kombinaciju dobrovoljnih i profesionalnih snaga. Predsjednik udruženja vojnog osoblja Euromil, Emmanuel Jacob, ističe da dobrovoljna služba može uspjeti samo ako nudi stvarnu dodatu vrijednost – kvalitetnu obuku, odgovorne zadatke, pravednu platu i jasan put u profesionalni ili rezervni sastav.

Kulturni izazovi i generacijska perspektiva

Mladi danas ne vide mnogo razloga da "stave na čekanje" karijeru i lični život za vojnu službu, posebno kada je rizik rata manji nego u prošlim generacijama, upozorava generalni sekretar NATO-a Mark Rutte. Analitičari ukazuju da najveći problem Evrope nije samo regrutacija, već zadržavanje kadrova. Evropske vojske brže gube talente nego što ih regrutuju. Broj vojnika u Evropi pao je sa više od tri miliona 1990-ih na 1,47 miliona danas, prema podacima Stokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI).

Modernizacija i privlačenje kadrova

Da bi se regrutacija uspješno realizovala, neophodno je modernizirati vojne snage i privući talente. To uključuje konkurentne plate i beneficije, predvidljive uslove rada, moderne sisteme vođenja, adekvatan smještaj i opremu te puna socijalna prava. Prema istraživanju Euromila, modeli poput švedskog, gdje se određeni broj osamnaestošnjaka poziva prema potrebama, a ne univerzalno, mogli bi biti primjenjivi i u drugim državama, uz političku i kulturnu prilagodbu.

"Buduća odbrana Evrope oslanjaće se na uravnoteženu kombinaciju profesionalnih snaga, dobro obučenih rezervista i ciljanih programa dobrovoljne službe", zaključio je Emmanuel Jacob.

federalna.ba/Beta