FTV u sigurnoj kući za ljude u pokretu u Tuzli
Iako se o njoj više toliko često ne govori, migrantska kriza je i dalje prisutna. Bosna i Hercegovina je tranzitna zemlja za ljude u pokretu koji su i ovu zimu uglavnom proveli pod otvorenim nebom. Takva situacija je i u Tuzli, gdje ne postoji zvanični prihvatni centar, ali postoji sigurna kuća koja radi zahvaljujući humanitarnim organizacijama i volonterima. I naša ekipa je danas boravila u sigurnoj kući s migrantima.
Ljudi u pokretu koji borave u sigurnoj kući u Tuzli, osim svakodnevnih obaveza u kojima učestvuju zajedno s medijatorima i uposlenicima, redovno prisustvuju i edukativno-zabavnim radionicama koje im pomažu da skrenu misli s vlastitih problema i ojačaju svoje psihičko zdravlje.
"Ovdje se osjećam sigurno. Svi su nam posvećeni i trude se da nam ništa ne fali. Želja mi je da odem u Italiju i jednog dana otvorim svoj restoran, ali Bosnu sigurno neću nikada zaboraviti", rekao je Jahija iz Maroka.
"Svoju zemlju sam napustio prije tri godine i taj period je za mene bio jako težak. Ovaj boravak u Tuzli je jedna svijetla tačka na tom putu", dodaje Mubarek iz Pakistana.
Veliku pomoć pruža im Pakistanac Ali koji je kroz svoj boravak u našoj državi naučio bosanski jezik te sada radi kao kulturalni medijator i prevodilac. Sjeća se koliko je njemu bilo teško na samom dolasku u drugu zemlju i svjestan je da je ruka pomoći koju on pruža iznimno važna.
"Kad sam došao ovdje, na početku je bilo teško zato što sam samo pričao engleski, nisam znao bosanski, pa eto sad sam naučio i razumijem kakva je kultura, slične su kultura vaša i naša", ističe Ali.
Sigurna kuća u Tuzli trenutno ima kapaciteta za oko 35 migranata, a prednost daju porodicama sa djecom, povrijeđenim i maloljetnim migrantima te onima kojima je prijeko potrebna psiho-socijalna pomoć. Po pravilu, migranti se ovdje mogu zadržati petnaest dana nakon čega, ukoliko su se oporavili, nastavljaju svoj put.
"Znamo da su uslovi jako teški, pogotovo zimi, hladnoća i ozljede, ali i teška psihosocijalna stanja. Ono što se mi trudimo svakodnevno u sigurnoj kući jeste olakšati im i uljepšati sam smještaj", kazala je socijalna radnica Semina Salihović.
Nasmijana lica i iskreni pozdravi pokazatelj su da uposlenici sigurne kuće uspijevaju u svojoj misiji. Pružiti ruku ljudima u potrebi je najbolje što možemo učiniti, poručili su dodavši da je najveća satisfakcija činiti dobro i vidjeti dobro u ljudima.
federalna.ba