Ekološki aktivisti oba entiteta saglasni su da je neophodno zaštititi prirodu

Članovi Mreže ekoloških udruženja upozoravaju da bi veliki broj koncesija, koje lokalne vlasti u našoj zemlji daju za istraživanja i eksploataciju različitih plemenitih metala, mogle ugroziti prirodne resurse i uzrokovati dalekosežne posljedice po stanovništvo. Umjesto rudarenja, aktivisti zagovaraju proglašavanje zaštićenih područja prirode, te razvoj turizma, na što se Bosna i Hercegovina obavezala i međunarodnim standardima, jer, po evropskim normativima, gotovo 40 posto teritorija evropskih država, su zaštićena područja. Najnoviji slučaj negodovanja zabilježen je na području Kaknja, gdje su protestirali ekološki aktivisti iz oba entiteta. 

Radovi koje izvodi kompanija Adriatic Metals BH, u Varešu, ugrožavaju i uništavaju rijeku Trstionicu i Park prirode Mehorić, smatraju ekološki aktivisti koji su protestovali upravo zbog ugrožavanja prirodnih resursa i saglasnosti lokalnih zajednica na izdavanju koncesija za istraživanja i eksploataciju plemenitih metala.

“Ja kažem, mi smo minus 99 posto što se tiče konkretno ove investicije koju ja istražujem, jer će onih 99 posto, za naknadu od približno 1 posto, odnijeti iz naše zemlje. Međutim, da bi to sve izvadili, oni isjekoše svu šumu. Ostaje jalovina, na kojoj ništa ne raste. Kakanjci i Varešani imaju ogledalo”, izjavila je Hajrija Čobo, predstavnica neformalne grupe građana "Park prirode Trstionica i Boriva". 

Procjenu ugroženosti prirodnih prostora, od strane geoloških istraživanja, često rade privatne kompanije sumnjive reputacije, kojima aktivisti ne vjeruju, pojašnjava profesor doktor Samir Lemeš, predsjednik Upravnog odbora “Eko forum” Zenica. 

“Ono što zabrinjava jeste činjenica da studija nije dostupna javnosti. Dostupan je neki sažetak i neka skraćena verzija studija, koju je tražio kreditor Evropska banka za obnovu i razvoj. To ljudima daje razlog da posumnjaju, a da investitor objelodani tu investiciju, znali bismo o čemu razgovaramo”, kaže Lemeš.

Ekološki aktivisti smatraju da je ugrožena rijeka Bukovica, te da su sredstva, koja su uplaćena na osnovu koncesija, neuporediva sa pravom na pitku vodu.

“Bukovicu pije približno 40 hiljada stanovnika Kaknja. Prosječna potrošnja je 10 kubika, ako ne uzmemo u obzir da pravna lica troše mnogo više. Neka je marka kubik, to su ogromni novci na godišnjem nivou, koncesija ne vrijedi toliko”, navodi Čobo.

“Iz kompanije koja vrši istraživanja, tvrde da vodu svakodnevno šalju na analizu”, izjavio je ministar u Vladi Zeničko-dobojskog kantona Danijel Pašić.

“Ono što su oni nama rekli je da oni svakodnevno šalju "Vodokomu" Kakanj informaciju i da pozivaju sva udruženja da sa resornim ministarstvom dođu na lice mjesta da provjere da li je to tačno. Ekološki aktivisti oba entiteta saglasni su da je neophodno zaštititi prirodu, jer se BiH obavezala poštovati evropske standarde u našoj zemlji. Svega 3 posto su zaštićena područja prirode”, navodi Davor Šupuković, iz Udruženja građana "Fojničani" Maglaj, te dodaje:

“Mi nudimo alternativu, a alternativa je održivi turizam. Dakle, održivi turizam je ono o čemu se samo priča. Nekad se o Varešu pričalo kao o sjajnom potencijalu za turizam, ali Vareš je postao rudnik. Mi se bojimo da će cijela BiH postati jedan veliki rudnik. Ta naša bojazan je jako opravdana, jer imamo svakodnevno vijesti sa terena. Sve lokalne zajednice daju koncesije za geološka istraživanja, gdje god je šta interesantno. Prošle sedmice je to bio Doboj, jučer je to bio Mrkonjić Grad. Dakle, ta priča se nastavlja. U toku je jedna opća agresija na prirodna bogatstva, na području BiH.”

“Vlada Zeničko-dobojskog kantona dala je saglasnost da se uspostavi javna ustanova koja će upravljati zaštićenim područjem, no evidentan je zastoj u ovim aktivnostima. Mreža nevladinih organizacija radi na kampanji zagovaranja, a posebno stanovništvu treba objasniti značaj zaštite područja prirode”, kaže Samir Lemeš.

“Ljudima treba objasniti šta je zaštita prirode, zaštita od divljih deponija. Ja mislim da niko normalan ne želi da ima divlju deponiju u svom selu, niti da mu kradu šumu”, kaže Lemeš.

BiH je potpisnica međunarodnih sporazuma, kojim se obavezala da će od 2020. godine 17 posto teritorije biti zaštićena zona. Trenutno je to samo 3 posto, pa  učestalo davanje saglasnosti na koncesije, za različita istraživanja i rudarenje širom BiH, ostavlja dovoljno prostora za opravdane sumnje kod aktivista za pravo na zdravu životnu sredinu.